Državnik ne misli na naredne izbore, nego na bolju budućnost

Iskustveno znamo da su se stranke u BiH, donedavno, manje-više uspješno usaglašavale samo kad je bila u pitanju raspodjela interesnih sfera, položaja u vlasti i oko nje te zakona reda veličina zabrane pušenja na javnim mjestima, dok su sva ostala pitanja i problemi doista vitalnog interesa ostajala izvan bilo kakve suglasnosti i dogovora. Nedavno potpisivanje deklaracije o europskim vrijednostima petorica lidera stranaka desnog centra (HDZ BiH, PDP, SDA, SDS i HDZ 1990) pred predsjedavajućim Evropske narodne stranke (EPP) i Grupe EPP-a u Evropskom parlamentu Josephom Daulom i članovima Europskog parlamenta, prema nekim mišljenjima, otvorena je mogućnost za prekretnicu u političkim odnosima u BiH.

Prije početka

Deklaracija, u najkraćem i među ostalim potvrdama deklarativnih stavova stranaka potpisnica, podrazumijeva i opredjeljenje za izgradnju demokratske države koja počiva na vladavini prava, poštivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda i zalaganje za ostvarenje svih principa socijalne pravde.

Koliko god je zajednički potpis petorice lidera bosanskohercegovačkih stranaka istog ideološkog opredjeljenja (desni centar) moguće važan događaj, ne samo kao pokazatelj da među nekim strankama u zemlji postoji suglasnost o temeljnim vrijednostima na tragu europskih i to u teškoj i konfliktnoj političkoj situaciji, ali i zbog toga što se to desilo u najvećoj zakonodavnoj instituciji, Parlamentu BiH, te što deklaracija, u slučaju dosljedne provedbe, ima potencijal snažnije europske akcije prema BiH, ali i pokretanje BiH u smjeru EU integracija, ostaje neodgovoreno na jedno odnosno dva – za BiH – iznimno značajna pitanja.

Nije nam poznato je li iko ikada ikome u ovoj zemlji objasnio da pristupni put EU podrazumijeva – ne deklarativno, nego stvarno – pristajanje na provedbu poglavlja 23. (Reforma pravosuđa i osnovnih prava) i 24. (Pravdu, slobodu i sigurnost), odnosno, reformu javne uprave u smislu depolitizacije državnih institucija (sprečavanje imenovanja i postavljanja državnih službenika po stranačkom ključu), kontrolu finansiranja političkih stranaka i javnih nabavki te sistemsku borbu protiv korupcije, a u cilju stvaranja nepristrasnih, učinkovitih i odgovornih institucija: tri karakteristike kojima se nijedna politička stranka ni partija u ovoj zemlji ne može pohvaliti.

Bez obzira što se politički faktori u našoj zemlji – od zakonodavnih, preko izvršnih, do onih zaduženih za provođenje zakona – često vole hvaliti brojem usvojenih zakona, strategija, akcijskih planova, formiranih komisija i donesenih zaključaka, činjenica je da sve to, pojedinačno i zajedno, nema nikakvog utjecaja na stvarni život u našoj zemlji, čega su, nedvojbeno, svjesni svi predstavnici koji su ikada posjetili BiH, ali i oni koji su za stanje u ovoj zemlji samo čuli. Prije početka bilo koje etape pristupa BiH Europskoj uniji, Brisel se želi uvjeriti da naša zemlja ima institucije koje su u stanju provesti preuzete obaveze, ali i da je proces reformi nepovratan.

Za sada, sudeći prema stanju odnosa između EU i BiH, to nije slučaj. O značaju ova dva poglavlja te nesigurnosti njihovog provođenja svjedoči i činjenica da su Bugarska i Rumunija (zemlje članice EU s kojima se još možemo porediti), ali i Hrvatska (s kojom nikako ne možemo), imale “mehanizam nadzora” i nakon što su postale članice, temeljem čega je donesena odluka da se ova dva poglavlja otvaraju prva i zatvaraju na samom kraju pregovora. Ta odluka provedena je i u Crnoj Gori i u Srbiji, te je nedvojbeno jasno da će – bez obzira na “novi pristup BiH” – isti princip biti primijenjen i u Makedoniji, Albaniji, Kosovu, te i u BiH.

Poglavlja 23. i 24. nekoć su, u pregovorima za članstvo, bila jedno (poglavlje) te su naknadno, s razvojem pravnog sistema EU, razdvojena i to prvi put u pregovorima sa Hrvatskom. Poglavlje 24. regulirano je mnoštvom strogih zakonodavnih akata na razini EU kojima se regulira 11 oblasti: vanjske granice i schengenski sistem, migracije, vize, policijsku suradnju, borbu protiv organiziranog kriminala, trgovine ljudima, terorizma i prometa droga, kao i sudsku suradnju u carinskim, građanskim i kaznenim predmetima i stvarima. Načelno, ono je lahko provodivo i podrazumijeva usklađivanje metoda i procedura spomenutih 11 oblasti s europskim zakonodavstvom i pravnim tekovinama.

Poglavlje 23., međutim, premda dosta fluidno jer se odnosi na „standarde, dobre prakse i širi politički kontekst”, a podrazumijeva „reformu pravosuđa, antikorupcijsku politiku, te osnovna prava i prava državljana EU”, odnosno stvaranje neovisnog, nepristrasnog, profesionalnog i učinkovitog pravosuđa, zakonskog i institucionalnog okvira za sistemsku borbu protiv korupcije – naročito „korupcije na visokoj razini” – pri čemu je dovoljno da „zemlja ostvaruje kontinuiran napredak”, te se, stoga, može modelirati prema stanju u predmetnoj zemlji, u Hrvatskoj je, samo da podsjetimo, rezultiralo hapšenjem i procesuiranjem bivšeg premijera ove susjedne zemlje Ive Sanadera. Kako će se provoditi u Crnoj Gori i Srbiji tek ostaje da se vidi.

Posebna pažnja u kontekstu ovog poglavlja posvećuje se prevenciji korupcije u okviru koje sprečavanje sukoba interesa, kontrola finansiranja političkih stranaka, procedure i postupci u javnim nabavkama i drugi problemi u vezi sa zloupotrebom političke moći i utjecaja, te reformi javne uprave s posebnim osvrtom na način postavljanja državnih službenika od političkih partija. Osim toga, u oblasti osnovnih prava traži se i očekuje bolja zaštita ljudskih prava i unapređenje položaja svih manjina – od etničkih i vjerskih do onih sa drugačijom seksualnom orijentacijom – a ozbiljno se postavljaju i pitanja neovisnosti i slobode medija i odnosa prema (politički) neovisnim medijima.

Zanimljiva jesen

Znajući da je osnov društvenog sistema u BiH svojevrsna prešutno/preglasno usaglašena i nametnuta “partiokratija”, te da krilatica da “političar misli na naredne izbore, a državnik na bolju budućnost”, nedvojbeno ukazuje u koju kategoriju spadaju politički djelatnici ove zemlje sve deklaracije o europskim vrijednostima i svi njihovi potpisnici su na iznimno tankom ledu povjerenja dok djelom ne pokažu stvarnu opredijeljenost za ono što su potpisali, ali i ono (poglavlja 23. i 24.) što njihov potpis podrazumijeva. Kako većina političkih analitičara od oktobarskih izbora ne očekuje nikakve, a kamoli radikalne promjene, pred našom zemljom je još dug put prema Putu u EU. A ako se, ipak, nešto promijeni, mogla bi se očekivati vrlo zanimljiva jesen.

Autor: Edin Urjan Kukavica

Avaz