Dr. Hilmo Neimarlija: BiH se ne može destruirati
”Zemlje ne nastaju, niti nestaju voljom jedne generacije. Ne može se samo tako odlučiti da se stvori jedna zemlja, kao što se ne može samo tako odlučiti da nestane jedna zemlja. Može, naravno, ali na način kako se donese odluka da se razbije atom – po cijenu eksplozije. Onaj ko je spreman da prihvati odgovornost za eksploziju, treba znati da će ona, vrlo očekivano, i njemu da prsne u lice. Ne može se BiH uništiti! Ne može se bez eksplozije, bez rata, to sada vrlo otvoreno i vrlo svjesno govorim. Ne može neko uzeti Srebrenicu i otići da sa njom radi šta hoće. Ne može se uzeti na način da će se onda izrugivati sa mjestom genocida. Ne može to… S te strane, ne dozvoljavam priče o cijepanju, odvajanju, izdvajanju, jer Bosna i Hercegovina je zemlja, a zemlja je nešto što je organsko, što nas određuje više no što mi određujemo nju”, priča za agenciju Anadolija profesor Neimarlija.
S druge strane, naglašava on, treba, napokon, biti realan i priznati kako se ”ne može ni restauirati nekadašnja BiH, zemlja kakva je bila prije 500 ili 60 godina”.
”Ni to nije moguće. Nije moguće društveno, politički, civilizacijski… Dakle, nije moguće ni destruirati, ali niti restaurirati BiH kakva je nekad bila. Moguće je samo praviti novu BiH, moguć je jedan put inovacije. A inovacija je rješenje. No, neophodno je oslobađanje građana od predrasuda koje još uspješno funkcioniraju preko političkih elita u onom smislu u kojem imate sukob onih koji su za destrukciju BiH, koji hoće da ju unište i onih koji hoće da očuvaju nekadašnju BiH”, smatra istaknuti intelektualac.
Nadalje, Neimarlija podsjeća kako je slično govorio i prije 20-tak godina kada su, također, iznošene ocjene da je BiH slična Jugoslaviji, te kako, budući da nije mogla Jugoslavija, ni BiH ne može opstati.
”Međunarodna zajednica je napravila takav ustavno-pravni ustroj u BiH koji omogućava blokade i korištenje instrumenata na osnovu kojih se može onemogućavati svako rješenje koje ide za poboljšanjem prilika u BiH. Uprkos tome, ja insistiram na činjenici da je BiH, prije svega, zemlja, za razliku od Jugoslavije koja je bila država više zemalja. Jugoslavija je nastala za stolom, za stolom ju je trebalo demontirati. Nažalost, predstavnici najmnogoljudnijeg naroda su tražili za sebe više prava nego svi ostali narodi zajedno i mislili da dođe do demontaže za zelenim stolom. Znamo kako je završilo. BiH nije nastajala na takav način, ona ne može nestati na sličan način. Može po cijenu žestokih nevolja, sukoba i belaja”, govori profesor Neimarlija.
Napominje kako u BiH sasvim sigurno ima problema i da će ih uvijek biti, ali da u zemlji moraju biti identificirani problemi koje treba rješavati umjesto da ”imamo ovo jedno političko nuđenje rješenja koja se uzajamno isključuju”.
”Imamo kvazipolitičku situaciju u kojoj su na sceni lažni problemi, ili razna pseudo-rješenja za pseudo-probleme. To zaklanja ozbiljne probleme kao što su ekonomija, standard, način života ljudi. Sve se to zaklanja nacionalnim i etničkim pravima, ovim-onim. Nažalost, u tome uživaju političke elite i oni koji imaju neku direktnu korist od toga”, naglasio je.
Prema njegovim riječima, politička stvarnost BiH je takva da su ograničene mogućnosti građana BiH da u svoje ruke potpuno preuzmu političku sudbinu. Ako je već tako, smatra Neimarlija, međunarodna zajednica treba da kaže da je BiH protektorat, ali treba i da preuzme one odgovornosti koje protektori imaju.
”Postoje oni koji nisu za rješavanje problema u BiH, kojima je stalo da se problemi ne rješavaju, računajući možda dugoročno da će to što BiH bude gore, po njih biti bolje, da će što bude teže BiH biti lakše da se ona dijeli”, komentirao je Neimarlija.
Govoreći o bošnjačkoj i probosanskoj politici danas, dr. Neimarlija se slaže s ocjenama da su bošnjački i probosanski političari često samo objekt, a ne subjekt stvarnosti i da su svedeni na to da tek reagiraju na događaje.
