80 godina Takvima u BiH

80 godina Takvima u BiH: Sunce i Mjesec su džematlije s ljudima, a ljudi s njima

Kuće bosanskih muslimana, kao po nekom pravilu, uvijek su imale: Kur'an smješten na nekoj uzdignutijoj polici, sedžadu u ćošku, levhu na zidu i Takvim, časopis povodom čijeg osamdesetogodišnjeg izlaženja u BiH je nedavno upriličena jednomjesečna izložba u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

(PIŠE: Edina KAMENICA – Oslobođenje)

Kako i priliči velikom događaju, otvorio ga je reisu-l-ulema IZ-a u BiH Husein ef. Kavazović, pozvavši da se, kao znak zahvalnosti svima što su osigurali taj kontinuitet (kojim bi se ponosile i mnogo organizovanije države od naše i narodi organizovaniji od bošnjačkog), prouči Fatiha. Uzburkao je time, bilo je očito, emocije kod mnogih.

Kako se ne prisjetiti niza malih knjižica u dedinoj sobi, što su se, nekim porodičnim tumbanjima potom preselile u sobu moje mame, koja je odmah na početku svake hidžretske godine tom nizu dodavala novi Takvim. S kakvom radoznalošću smo ga samo svi listali, gledali kada će početi ramazan, kada Ramazanski, a kada Kurban-bajram, kada će biti prvo džemre, kada jasini… Nestali su ti takvimi, kao i ostale knjige u ratnom plamenu, ali takvimi koji su osam decenija izlazili, počevši, dakle, od 1934., postoje još u mnogim domovima, ne samo bosanskohercegovačkih muslimana, širom bivše Jugoslavije.

Primjerci svakog od njih mogu se vidjeti i na ovoj izložbi, čiji je autor Osman Lavić, bibliotekar GHB biblioteke.

Povodom značajne godišnjice Lavić je napravio i bibliografiju radova objavljenih u tim takvimima, u kojoj su abecednim redom pobrojana njih 1.174. Svi autori nisu ni danas poznati. I prvi rad u Takvimu je s inicijalima.

Kur'an podsjeća na Sunce i na Mjesec

Lavić kaže da se ne zna ko je to bio, ali su neki potpisnici inicijalima ili, očitim pseudonimima, prepoznati: “Recimo, Alija Izetbegović se potpisivao s LSB (Lejla, Sabina, Bakir), Muhamed Hadžijahić je imao pseudonim Mehmed Džemaludinović, jer mu je ocu bilo ime Džemaludin, Đozo se potpisivao  Ebuldžin…”

A pričati o Takvimu znači govoriti prije svega o vremenu.

Upravo u najnovijem Takvimu, čiju je naslovnicu Tarik Jasenković iz El-Kalema “riješio” tako da je u prvom planu sarajevska Sahat-kula uslikana zimi, o vremenu u Kur'anu piše akademik Enes Karić, pa, između ostalog, kaže:

“Kretanjem vremena, to jeste kretanjem Zemlji najbližih nebeskih tijela, određene su islamske ‘molitvene’ etape tokom dana i noći. Kur'an podsjeća na Sunce i na Mjesec a u vezi s čovjekovim obrednim obavezama, te se jasno proklamira ovaj kur'anski zahtjev:(XLI:37): Ne padajte ničice ni Suncu ni Mjesecu, ničice padajte samo Bogu.

U vezi s temom kretanja vremena, ovdje je prisutna skrovita monoteistička poruka Kur'ana ljudima: sama kretanja Sunca i Mjeseca jesu ‘njihova (Sunčeva i Mjesečeva) molitva Bogu’. Kad ljudi klanjaju, kad obavljaju namaz ili molitvu, oni to čine sa Suncem, sa Mjesecom, a ne radi Sunca, ne radi Mjeseca. Stupaju u svojevrsni zajednički džemat s njim-a pred Bogom… Sunce i Mjesec su, po Kur'anu, između ostalog i božanski (ili nebeski) instrumenti računanja vektorskog ili satnog vremena. Naime, prema kretanju Zemlje oko Sunca (zapravo, kretanju Zemlje oko svoje ose), određuje se vrijeme pet dnevnih namaza, a prema kretanju Mjeseca određuje se početak vremena ramazana, dva bajrama i sl. Kretanje vremena u Kur'anu je ponajviše vezano sa kretanjem Sunca, Zemlje i Mjeseca.”

