Ko će da hapsi i sudi po slovu zakona?

Desilo se ono što se najmanje priželjkivalo: derbi susret 9. kola BH Telecom Premijer fudbalske lige BiH između Sarajeva i banjalučkog Borca prekinut je u 70. minutu zbog utrčavanja četiri, pet domaćih navijača sa sjeverne tribine stadiona “Asim Ferhatović Hase” u teren i pokušaja izazivanja nereda sa simpatizerima Borca, koji su bili smješteni na južnoj tribini koševskog zdanja.

(Oslobođenje)

Jedan najbrži, nazovimo ga huliganom, izgrednikom, divljakom, ili bilo kojim prikladnim izrazom, ali svakako ne onim koji žele da se zovu navijačima bilo kojeg kluba, jer to sa sportom nema ama baš nikakve veze, pretrčao je više od 100 metara sa upaljenom bakljom, uspio da stigne do korner-linije na suprotnoj strani i baci baklju prema banjalučkim navijačima. Brzom intervencijom policije, izgrednici su savladani, usput izudarani i uhapšeni.

Neposredno po utrčavanju divljaka na teren, fudbaleri Borca su trkom napustili teren, otišli u svlačionicu i čekali da se odluči o daljoj sudbini meča. Nabrzinu formiran krizni štab u kome su bili delegat Radoslav Kundačina iz Trebinja, glavni sudija Goran Paradžik iz Ljubuškog sa pomoćnicima Senadom Ibrišimbegovićem iz Travnika i Daliborom Draškovićem iz Istočnog Sarajeva, te predstavnici oba kluba, policije i zaštitara vijećali su kako da se susret nastavi.

No, nakon više od sat, kada je bilo dogovoreno da se isprazni sjeverna tribina, što je i učinjeno, i kada su se, kako domaćini kažu, stekli uslovi da se susret nastavi, a sudija Paradžik pozvao igrače oba tima da izađu ponovo na teren, predstavnik Borca je poslao fudbalere pod tuš i odbio da se odigra i preostalih 20-ak minuta susreta. Imao je pravo.

Brojni navijački izgredi

Na svu sreću ovoga puta nije bilo incidenta širokih razmjera, mada nije ovo prvi put da se događaju incidenti ove vrste na Koševu.

Posljednji veliki bio je 21. aprila 2010. godine kada je nakon susreta sa Širokim Brijegom, koji je završio neriješeno, grupa navijača utrčala u teren i krenula da demolira stadion, tukli su se i sa pripadnicima policije i zaštitarima. Epilog svega je 40-ak povrijeđenih policajaca, zaštitara i navijača, ali i uništene klupe za rezervne igrače, reklamni panoi, svečana loža, stolice. Šteta nekoliko hiljada maraka, koju je neko morao da nadoknadi. Izgrednicima je napisano nekoliko prekršajnih prijava i – na tome se sve završilo.

No, nisu samo navijači Sarajeva ti koji prave nerede. U skorijoj prošlosti zabilježen je u aprilu ove godine veliki okršaj navijačkih skupina sarajevskog Željezničara i banjalučkog Borca u mjestu Oborci kod Donjeg Vakufa.

Povrijeđeno je više od 20 osoba, dvojica mladića su sa povredama glave opasnim po život hitno operisana, a ovaj će izliv hrabrosti ili činjenicu da su se našli u pravo vrijeme na pogrešnom mjestu pamtiti cijeli život. Kažu da je ovaj susret bio unaprijed dogovoren i da se ništa nije desilo slučajno. Nije nam poznato da li je ovaj slučaj imao sudski epilog, jer se obično završi na tome da su policajci sretni da divljake izbace iz svoje avlije (kantona), baš kao i u Mostaru kada je grupa koja je sebe nazivala navijačima Željezničara demolirala kafić u kome se okupljaju navijači Zrinjskog.