”Smatram da postoji prostor kojeg u okolnostima koje imamo bošnjačka politika ili predstavnici bošnjačkih politika, odnosno oni koji su dužni da zastupaju interese Bošnjaka, s jedne, te probosanske snage koji su zainteresirani za boljitak BiH, s druge strane, mogu iskoristiti. Ne mislim tu o romantičarskom patriotizmu, već onom vrlo funkcionalnom. Oni treba da se odrede prema činjenici da ne može nikako biti dobro nekima u BiH ako drugima bude loše, to jest, ako nam ne bude svima bolje. Po mojem sudu, ni jedni, niti drugi ne ispunjavaju na valjan način prostor koji im stoji na raspolaganju, odnosno nisu subjekti ni u onom malom dijelu političkog prostora koji dopušta zastupanje jasnih političkih stavova i opcija koje su bosanske i koje imaju bosansku vjerodostojnost”, rekao je ugledni intelektualac.
Probosanske stranke nisu faktor
I taj mali prostor za političko djelovanje u BiH, upozorava dalje, prepušten je ”nečemu što je kvazipolitika, što je zapravo najotužniji pokazatelj manifestacije političkog kičeraja kojeg imamo na sceni”.
”To što je kič za umjetnost, za mene je ovo što imamo sada na političkoj sceni u BiH. A kič je i to što, nažalost, i oni koji bi trebali da sude toj politici, prepuštaju joj se… Ljudi su izgleda skloni da budu varani. Vrlo lahko pristaju na varanja koja su prozirna, kojih su svjesni. Jer, ljudi izgleda da vole više laži koje uljuljkuju nego istine koje ih otrježnjuju, obavezuju, potiču na neki čin. Nevjerovatno je da se ovakva pseudo-politička stvarnost, politička kaljuža, ipak, održava. Nema mijenjanja političke prakse, pseudo-političke prakse, bez mijenjanja političkog mišljenja, a mi ga nemamo. Političke borbe se iscrpljuju u tome ko će zasjesti na čelo partije, kako će se i lažnim i stvarnim problemima praviti kaljuža u kojoj se miješaju stvarni i lažni problemi. A stari obrazac za održavanje neuspješnih politika jeste da one umjesto rješenja stvarnih problema nude lažne probleme”, pojasnio je Neimarlija za AA.
Komentirajući ponašanje političkih elita u BiH i njihovo sukobljavanje, Neimarlija dodaje kako su oni ”samo na prvi pogled protivnici”.
”A to njihovo ‘protivništvo’, bogami, kada se svede, nije suprotstavljanje različitih političkih opcija već vrlo uspješno nalaženje u zajedničkim interesima”, napomenuo je.
Genocidom su izmijenili demografiju
Predstojeći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini, Hilmo Neimarlija posebno važnim smatra za Bošnjake jer dolazi 22 godine poslije posljednjeg popisa 1991. godine, kao i zbog činjenice da je to prvi popis poslije agresije ”kojoj je cilj bio uništenje i najmnogoljudnijeg naroda u BiH”.
”Razumljiva je bojazan da popis može poslužiti onima koji bi htjeli da ovo nenormalno, postgenocidno stanje ovim popisom učine normalnim. Popis bi trebao da pokaže šta se dogodilo u bh. stanovništvu tokom ove 22 godine i koliko su razlike uvjetovane prirodnim procesima, a koliko su uzrokovane ratom i agresijom. Iz tog razloga Bošnjaci imaju razloga biti zabrinuti zato što postoje zastupnici politika koje genocid ne priznaju, koje hoće da stanje proizvodno genocidom i zločinima sada učine normalnim”, rekao je Neimarlija i podvukao:
”Popis u BiH uključuje kao vrlo značajna i pitanja identiteta. Ti rezultati će imati direktnu primjenu i učinke u odnosima i rasporedu političkih snaga i kolektivnih političkih prava u BiH. Ovisno o učešću Srba, Hrvata, Bošnjaka i ‘ostalih’ u određenim prostorima BiH, određivat će se i njihova kolektivna zastupljenost. Pitanje te zastupljenosti i rezultata popisa je posebno značajno za prostore u kojima je zločinima i genocidom izmijenjena demografska struktura. Tu imamo u vidu činjenicu da u RS imamo najviše prostora gdje je zahvaljujući zločinima i genocidu došlo do neprirodnog povećanja zastupljenosti jednog na račun drugih naroda.”
