Edin Urjan Kukavica: Kad bi ovo bila Švicarska

Zašto su šutjeli geniji iz Dejtona

Šta mislite, koliko je delegata na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a čulo za Švicarsku? Malo ko, ako iko. A opet su uspjeli osmisliti i napraviti nešto što je u ondašnjim uvjetima ponajviše ličilo na Švicarsku Konfederaciju ili Švicarska (njem. Schweizerische Eidgenossenschaft, fra. Confédération Suisse, tal. Confederazione Svizzera, retoromanski (romanš) Confederaziun Svizra), a Confederatio Helvetica je latinska inačica službenog naziva države, čime se izbjegavaju eventualne neugodnosti pri izboru između jednog od četiri službena jezika. Švicarska je savezna (federacija) koju čini 26 kantona koji su međusobno ravnopravni iako su razlike među njima velike i višestruke.

Druga slika

Švicarski kantoni mogu, u okviru svojih nadležnosti i u granicama saveznog ustava i saveznih zakona, da se međusobno povezuju na bazi ugovora (konkordata), a da to ne bi otišlo u drugu krajnost, suverenitet kantona ograničen je i reguliran saveznim ustavom i saveznim zakonima. Saveznim ustavom regulirano je da sve što nije ustavom dato u nadležnost federaciji, spada u nadležnost kantona, a kantoni svojim ustavima utvrđuju unutarnju organizaciju vlasti, koja se međusobno može razlikovati, ali uglavnom je čini zakonodavni organ – jednodomni kantonalni parlament i izvršni organ – vladino vijeće i sudske organe. Švicarska ima višepartijski sistem, s brojnim političkim strankama, od kojih nijedna uglavnom nema priliku da samostalno formira Vladu, te političke stranke moraju međusobno da sarađuju u cilju formiranja koalicione vlade. Možda je to razlog zašto je politički sistem u Švicarskoj zasnovan na kompromisu uz mogućnost postizanja konsenzusa po svim važnim državnim pitanjima.

Niko ne zna ni kako nazvati bh. politički sistem, ali svi – i oni koji su ga izmišljali i oni koji ga provode – znaju da ne funkcionira i da nikada neće funkcionirati

Švicarska ima najčvršći federalni sistem u Evropi, sa federativnom parlamentarnom višepartijskom demokratijom i prvim ustavom usvojenim 1848. i drugim 1999. godine koji (oba) počivaju na poštovanju ljudskih i političkih prava pojedinca i učešću građana u javnim poslovima, podjeli ovlaštenja između konfederacije i kantona i definiranju federalnih nadležnosti. Podjela vlasti na federalnoj razini je slijedeća: dvodomni parlament je nosilac zakonodavne vlasti, Savezni savjet je nosilac izvršne vlasti i Savezni sud je nosilac sudske vlasti. Švicarski parlament čine dva doma: Vijeće kantona koje predstavlja kantone i Nacionalno vijeće koje predstavlja građane. U slučaju da oba doma zasjedaju zajedno čine Saveznu skupštinu koja kao najviši zakonodavni organ donosi zakone, godišnji budžet, odluke o ratu i miru, potvrđuje međunarodne ugovore, daje amnestiju i pomilovanje. Putem referenduma građani mogu da ospore svaki zakon izglasan u parlamentu i putem građanske inicijative mogu da podnesu amandmane na savezni Ustav.

Šta je pisac htio da kaže? S druge strane ove idealne i pomalo bajkovite slike je Bosna i Hercegovina: teritorijalno nešto veća od Švicarske, ima dva puta manje stanovnika, pet puta više političkih subjekata – stranaka i partija (sada uglavnom stranaka), deset puta brojniju državnu administraciju, nekoliko funkcionalnih (državnih!) firmi o kojima, kao i o njihovim zaposlenim, svi u ovoj zemlji znaju sve i politički sistem kakav nema nijedna zemlja na svijetu te, stoga, niko ne zna ni kako ga nazvati, ali svi – i oni koji su ga izmišljali i oni koji ga provode – znaju da ne funkcionira i da nikada neće funkcionirati.
U Švicarskoj postoje četiri službena jezika: njemački, francuski, italijanski i romanš (retoromanski), a da bi razumjeli jedni druge, govore engleski; bosanskohercegovački političari zvanično međusobno jedva da razgovaraju, a i tada se svađaju, iako su privatno dobri, čak kućni prijatelji.

cirih54

Cirih: Politički sistem u Švicarskoj zasnovan je na kompromisu

Švicarski čokolatijeri razvili su tehnike kako bi proizveli čokolade s jestivim zlatom; u BiH neki se časte švicarskim čokoladama, a drugi nemaju šta jesti. Švicarske kompanije zapošljavaju ljude na poslovima koji mogu biti automatizirani strojem, jer su Švicarci odlučili stati ukraj nezaposlenosti tako da svatko može zaraditi za život. Poslodavac koji zaposli čovjeka, umjesto da kupi stroj da obavlja isti posao, dobije državne beneficije. Nezaposlenima se isplaćuje mjesečna naknadu tijekom dvije godine nezaposlenosti, a u “plaću” je uključen i plaćeni godišnji odmor, putni trošak za odmor te smještaj! U Lozani (Lausanne) su, naprimjer, u cilju optimizacije poreza na odvoz smeća, standardizirali kante za smeće i uključili porez u istu cijenu (ako bacate više smeća, više ćete i platiti), a ako ne koristite svoje kante za bacanje svog smeća, onda plaćate kaznu. S jednom kartom možete se voziti u svim vozilima javnog prometa u cijeloj državi… U Bosni i Hercegovini… (za ovo ne vrijedi trošiti prostor).

Uzrok problema

Šta mislite, koliko genija koji su osmislili Dejtonske sporazume nije čulo za Švicarsku? Svi su čuli, ako ne službeno, onda sigurno privatno. Imali su, dakle kreatori ili, radije dejtonski sastavljači Bosne i Hercegovine, idealan primjer zemlje s bezbroj unutarnjih razlika koji su mogli iskoristiti kao obrazac za rješenje, ako ne svih, onda većine predvidivih problema; ali nisu. Zašto? Ko odgovori na ovo pitanje znat će uzrok i razlog svih problema u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini i, vjerovatno, biti na najboljem putu da ih riješi.

Jedan dio odgovora dokučiv je iz činjenice da ako Švicarce usred noći iznenadi snijeg koji zatrpa ulice da se njima ne može proći, komunalne službe će ga očistiti do 8 sati ujutro; u Bosni će se za snijeg na ulicama morati pobrinuti – i pobrinut će se – građani. Isto vrijedi i za smeće. U BiH 46% tih istih građana koji će se pobrinuti za snijeg ili smeće ne zanima njihova zemlja, a 10% onih koje (k'o fol) zanima, od nje prave sprdnju. Drugi dio (odgovora) leži u slijedećem: jedina sličnost između ove dvije male europske zemlje je činjenica da i Švicarska i Bosna i Hercegovina imaju i strance, i domaćine. Međutim, u Švicarskoj se svi – i domaćini i stranci – moraju ponašati onako kako nalaže zakon, a u Bosni i Hercegovini zakon su stranci, a „domaćini”… ni Bosna, a ni Hercegovina nemaju domaćina! Jedina razlika između ove dvije male zemlje je u tome što u Švicarskoj žive Švicarci, a u Bosni i Hercegovini samo političari. Ostali preživljavaju.

Autor: Edin Urjan Kukavica -avaz.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close