Šta se zbiva u glavama tih mladih ljudi pokušala je da objasni psiholog Lana Vučičević – Miladinović: “Kada se ponašanje navijačke grupe otme kontroli, tada ono podleže svim pravilima i zakonitostima koje karakterišu ponašanje rulje ili gomile. Kako objašnjava Gustave le Bon, čuveni sociolog, grupa postaje gomila samo ‘pod određenim okolnostima, kada ta kritična masa ljudi dobija nove karakteristike, veoma različite od onih koje imaju individue koje sačinjavaju tu grupu’. Osjećanja, misli i akcije počinju da se šire grupom kao zaraza, dok svi ne počnu da djeluju na identičan način. Psihološki, grupa počinje da funkcioniše po principima koji potiču iz nesvjesnog dijela ličnosti i na vidjelo izlaze instinkti i nagoni primitivnog čovjeka. Pripadnost grupi donosi i anonimnost kao neograničenu moć i oslobađanje od lične odgovornosti. Takođe, fenomen sugestibilnosti je izraženiji u stanju gubitka ličnog identiteta, pa tako čovjek postaje prijemčljiviji za svaku vrstu ideje i djela koja poteknu od grupe”.

Taj fenomen grupe ili čopora, skriven duboko u ljudskim genima, postao je predmet izučavanja mnogih sociologa i psihologa. Problem huliganstva na fudbalskim stadionima najefikasnije je riješila u Engleskoj sredinom osamdesetih godina Čelična ledy Margaret Thatcher i od tada su incidenti na utakmicama Premiershipa gotovo nestali. Ali nema svako efikasnu policiju i državu iza sebe. Teško je ukrotiti uzavrele navijačke strasti. Iako su i Njemačka, i Španija i Francuska i Italija dobro organizovane države sa jakim policijskim snagama, navijački neredi sporadično izbijaju na svim stranama, a na istoku našeg kontinenta okršaji navijačkih grupa, nakon što je popustila čelična ruka totalitarnih sistema, često bivaju vrlo dramatični.

Zakon se ne provodi?

Bilo je nastojanja i na našim prostorima da se donesu odgovarajući zakoni, no osnovni problem je u tome što se zakoni na poštuju. Tako je Skupština Kantona Sarajevo još u martu 2007. godine donijela Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, koji je u dvadeset i šest članova pokušao da reguliše tu oblast. Tako se u Odjeljku A.

Krivično djelo u članu 20. (Nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi navodi):

(1) Ko u namjeri da izazove nasilje uđe na sportski teren ili ulaskom u sportski teren izazove nasilje, fizički napadne učesnike sportske priredbe, unese u sportski objekat ili baca na sportski teren ili među gledaoce predmete, pirotehnička sredstva ili druge eksplozivne, zapaljive ili škodljive supstance koje mogu da izazovu tjelesne povrede ili ugroze zdravlje učesnika sportske priredbe, ili učestvuje u fizičkom obračunu na sportskoj priredbi, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do jedne godine.

(2) Ko u grupi izvrši krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do tri godine.

(3) Kolovođa grupe koja izvrši krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kazniće se zatvorom od jedne do pet godina.

(4) Na postupak izricanja kazne za maloljetnu osobu koja učini pojedino krivično djelo iz stava (1) do (3) ovog člana, odgovarajuće se primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen krivični postupak u Federaciji Bosne i Hercegovine.

MUP Kantona Sarajevo je u maju ove godine navijačkim skupinama pripremio informativni letak s ciljem sprečavanja nereda na i oko sportskih terena, a posebno stadiona, a koji se dijelio uz ulaznice za 101. gradski derbi na Grbavici.

U njemu je lijepo pisalo:

“Pod nasiljem na sportskim priredbama smatra se naročito: a) fizički napad na učesnike sportske priredbe; b) fizički obračun između učesnika na sportskoj priredbi; c) bacanje na sportski teren ili u gledalište predmeta koji mogu da ugroze život, fizički integritet lica ili imovinu; d) isticanje obilježja, transparenata, te izvikivanje slogana kojima se podstiče rasna, vjerska, nacionalna ili druga netrpeljivost i mržnja, odnosno čiji je sadržaj uvredljiv ili nepristojan, a što može da dovede do fizičkih sukoba navijača ili drugih učesnika te ugrozi život ili integritet lica, odnosno oštećenje ili uništenje imovine; e) oštećivanje sportskog objekta, opreme, uređaja i instalacija na sportskom objektu na kome se održava sportska priredba; f) izazivanje nereda prilikom dolaska, odnosno odlaska sa sportskog objekta ili u sportskom objektu, ometanje toka sportske priredbe ili ugrožavanje bezbjednosti učesnika sportske priredbe ili trećih lica.