Autor Lavić napominje da je najstariji kod nas poznati Takvim iz 1551. godine.

“To je kalendar u kojem su zabilježeni narodni nazivi mjeseca na bosanskom jeziku, kao što su siječanj, veljača, ožujak”, kazuje Lavić, upirući prstom na jedan dokument. Od njega saznajemo da se u fondu Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi preko dvjesto rukopisa iz astronomije, među kojima je i prijepis čuvenog Kompendija iz astronomije Muhammeda Tusija. Primjerak na izložbi potiče iz Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku. U bh. medresama je predmet astronomije bio obavezan i imami, kadije, muftije su obučavani da na osnovu astronomskih proračuna većih islamskih centara prave lokalne takvime. A da interes za nauku na ovim prostorima nije priznavao granice, svjedoče i tablice francuskog astronoma Josepha Jérôme Lalandea, prevedene na turski jezik. Dva primjerka je posjedovao i prvi muvekit Gazi Husrev-begove muvekithane Salih Sidki Muvekkit Hadžihusejnović.

I taj rukopis je dio izložbe, a Lavić nam pokazuje i tekst koji je napisao Mustafa efendija Muhibi zade, sarajevski kadija, poznavalac francuskog jezika, pa je tako bio u mogućnosti da utvrdi da li je prevod Lalandeovog rada na turski vjerodostojan.

Na osnovu kretanja zviježđa

“Astronomske tablice su služile za sastavljanje takvima, poznatih pod nazivom Ruz-name ili vječni takvimi, i oni su obično bili u formi svitka. Rađeni su za ciklus od 36 godina jer je to period kada se mjesečeva godina u odnosu na sunčevu vrati na početak. Mjesečeva je desetak dana kraća i nakon 36 godina je na istom”, objašnjava sagovornik, podsjećajući na to da je sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija u svom “Ljetopisu” zabilježio, pored ostaloga, da je ljeta 1779. godine umro Mehmed Razi Velihodžić, za kojeg navodi da je “svake godine, na osnovu kretanja zviježđa, sastavljao kalendare/takvime, pa mu kao astronomu nije bilo premca u Bosni.”

Prva muvekithana je osnovana uz Carevu džamiju 1854. godine, a osnovni njen instrumentarij bio je astrolab, sprava koju su srednjovjekovni učenjaci koristili za računanje vremena i utvrđivanje položaja nebeskih tijela. Smatra se da je do izuma teleskopa astrolab bio najvažniji astronomski instrument. U Bosni je poznat kao rub tahta.

“Klasični astrolab je sveden na jednu četvrtinu kruga, a na njemu su projicirane linije nebeske sfere. Tom spravom su se određivala namaska vremena na osnovu položaja zvijezda, odnosno Mjeseca”, naglašava Lavić, dodajući da su se kroz burnu historiju Bosne smjenjivali njeni titulari, ali je uvijek ostajala potreba za Takvimom, jer je uvijek bila i potreba za ispravnim i pravodobnim obavljanjem ibadeta.

Polovinom 19. stoljeća, Vilajetska uprava u BiH pokrenula je zvanični kalendar pod nazivom Godišnjak Bosanskog vilajeta/Bosanske salname. Ukupno ih je štampano 13, od 1866. do 1878. godine. Pokrajinska uprava je u periodu Austro-Ugarske nastavila izdavati još 11 godišta, do 1892. godine.

“Tada se ustalila praksa da se uz kalendarski dio štampaju i drugi korisni radovi iz kulturne historije BiH. Većinu  je potpisao  izvjesni Salih efendija i Ibrahim-beg Bašagić/Edhem, otac Safvet-bega Bašagića. Kalendarski dio salnama je sastavljao prvi muvekit Gazi Husrev-begove džamije Salih Sitki Hadžihuseinović iz 1861. i taj je sadržavao detaljan hidžretski kalendar, te važnije datume prema aleksandrijskom, hrišćanskom, dioklecijanskom i dželalijskom  računanju vremena”, kazuje Lavić.

