Mediji u Bosni ne znaju razliku između pojmova “država” i “društvo”! Za to ne treba kriviti ni državu, ni društvo, ni teško finansijsko stanje koje dijele s drugima. Nisu za to krivi ni političke ili tajkunske “mecene”. Odgovorni su isključivo novinari i, eventualno, njihovi učitelji
DŽEMAL SOKOLOVIĆ: DRŽAVA, DRUŠTVO, NAROD I ZEMLJICA BOSNA
Što je mnogo, mnogo je! I moje strpljenje ima granica. Više nisam mogao izdržati…
Znam da se ovako ne počinju komentari, oni ozbiljni, no, to je bio jedini način da pomognem sebi, ali i bosanskom novinarstvu. Nije riječ o korupciji, nije riječ ni o materijalnom stanju medija i ljudi koji u njima rade, ne radi se ni o (ne)ovisnosti medija o političkim i ostalim centrima moći. Riječ je o obrazovanosti novinara i, ponekad, elementarnom, a u ovom slučaju i temeljnom nedostatku znanja o onome o čemu se piše.
Mediji u Bosni i Hercegovini ne znaju razliku između pojmova “država” i “društvo”! Za to ne treba kriviti ni državu, ni društvo, ni teško finansijsko stanje koje dijele s drugima. Nisu za to krivi ni političke ili tajkunske “mecene”. Odgovorni su isključivo novinari i, eventualno, njihovi učitelji.
Novinari brkaju državu s bosanskim društvom, a ponekad i s pojmovima “narod” i “zemlja” bosanska.
Da počnem s medijem koji važi za ozbiljan i meni jedan od najdražih – “Radio Sarajevom”. Nije bilo tako davno kad je novinar u emisiji o Dejtonskom sporazumu, dakle o temi o kojoj bi trebalo da pišu najizrasliji i najobrazovaniji, izgovorio i ove riječi: “Nemoguće je da država izdrži toliko ministarstava…” Zvuči kritički, i prema tome – dobro. U čemu je onda problem? Koliko me moj stepen informiranosti služi, u Bosni i Hercegovini ima 136 ministarstava. Za onoga ko zna šta je država, to bi značilo da Država BiH (ona dejtonska) ima zaista 136 ministarstava. Za one koji smatraju da su i entiteti države, ovo dođe kao potvrda i podrška njihovom uvjerenju. Znam da ima i kantonalnih ministara koji se ponašaju kao da su državni, ali to je samo zato što ne znaju šta je država. Njima i ne zamjeram jer vlast je nešto što udari u glavu.
Sve ovo ne bi bilo problem da je novinar bio svjestan toga šta sve implicira njegova tvrdnja o državi i ministarstvima. Nastranu to što kantoni i entiteti u BiH nisu države. Problem je u tome što državna mininistarstva jesu država. Kako onda može biti da država ne može da izdrži samu sebe. A broj državnih ministarstava u državi BiH i nije tako velik. Koliki je da je, dobro je da je novinar htio izraziti bezobzirnu kritiku njihovog broja. Ali nije dobro što novinar nije rekao ono što je želio kazati. A htio je reći: “Nemoguće je da društvo, ili narod, izdrži toliko ministarstava.”
Država dakle nije isto što i društvo (bosansko kao i svako drugo), ali ministarstva jesu dio države ako su državna.
Ima i manje ozbiljnih brkanja države s društvom u bosanskim medijima. Onih koja razvesele ili nasmiju čitaoca koji pažljivo čita. Tako jedan novinar u drugom mediju, onom sa slikom, izražava nadu “…da će se ljudski život u ovoj državi popraviti”. Naravno, novinar je htio reći da će se život u ovom društvu, život naroda popraviti. Optimizam je uvijek dobrodošao, pogotovo ako ste neobrazovani. Ali, ako ste obrazovani tamo gdje se nisu obrazovali naši novinari, vidjet ćete da je ova rečenica pesimistična. Ako će se život u ovoj državi, dakle život parlamentaraca, ministara, njihovih zamjenika, pomoćnika, savjetnika i ostalih popraviti, onda to može samo značiti da će se pogoršati život onih koji nisu država, a to je bosansko društvo, narod, seljaci kojih više nema, radnici kojih je sve manje. A poštene inteligencije? (Pogodite sami gdje ovi spadaju!)
