Kad se neko uživi u ulogu
Ne znam je li iko gledao film “The Man Who Would Be King” (Čovjek koji je želio biti kralj), iz 1975. godine, u režiji Johna Hustona i sa Seanom Conneryjem i Michaelom Caineom u glavnim ulogama? Te godine kad je snimljen, ovaj sjajni avanturistički film dobio je četiri nominacije, ali, nažalost, nijednog Oskara, te je možda zato brzo zaboravljen. Snimljen je na osnovu kratke priče Rudyarda Kiplinga koji se i sam pojavljuje u filmu, doduše samo na početku i na kraju. Kipling je 1907. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, a njegovo najpoznatije djelo je „Knjiga o džungli“.
Pljačkaši i prevaranti
Priča je, doista, kratka. Najradije bih vam prepisao cijelu priču ali, premda je kratka ipak je duža od ove kolumne. Pokušat ću je prepričavati rizikujući da moje prepričavanje bude duže od same priče, ali isplati se.
Za nestrpljive, priča se događa 1885. godine, kada Rudyardu Kiplingu (Christopher Plummer), prilazi odrpan, očigledno polulud otpadnik, za kojega će se ispostaviti da je njegov stari poznanik Peachy Carnehan (Michael Caine). Tri godine prije sudbonosne avanture, Dravot i Carnehan sreli su Kiplinga, izdžeparili ga, ukrali mu džepni sat, ali su ga vratili kad se ispostavilo da su svi pripadnici Slobodnih zidara, poznatijih kao Masoni. Peachy mu priča priču kako su on i njegov drug Daniel „Danny” Dravot (Sean Connery) zaključili da je Indija, kao zemlja, premala za njih te su otputovali u daleku i zapuštenu zemlju, postali bogovi i, na kraju, ostali bez ičega.
Dakle, uprkos relativno uspješnoj karijeri švercera oružjem, prevaranata, trgovaca ukradenom robom, pouzdanika koji su iznevjerili povjerenje i ucjenjivača, ogorčeni što, nakon godina borbe da Indija postane dijelom Imperija, praktično nemaju ništa sa čim bi se, manje-više slavodobitno vratili kući, njih dvojica odlučuju nabaviti dvadeset Martini-Henry pušaka, otputovati u neku daleku zemlju, pomoći lokalnom kralju da pobijedi njegove neprijatelje, a potom njega zbaciti sa vlasti i postati vladari prije nego opljačkaju kraljevsku riznicu i trijumfalno se vrate kući. Nakon što su sklopili sporazum kojim se jedan drugom zavjetuju na vjernost i odriču se žena i pića dok ne ostvare svoj cilj, Peachy i Danny kreću na epsko putovanje, boreći se protiv razbojnika, pljačkaša i lavina, prema nepoznatoj zemlji zvanoj Kafiristan (čitaj: Ćafiristan).
Usput sreću vojnika koji se predstavlja kao Billy Fish (kojeg glumi Saeed Jaffrey), jedinog preživjelog od cijele kartografske ekspedicije upućene u to opasno područje nekoliko godina ranije. Billy, naravno, govori engleski, ali i jezik lokalnih plemena. Kao prevodilac i tumač običaja i manira, Billy pomaže Peachyju i Dannyju u ostvarenju njihovog grandioznog cilja, prodajući njihove vještine kao vojnih savjetnika, trenera i vojnih zapovjednika najpljačkanijem selu u okruženju i njih trojica obučavaju skrpljenu vojsku nepismenih seljaka za napad na njihove najomraženije neprijatelje. Tokom bitke, Danny je pogođen strijelom, ali, nekako, ostaje nepovrijeđen, što urođenike navodi na pomisao da je on, možda, bog. Ustvari, strijela se zabila u uprtač ili redenik sakriven ispod odjeće. Iz pobjede u pobjedu, regrutirajući zarobljenike, Peachy i Danny okupljaju sve veću i veću vojsku.
