Džemal Salihspahić, bivši direktor medrese Osman ef. Redžović

Profesor Džemal Salihspahić, sin Ibrahimov i Hatidžin, rođen je 1935. godine u Velikom Čajnu, općina Visoko. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Diplomirao je 1961. godine na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Od tada do danas, dakle preko pedeset godina, radio je u obrazovnim institucijama, kao i institucijama Islamske zajednice.

– Od 1961. do 1976. bio je profesor u gimnazijama u Širokom Brijegu i Zenici.
– Od 1976. do 1980. godine bio je direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
– Od 1980. do 1983. godine, radio je u Rijasetu Islamske zajednice BiH, kao osnivač i rukovodilac Službe za islamska istraživanja, dokumentaciju i statistiku.
– Na prijedlog dekana Fakulteta, akademika prof. dr. Hamdije Ćemerlića, i Odluke Nastavno-naučnog vijeća, početkom akademske 1983/84. godine izabran je za sekretara Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Tu je radio sve do aprila 1992. godine i izbijanja brutalne srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U početku agresije prof. Salihspahić se našao u posjeti bolesnoj majci koja je živjela u Velikom Čajnu, odakle se nije mogao vratiti u dvostruko opkoljeno Sarajevo.

Nakon kraćeg neposrednog ratnog angažmana na liniji odbrane u Misoči, općina Ilijaš, zahvaljujući bogatom životnom iskustvu i organizacionim sposobnostima, uz podršku nekoliko saradnika, 06. septembra 1992. ratne godine, s ledine, u rodnom selu, osnovao je Medresu „Osman-ef. Redžović“. Od osnivanja Medrese do danas, prof. Salihspahić je veoma uspješan direktor, graditelj i profesor.
U cilju obezbjeđenja finansijskih sredstava za razvojne planove i izgradnju Medrese, 2004. godine osnovao je Fondaciju „Osman-ef. Redžović“, danas respektabilnu i međunarodno poznatu instituciju koja pored ostalog, posjeduje i 200 dunuma zemljišta.
Društveno se angažirao i kroz rad Kulturnog društva Bošnjaka  „Preporod“ u Visokom, čiji je predsjednik bio od 1993. do 1994. godine.
Veoma je aktivan i kao naučni radnik i publicista. Objavio je oko 30 stručnih radova i članaka iz oblasti islamskih nauka, naše kulture i tradicije, kao i pedagoško-psiholoških i odgojno-obrazovnih pitanja vjeroučenika, muallima, bašimama i roditelja.

Među navedenim radovima, posebno mjesto zauzima knjiga „Imam – ličnost uloga i značaj“, dosada jedina knjiga na bosanskom jeziku iz pera muslimanskog autora koja se na cjelovit i multidisciplinaran način bavi imametom – pastoralnom teologijom, te sadrži naučno utemeljen kritički osvrt na historiju i metodologiju islamskog misionarstva i obrazovanja. O spomenutom djelu izrečene su mnoge pozitivne ocjene, kao naprimjer da je to knjiga koja je, citiram: „vrlo studiozno i znanstveno struktuirana i zasnovana na čudesno razrađenoj metodologiji, tako da ostavlja dojam da čitate izvrsno odbranjenu i vrhunski napisanu doktorsku disertaciju“, završen citat. U pripremi je treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje ovog djela u dva toma.

Dobitnik je brojnih priznanja od kojih ćemo izdvojiti samo najvažnija:

– Plaketa Općine Visoko za životno djelo, 29.8.2007.,
– Zlatna povelja za izuzetan doprinos u afirmaciji Medrese, najviše priznanje koje Školski odbor dodjeljuje svake četiri godine, od 20.06.2010. godine, te
– Posebno priznanje Islamske zajednice za nesebični rad za islam, promoviranje vječitih islamskih i tradicionalnih vrijednosti, te za razvoj i očuvanje jedinstva islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koje mu je 17.10.2012., uručio tadašnji reisu-l-ulema, prof. dr. Mustafa Cerić.

Izrečene su mnoge pozitivne ocjene o moralnim i ljudskim osobinama, o stručnom i pedagoškom radu, kao i o višedecenijskom životnom i stručnom iskustvu, te općoj i posebnoj disciplini, urednosti, upornosti i vizionarstvu profesora Salihspahića. Svojim polustoljetnim islamskim i pedagoškim djelovanjem ostavio je neizbrisiv trag u Islamskoj zajednici, o čemu između ostalog svjedoči činjenica da je među njenim vodećim ljudima danas teško naći nekoga ko nije bio njegov đak.
Ovakve rezultate i autoritet prof. Salihspahić je mogao postići samo zahvaljujući racionalnom korištenju vremena i vjerujući da je pošten i predan rad najbolja molitva. Sretni su oni koji su imali priliku da rade i da se druže sa takvim čovjekom.

www.magazinplus.eu