Ipak, kako rekoh, ima i veselih epizoda dok čitate novine, slušate radio ili sjedite pred tv-om. Bilo je tako dok sam sjedio i gledao i slušao vremensku prognozu. Djevojka je izgovarala, po ko zna koji put, rečenice koje joj je neko drugi napisao a urednik ovjerio: “U na “Sve se to moglo proizvoditi u našoj državi…”, riječi su koje izgovara novinar koji nas izvještava o stanju u tekstilnoj industriji u Olovu i o repromaterijalu koji se uvozi iz inozemstva a mogao bi se proizvoditi u zemlji Bosni, rukama ljudi koji sačinjavaju bh. društvo. Pomislio sam da se radi o novinarovom sarkazmu, kojim prognozira da bi i parlamentarci i ostali državotvorci mogli početi i nešto konkretno proizvoditi. Ali, nije. Opet isto! Mene su učili da se nova vrijednost proizvodi u fabričkoj hali ili na njivi, a da državne birokrate proizvode papire šoj se državi sutra očekuje vreo dan…” (Bio je juli!) Željan sejrenja, tj. senzacija, u trenutku sam pomislio da se radi o vijestima tipa “breaking news” i da voditeljica umjesto vremenske prognoze najavljuje vruć dan u Parlamentu BiH. Ali, nije. Ona je samo najavljivala ono što je urednik trebao da – ispravi. Vreo dan u zemlji(ci) Bosni može biti pun hladovine u državi BiH. A ja, naivan, očekivao da se u Parlamentu sprema neka bura između opozicije i pozicije.
“Sve se to moglo proizvoditi u našoj državi…”, riječi su koje izgovara novinar koji nas izvještava o stanju u tekstilnoj industriji u Olovu i o repromaterijalu koji se uvozi iz inozemstva a mogao bi se proizvoditi u zemlji Bosni, rukama ljudi koji sačinjavaju bh. društvo. Pomislio sam da se radi o novinarovom sarkazmu, kojim prognozira da bi i parlamentarci i ostali državotvorci mogli početi i nešto konkretno proizvoditi. Ali, nije. Opet isto! Mene su učili da se nova vrijednost proizvodi u fabričkoj hali ili na njivi, a da državne birokrate proizvode papire.
“Stanje u državi je teže nego ikada…”, odzvanja s Federalne TV, a ja, zbunjen, ne znam je li Federalna entitetska ili državna. A onda, zaključujem, sam, ne dozvoljavajući da me medij zbuni: “Stanje u državi nikad nije bilo bolje…” Naime, samo onih zaposlenih u tom najvećem BiH preduzeću nema među onih 68.000 mladih koji su lani otišli iz Bosne. Bolje je biti u državi u Bosni nego u Skandinaviji. Ko im je kriv, mislim Skandinavcima, kad prave državu po mjeri naroda a zovu je državom blagostanja (ali za društvo, umjesto za sebe).
I najzad, krešendo, zbog kojeg i nisam odolio da sve ovo ne napišem. Klix, kažu jedan od najčitanijih portala u BiH, piše: “U našoj državi evidentirano je 537.568 nezaposlenih lica od čega 389.865 u Federaciji i 135.385 u RS-u…” Dakle, u državi BiH ima više (mnogo više!) nezaposlenih nego zaposlenih lica. Sirota država! Koliko ih ima u društvu, možete samo nagađati. Ili, da znate da novinari najčitanijeg portala pod državom podrazumijevaju i društvo, i narod i zemljicu Bosnu.
Sve me ovo podsjetilo na davne izbjegličke dane u Ljubljani. Jedan svećenik, katolički, Bosanac, po pozivu Udruženja Bosanaca, pod dirigentskom palicom čovjeka koji nije bio Bosanac, uvjerava okupljene izbjeglice, željne makar jedne riječi nade, da Bosna nema baš mnogo izgleda da opstane. I kaže, argumentirano: “Eto, za Bosnu se čak i u Bosni kaže – zemljica Bosna!” Pokušavam mu objasniti: “Zemljica Bosna je deminutiv od zemlja… U Bosni se čak i glagoli izgovaraju u deminutivu, pa Bosanac ne kaže ‘pijem’ nego ‘pijuckam’.” Vidim, zvučim neuvjerljivo, pa dodajem kontraofanzivno: “A Hrvatska? U Zagrebu su na početku onog stoljeća izlazile novine u čijem je zaglavlju stajalo: List za Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju. Čak u Zagrebu Dalmaciju i Slavoniju nisu smatrali Hrvatskom, da Istru i Dubrovnik ne spominjem.” Hrvatski ambasador me čudno gleda, nije poprijeko; bosanskog nije ni bilo. A i da jest, diplomatskog incidenta ne bi bilo. Naši diplomati su diplomatskiji i od novinara. Dok je naših studija žurnalistike, i Banja Luka i Mostar (Zapadni) mogu biti mirni.
Novovrijeme.ba
