22 godine od likvidacije Hakije Turajlića; Hebib: Ime ubice se zna!
– S obzirom na okolnosti, na toliki broj svjedoka, nikako drugačije se ne može reći nego da se ime ubice Hakije Turajlića zna. A odnos prema njegovoj smrti jeste samo dio beščašća kada su u pitanju oni koji su se borili za prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu, tvrdi Avdo Hebib, u vrijeme ubistva potpredsjednika Vlade RBiH visoki dužnosnik Ministarstva unutrašnjih poslova, osvrćući se na skoru (8. januar) 22. godišnjicu nekažnjene likvidacije.
PIŠE: Edina KAMENICA – Oslobođenje
U vrijeme ubistva Turajlića ministar policije je bio Jusuf Pušina.
“Ne mogu odbiti Oslobođenje, ali teško je o ovome govoriti. Posebno ako se stavi u kontekst vremena kada je Turajlić likvidiran, i ovog našeg u kojem vlada ravnodušnost prema svim žrtvama. Evo, ko je od prošle godine uopće postavio pitanje istrage te smrti? Niko, ističe Hebib, za kojeg je Turajlićeva smrt nešto što je, na duže staze, velikim dijelom uticalo i na današnji život BiH.
– U njega, bivšeg direktora Energoinvesta, jednostavno se imalo veliko povjerenje. Bio je visokokvalitetan u svakom pogledu. Njegova BiH je bila država svih ljudi, bez obzira na razlike. Turajlićeva likvidacija je nenadoknadivi gubitak za BiH i otud je još veće ogorčenje nas koji ne možemo shvatiti da ni njegov ubica nije procesuiran. A ubijen je usred dana, ističe Hebib, a razgovor s Alijom, bratom Hakije Turajlića, bio je i za novinara pomalo neugodan. Jer, šta pitati kada se od prošle godišnjice, na kojoj je, kao i svaki put dotad, izrečeno puno lijepih riječi i obećanja, ništa nije promijenilo?
– Upravo tako, ništa. Ni mi, porodica, više ne znamo kome se obratiti. Teško je sve i razumjeti: od suđenja i puštanja optuženog, do apsolutne ravnodušnosti. Kao da moj brat nije bio na radnom zadatku, i to na kakvom zadatku, govori Alija Turajlić.
Osmog januara 1993. godine Hakija Turajlić se vraćao s Aerodroma, gdje je bio na poslovnom sastanku s delegacijom vlade Turske. Srpske snage nisu dozvolile ulazak u Sarajevo, pa se Turajlić zaputio na Aerodrom. Neki su poslije tvrdili da on uopšte i nije trebao ići, a da je morao imati specijalnu pratnju, to je bilo jasno svima samo ne, izgleda, onima kojima je to posao. Zato i Avdo Hebib, upirući prstom na licemjerne međunarodne snage, kaže: “Dio krivice snose i naše službe sigurnosti. Nije se smjelo desiti da rahmetli Turajlić tamo ide bez njihovog obezbjeđenja”.
Cijeli tekst pročitajte u današnjem printanom izdanju Oslobođenja.