Na kraju, nakon što su pobijedili sve neprijatelje i potvrdili Dannyjevu božanstvenost, više ništa i niko ne stoji na njihovom putu prema svetom gradu Sikandergul, u kojemu glavni svećenik Kafu Selim, priprema uprizorenje događaja sa strijelom, da bi odlučio je li Danny samo čovjek ili, doista, bog. Test je jednostavan, pogodit će ga strijelom, ako prokrvari – čovjek je, ako ne prokrvari, nema druge, mora da je bog. Danny pokušava pobjeći, ali ga jedan od svećenika sprečava u naumu, otvara mu košulju i na njegovim prsima ugleda privjesak na lančiću sa ugraviranim masonskim simbolom (koji mu je tri godine ranije poklonio Kipling, brat-mason). Slučajno (ili ne), simbol na dragulju podudara se sa najsvetijim simbolom poznatim samo prvosvećeniku, simbolu „Sikandera” – Aleksandra Velikog – koji je, hiljadu godina ranije pokorio tu zemlju i otišao obećavši da će se vratiti. Svećenici su uvjereni da je Danny Sikanderov sin. Pozdravljaju ga kao kralja i sve ih skupa vode u riznicu punu blaga koje pripada Sikanderu ili njegovom nasljedniku, naime Dannyju.
Mjeseci prolaze, Peachy je nestrpljiv da pokupe blago i krenu na put prije nego snjegovi zatrpaju planinske prolaze (i prije nego urođenici saznaju istinu), ali Danny je protiv; on se, u međuvremenu, potpuno uživio u novu ulogu kralja-boga. Najprije Danny predlaže Peachyju da mu se pokloni kao i ostali, navodno da bi sačuvali i pojačali dojam pred urođenicima i produžili obmanu, a potom, počinje razmišljati da „svoju” zemlju redi kao modernu državu, s namjerom da se, kao kolega, susretne sa engleskom kraljicom Victoriom. Razočaran i zgađen, Peachy odlučuje pokupiti blaga koliko mula može ponijeti i krenuti na put sam.
U međuvremenu, Danny se odluči i oženiti (nakon što je vidio prelijepu Roxannu (Shakira Caine), uprkos Peachyjevom protivljenju. Roxanna, uvjerena da će nestati u plamenu ako se samo približi kralju-bogu, pokušava umaći ugrizavši Dannyja tokom vjenčanja. Ugriz je bio toliko jak da je Danny prokrvario i, još gore, svi prisutni su to vidjeli i shvatili da je Danny, na kraju, samo ljudsko biće. Gnjevni urođenici napadaju Dannyja i Peachyja i uskoro ih zarobljavaju. Za kaznu Danny je prisiljen preći most od konopaca preko dubokog klanca dok urođenici sijeku konopce, a Peachy je razapet između dva bora, da bi već sutradan bio skinut nakon što je preživio kaznu.
Napola lud
Na kraju, Peachy se uspijeva vratiti u Indiju, napola lud zbog onoga što je učinio, vidio i što je njemu učinjeno. Završavajući priču Peachy Kiplingu pokazuje Dannyjevu glavu, još uvijek sa krunom na njoj, time potvrđujući istinitost ispričanog.
Kakve veze ima ovaj „glupi” film i „još gluplja” knjiga s nama? Nikakve. Baš nikakve.
Nego sam se sjetio prvih rečenica Kiplingove priče: „Zapisani Zakon propisuje dobar način života, ali nije ga lako slijediti … Bio sam drug prosjaku mnogo puta, ali sam se jedanput zamalo srodio s nekim ko je možda bio pravi kralj, te sam dobio obećanje da ću naslijediti jedno kraljevstvo – vojsku, sudove, prihode i politiku, sve što treba. Ali danas se bojim da je moj kralj mrtav, pa ako želim krunu, moram je se dokopati sam (šta košta – da košta).” Ali i zbog scene kad Caine i Connery, u Ćafiristanu naiđu na lokalni živalj koji nikad nije vidio bijele ljude. Osupnuti Afganci upitaju ih jesu li oni bogovi. „Ne”, odgovara im Sean Connery, „mi smo … prvi ispod boga.”
“Zapisani Zakon propisuje dobar način života, ali nije ga lako slijediti … Bio sam drug prosjaku mnogo puta, ali sam se jedanput zamalo srodio s nekim ko je možda bio pravi kralj, te sam dobio obećanje da ću naslijediti jedno kraljevstvo – vojsku, sudove, prihode i politiku, sve što treba. Ali danas se bojim da je moj kralj mrtav, pa ako želim krunu, moram je se dokopati sam”
Autor: Edin Urjan KUKAVICA – avaz.ba
