Erdogan sam ruši svoju čaroliju
Turski premijer Erdogan: Nove optužbe za korupciju
Korupcijski skandal vlade gurnuo je Tursku u duboku krizu. AK partija stoji pred teškim iskušenjem, privreda je uzdrmana, vodeći političari dovode premijera Erdogana u pitanje. On osjeća zavjeru protiv sebe – i proigrava povjerenje građana.
By: Hasnain Kazim
Preveo: Ešref Zaimbegović
Recep Tayyip Erdogan izgleda da zna da se kriza valja prema njemu. Još u utorak, sedmicu prije početka korupcijske afere, nastupio je uobičajeno samouvjeren pred novinare. „Ako pokušate Tayyipa Erdogana optužiti za korupciju nećete ništa postići“ rekao je, kako to često radi, o sebi u trećem licu. „I pošto znate da mene ne možete pogoditi napadate moje ministre.“
Tada su krenuli događaji jedan za drugim: tri ministra su odstupila u srijedu, jedan je tražio od Erdogana da to učini i on. Nakon toga Erdogan je najavio rekonstrukciju kabineta. Promjenio je deset ministara i pritom unaprijedio političare koji su mu posebno lojalni.
Radi se o aferama oko prevare, podmićivanja i pranja novca. Grupa poslovnih ljudi, političara i sinova ministara navodno je obavljala poslove sa naftom sa Iranom u milijardskoj vrijednosti iako su postojale sankcije. Da bi se zaobišao međunarodni embargo izgleda da je zaobilaznim putevima, uz pomoć državne Halkbanke, nafta zamjenjivana za zlato. Kod šefa banke nađeno je oko 4,5 miliona dolara gotovine pohranjeno u kutiji za cipele.
“Šta je loše u tome angažovati se za socijalne projekte?”
Stalno izlaze na vidjelo nove optužbe za korupciju. Na jednu reagira Erdogan posebno nervozno pošto je naime uperena protiv njegove obitelji. Po navodima turskih medija, istražitelji ispituju optužbu prema kojoj je fondacija Türgev pokušala da napravi naknadne izmjene na građevinskim planovima za studentski dom koji je vlasništvo fondacije. Edoganov sin Bilal kao i njegova kćerka Esra su u rukovodstvu fondacije. “Radi se o studentskom domu a ne o hotelu Bilala Erdogana”, rekao je Erdogan. “Šta je loše u tome ako se angažujete za socijalne projekte?”
Nekada krivi “inostrane diplomate” za zavjeru protiv njega, nekada su to “unutrašnje snage”, navodno potpomognute od njegovih političkih rivala. Ono što je stvarno započelo kao sukob između Erdogana i uticajnog islamskog propovjednika Fethullaha Gülena, koji živi u USA i čije pristalice su posebno jako zastupljeni u sudstvu i policiji, proširilio se u toku nekoliko dana u krizu vlade, države i demokratije.
Sve više političara izjašnjavaju se dijelom javno, dijelom u zatvorenim razgovorima kritički o Erdoganu i o “široko rasprostranjenom nepotizmu unutar vladinog aparata”. Javni tužilac iz Istambula Muammer Akkas, koga su izuzeli iz istražnog postupka protiv korupcije, iznio je teške prigovore protiv vlade: bio se spriječavan u svojim istragama. Osim toga osumnjičeni su imali dovoljno vremena da uklone dokazni materijal. “Sve moje kolege i javnost treba da znaju da sam kao javni tužilac bio blokiran u provođenju istrage. Sudstvo je otvoreno stavljeno pod pritisak”, napisao je Akkas u jednom saopštenju.
Međutim otpor protiv samovlade raste. Sudstvo se brani protiv novog dekreta vlade.
Erdogan je na putu da proigra svoju baštinu
Erdogan, koji na vlasti od 2003. dolazi u poziciju da proigra svoje dobro ime i svoju baštinu. Desetine policijskih rukovodilaca su otpušteni, kritičkim članovima AK partije zapriječeno je isključenjem. “Nedostaje mu opuštenost”, kaže jedan poslanik AKP, koji nije želio da bude imenovan. “Izgleda da ovaj put ima sve razloge da bude zabrinut za svoju moć.”
Pritom Erdogan ima šta i pokazati: za vrijeme njegove vlade tursko gospodarstvo je razantno poraslo, Turska se popela na 17. mjesto najvećih narodnih ekonomija u svijetu. U proteklih pet godina stopa nezaposlenosti se snizila sa 15% na 9%. Uspjelo mu je zaustaviti nekontrolisanu inflaciju a Turska je snizila državnu zaduženost.
Erdoganova moć se bazira prije svega na ovim gospodarskim dostignućima. Veliki dio stanovništva ga podržava i pored njegovog autoritarnog stila vladanja, uprkos njegovih kretanja u pravcu islamiziranja, uprkos njegovoj podjeli društva, jer sve više Turaka živi ekonomski bolje nego ikad. Većina slavi velike projekte kao planirani najveći aerodrum na svijetu u Istambulu, treći most na Bosforu, samo jedna manjina je sumnjičava oko planova za izgradnju novog kanala između Crnog mora i Egejskog mora, jednog „vještačkog Bosfora“, koji Erdogan bezuslovno želi realizovati.
Do ljeta je tursko gospodarstvo znalo samo jedan pravac: na gore. Međutim tada, istovremeno sa početkom Gezi protesta doživjelo je prve udare: kada je USA narodna banka najavila da će ograničiti svoju labavu novčanu politiku investitori su povukli novac iz Turske. Bilo je jasno koliko je zemlja zavisna od inostranih finansijera. Pritom su politička i privredna moć međusobno povezane na nezdrav naćin kao što to sada pokazuju optužbe za korupciju.
Da je Erdoganova moć poljuljana pokazuju i aktuelna kretanja na finansijskim tržištima: turska lira je u petak bila rekordno nisko a kursevi na berzi su pali.