Ali je napravio tugru

I nakon prestanka izlaženja salnama ili uporedo s njima pojedina muslimanska društva su pokretala svoje kalendare, kao što su Mearif, Gajret, Bajraktar, Mekteb salname Džemaludina Čauševića, čiji su primjerci takođe na izložbi u čijem centralnom dijelu se nalazi prelijepi takvimski sat, prečnika 60 cm s 24 cifre, s a la turca i a la franca mjesečevim i sunčevim mijenama, izrađen 1905. u Istanbulu.

“Pripadao je dvoru sultana Abdul Hamida II i danas u svijetu ima ih svega četiri, pet takvih”, objašnjava Lavić, napominjući da je ovaj sat stalno izložen u Muzeju Gazi Husrev-begove biblioteke, kojoj ga je poklonio Uzeir-aga Hadžihasanović.

Lavić kaže da nema podataka o tome kako se sat našao u posjedu Uzeir-age, ali se samo zna da je neki Ali izradio ili tugru, kaligrafski amblem ili potpis osmanskih sultana na vrhu sata. Da nije možda napravio i cijeli sat? Kako bilo, njegovo se ime tu nalazi.

“Takvim iz 1934. i svi oni do 1951. godine imali su samo kalendarski dio, svi su bili manjeg formata i na tri pisma, arebicom, latinicom i ćirilicom. Prvi je bio na sva tri zajedno, kasnije je išlo naizmjenično s tim da su 1943. i 1946. štampani odvojeno arapskim i latiničnim pismom. Takvim u to vrijeme mijenja izdavače. Samo u prva tri godišta to je bilo Vrhovno starješinstvo IZ-a Jugoslavije, da bi se u narednim kao izdavač pojavio reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho, najvjerovatnije zato što su na Kosovu odustali od tog projekta, smatrajući da svako područje mora izdavati svoj takvim.

Ratni i poratni period je postao briga knjižara Ahmeda Kujundžića, a od 1951. izdavanje časopisa je povjereno Udruženju Ilmijje kada se počinju pojavljivati i tekstualni prilozi”, objašnjava Lavić, dodajući da deceniju kasnije Husein ef. Đozo postaje urednik Takvima.

“Tekstovi u ovom razdoblju tretiraju aktuelne životne teme… Evo, već 1964. godine časopis objavljuje prilog o nacionalnom pitanju Bošnjaka, i to na način kako se sada gleda na to pitanje”, govori Lavić, vodeći nas prema panou na kojem su dijelovi rasprave u Novom beharu, koja i danas (u cijelom islamskom svijetu) nije završena: o tome kako izračunati početak Bajrama.

“Najpoznatiji naši intelektualci učestvovali su u njoj, Handžić, Spaho, Ćerimović, Bušatlić… Osnovna je dilema bila ista kao i danas: da li se možemo oslanjati na astronomsko računanje ili prednost treba dati onome što vidi oko”, priča Lavić.

U jednoj od izloženih vitrina je srebrena futrola za pero i mastilo, u drugoj je dvogled kojim se gledalo u zvijezde, malo dalje je pero kojim se pisalo i o vremenu. A ono, vrijeme, i gradi i razgrađuje.

Takvim je nekad imao tiraž od sto hiljada primjeraka, a danas je 25.000. Nekad bi u jedno selo s 65 kuća imam donio 65 takvima.

Otud, kada prođe april, bit će interesantno vidjeti koliko je ljudi posjetilo ovu izložbu. Samo da to učine uposlenici i članovi raznih islamskih i bošnjačkih institucija red se ne bi prekidao, a svi tu mogu mnogo da nauče.

Osmanovo lice je pomalo i tužno: “Eh, kakvih smo mi imali izložbi, a ugluho prođoše…”

Ovaj put, ko god dođe, ako ništa drugo, neće zaboraviti ono Karićevo da su i Sunce i Mjesec džematlije s ljudima i da se oni klanjaju samo Bogu. A čovjek?