Spasiocima na Sredozemlju prijete oružjem kad pokušavaju da pomognu izbjeglicama. Uoči Međunarodnog dana humanitarne pomoći to je poražavajuće, smatra Folker Vesterbarki iz organizacije „Ljekari bez granica“.
Više od dvije i po godine timovi „Ljekara bez granica” aktivni su sa spasilačkim brodovima na Sredozemnom moru. Više od godinu dana i u izbjegličkim kampovima u Libiji, u kojima izbjeglice žive u neljudskim uslovima. Naši timovi dakle reaguju na dvije dramatične humanitarne situacije: stotine hiljada izbjeglica i migranata u Libiji je izloženo ekstremnom nasilju i velikim opasnostima, a na Sredozemnom moru se samo ove godine udavilo više od 2.400 ljudi. Ali umjesto da ostane vjerna svojim principima i brine se za zaštitu ljudi na spoljnim granicama Evrope, Evropska unija se ograđuje i sve više i više spriječava organizacijama poput „Ljekara bez granica”, u pružanju humanitarne pomoći. To su poražavajući podaci na Međunarodni dan humanitarne pomoći.
Libijske službe su 11. avgusta najavile uspostavljanje svoje spasilačke zone i u širokom pojasu međunarodnih voda, pred obalom Libije, zabranile pristup brodovima humanitarnih organizacija. Libijska obalska straža – koju EU naveliko pomaže – spasiocima humanitarnih organizacija prijeti i oružjem i ne dozvoljava im da pristupe novouspostavljenoj spasilačkoj zoni. To je strašno.
Ugroženi spasioci
Raspoloženje prema civilnim spasilačkim akcijama je sve više neprijateljsko. Italija i Evropska unija predstavile su kodeks ponašanja za nevladine organizacije, koji djelimično onemogućava spasavanje na moru. Italija je čak poslala i vojne brodove u libijske vode. Cilj je sljedeći: EU i njene zemlje-članice sa svojim libijskim partnerima rade na tome da spriječe bjekstvo ljudi iz Libije. To je nedopustiv atak na život i dostojanstvo ljudi kojima je hitno potrebna zaštita.
Ukoliko libijske službe i obalska straža sprovedu to što najavljuju, onda „Ljekari bez granica” i druge organizacije više neće moći da pruže spasilačku pomoć koja odgovora međunarodno priznatim humanitarnim principima i međunarodnim sporazumima o zaštiti izbjeglica i pružanju pomoći na moru. Zabranjeno je ljude vraćati na područja koja nisu bezbjedna. „Ljekari bez granica” odbijaju da uđu sistem koji ljude po svaku cenu želi da spriječi da zatraže zaštitu i bezbjednost.
Takva politika ima katastrofalne posljedice po ljude koji bježe od progona i ekstremnog nasilja u Libiji. Ukoliko se brodovi humanitarnih organizacija sve više potiskuju iz Sredozemnog mora, sve manje ljudi može da bude spašeno od smrti. Oni koji se ne udave, bivaju uhvaćeni i šalju se nazad u Libiju – u zemlju bezakonja, gdje su izloženi mučenju i seksualnom nasilju.
Ograđivanje ispred zaštite
Bilans politike Evropske unije na Međunarodni dan humanitarne pomoći 2017. godine je poražavajući. U izjavama se rado ističu humanitarni principi, ali u stvarnosti vidimo da je zaštita izbjeglih ljudi često podređena ograđivanju Evrope.
Folker Vesterbarki
Već sporazumom EU-Turska, evropski šefovi vlada s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel na čelu, stvorili su model za zaštitu Evrope. Posljedica toga bio je domino efekat sa zatvaranjem granica, koji je doveo do toga da ljudi više nisu mogli da se sklone sa ratnih područja, kao što je slučaj u Siriji. Stotine hiljada ljudi još nije u mogućnosti da napusti područja i provizorne kampove u kojima vladaju neljudski uslovi. Patnja ljudi nije smanjena, samo je postala udaljenija od evropskih granica, daleko od kamera svjetske javnosti.
Kroz naše projekte sa izbjeglicama i protjeranima u više od četrdeset zemalja svijeta, zaključujemo da su hitno potrebni bezbjedni i legalni putevi za ljude koji bježe od rata. EU u tome jedva da pomaže. To je dokaz slabosti kontinenta koji iz ličnog iskustva zna kakve su patnje ljudi koji su primorani da napuste svoje domove.
- DW.DE
- Autor Volker Westerbarkey