Pod nedoličnim ponašanjem na sportskim priredbama smatra se: a) neovlašteni ulazak na sportski teren; b) neovlašteni ulazak u službene prostorije i službene prolaze sportskog objekta na kome se održava sportska priredba; c) unošenje u sportski objekat i upotreba alkohola ili drugih opojnih sredstava; d) unošenje u sportski objekat, odnosno korišćenje pirotehničkih sredstava i drugih predmeta i sredstava kojima može da se ugrozi bezbjednost učesnika u sportskoj priredbi ili ometa njen tok. e) neovlašten ulazak u dio gledališta sportskog objekta namijenjen suparničkim navijačima.

SANKCIJE: 1. Kazna za krivično djelo u trajanju od tri mjeseca do pet godina zatvora; 2. Novčana kazna za prekršaj u rasponu od 500 KM do 1.500 KM; 3. Mjera sigurnosti – zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama u trajanju od tri mjeseca do jedne godine”.

Društveno koristan rad

Zanimljivo bi bilo istraživanje koje bi potvrdilo koliko je učesnika, navijača oba tima na tribinama pročitalo ovaj tekst. Možda neko iz radoznalosti, ali je sigurno da bi se postotak mogao mjeriti jedino u promilima. Kada bi se pripadnici policije držali slova zakona, trebali bi svakoga ko unese na stadion baklju ili petardu uhapsiti, podnijeti krivičnu prijavu, a nadležne sudije bi ga trebale osuditi zatvorskom kaznom u trajanju od tri mjeseca do jedne godine. Svjedoci smo da na svakoj utakmici u Sarajevu navijači unesu na stadion desetine pa i stotine baklji. Da li je neko uhapšen? Nije, a to je posao koji bi trebali da rade pripadnici policije. Zašto to ne rade?

Mali bi bili zatvori kada bi se hapsili svi izgrednici, ali je sigurno da bi izgreda i nasilja na stadionima bilo daleko manje. Javna je tajna da se vođe navijačkih grupa nalaze na platnim spiskovima klubova. Zar čelnici naših premijerligaša se ne mogu sa njima dogovoriti da se pirotehnika ne unosi na stadion, zar su im kase toliko pune da mogu da podnesu desetine hiljada kazni zbog priređivanja veličanstvenih bakljada. Možda smatraju da paljenje baklji podiže moral njihovih igrača i pomaže im da savladaju protivnika, A kada se pobijedi, slavlje nema cijenu. Očigledno je da postoji ogromna nesrazmjera između onoga što čelnici klubova i vođe navijača pričaju i onoga što se dešava na terenu.

Sreća je da do sada, osim tragedije u Širokom Brijegu kada je ubijen Vedran Puljić i čiji ubica (iako se zna imenom i prezimenom) još nije priveden pravdi, nekoliko razbijenih glava nije dovoljan motiv da se pokrene odlučujuća akcija na sprečavanju nereda.

Možda bi za ove, nazovimo ih sitnijim prekršajima, bilo dobro da se ugledamo na Engleza koji su uveli u zakon pojam društveno koristan rad. To je nedavno na svojoj koži osjetio Carlos Tevez, argentinski fudbaler, koji je do ljeta igrao za Manchester United, koji je vozio svoj automobil iako nema vozačku dozvolu koja važi u Velikoj Britaniji. Sudija ga je osudio na 250 sati društveno korisnog rada, tako da je morao da uzme u ruke metlu i da danima čisti ulice grada.

Sarajevskim čistačima pomoć bi itekako dobro došla. Druga je priča da Tevez kaznu nije odradio do kraja, prešao je u Torino u Juventus možda i zbog toga, tako da postoji mogućnost ako stupi na Ostrvo da se kazna zamijeni zatvorom. Našim huliganima takva kazna bi sigurno bila daleko teža nego da odleže koji mjesec u hladovini  i na državnoj hrani.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close