Bojazan postoji, ukazuje Nerimarlija, i jer će vlasti Republike Srpske nastojati doći do što nepovoljnijih podataka o prisustvu Bošnjaka, Hrvata i ”ostalih” u RS. I do sada su, govori on, ”vlasti tamo svjedočile interes da što više ograniče i postojeća važeća prava Bošnjaka, Hrvata i ‘ostalih’ u državnim institucijama i organima”.
Važnost popisa vidi i u činjenici da će se ovog puta Bošnjaci nakon vraćanja starog nacionalnog imena po prvi put na popisu etnički i nacionalno izjasniti kao Bošnjaci.
”Bošnjaci su jedini narod kojeg se u prošlosti činilo žrtvom tog miješanja etničkog, nacionalnog i vjerskog, na način da se naš etnički identitet svodio ili zamjenjivao s vjerskim. Kod ljudi se htjelo stvoriti zbrku oko njihove pripadnosti religiji i bošnjačkom narodu. Evidentno je da postoje snage koje su jako zainteresirane da se na popisu pojavi što manje Bošnjaka, da se što manje ljudi izjasni Bošnjacima. Pridajemo se opet tom starom postupku, starom načinu zbunjivanja Bošnjaka time što se na račun njihovog etničkog identiteta, na koji mu se oduzimalo pravo, nastoji potencirati njihov vjerski identitet, s jedne strane, i s druge strane, njihov patriotizam, odnosno lojalnost Bošnjaka Bosni i Hercegovini”, upozorio je Nerimarlija za agenciju Anadolija.
Podvukao je kako su pred Bošnjacima vrlo ozbiljni izazovi.
”Pokušavaju se Bošnjaci ponovo zbuniti. Ide se na taj neosporni, nedvojbeni bh. bosanski patriotizam svih Bošnjaka, pa se Bošnjake na popisu navodi da svoj etnički identitet neprikladno iskazuju kao muslimani, što je vjerski identitet, odnosno kao Bosanci što je identitet svih građana, državljana BiH. Nadam se da ćemo kao narod odoljeti i tim izazovima i da ćemo na popisu posvjedočiti svoju bošnjačku svijest i samosvijest i vrlo jasnu privrženost BiH i islamu, naravno, oni koji su muslimani”, napominje Naimarlija.
BiH i Bošnjacima fali Alija Izetbegović
Neimarlija se gotovo decenijama družio sa prvim predsjednikom RBiH rahmetli Alijom Izetbegovićem. Povodom Izetbegovićeve smrti, 19. oktobra 2003. godine, on je kazao da ”svijet ostaje siromašniji za jednog od velikih ljudi”.
Čovjek koji danas pomalo liči na rahmetli Izetbegovića, gotovo sa suzama u očima govori o prvom predsjedniku. Ističe da ličnost poput Izetbegovića nedostaje danas i Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.
”Kad je donosio svoje odluke, kada je bio uvjeren u njihovu ispravnost, kad nije bio pokoleban u toj svojoj sigurnosti, rahmetli Alija se za sve iole važnije odluke konsultirao sa svojim ljudima. Stjecajem okolnosti i ja sam bio član tog savjeta predsjednika Izetbegovića. To je bila institucionalna forma tog njegovog savjetovanja uz sva druga tijela. Mimo tih formalnih tijela koja su mu stajala na raspolaganju, sve važnije odluke koje je donio, a svakodnevno je bio prinuđen donositi ozbiljne odluke, on se u pravilu, nekada sa užim, a nekada širim krugom ljudi, konsultirao. Tek nakon toga je donosio konačne odluke. Rahmetli Alija nam fali u ovim političkim okolnostima i sa ovim akterima na sceni. Fali nam u svojstvu političara koji donosi odluke, hrabre odluke, ali se za sve odluke prethodno temeljito konsultirao. Odluke koje danas donose političari koji pretendiraju na glasove Bošnjaka i hoće da predstavljaju Bošnjake, bojim se da nisu ni hrabre, niti dobre odluke”, smatra Neimarlija.
Imam velika očekivanja od Turske
Profesor Neimarlija tvrdi još da ima vrlo utemeljena očekivanja od uloge Turske na Balkanu, i to iz više razloga.
”Danas je Turska jedna od zemalja koje svjedoče, sa Kinom i Indijom, da povijest ne dopušta narodima samo jednu pojavu na povijesnoj sceni. Narodima koji mogu učiti iz svoje vlastite povijesti, povijest dopušta i ponovne nastupe. Ovo je ponovni nastup koji svjedoči da je Turska na putu obnavljanja uloge koju je i u prošlosti imala. Ovo je posebno značajno zato što je Turska prva od velikih muslimanskih zemalja koja je posvjedočila snagu i vjerodostojnost kreativnog slobodnog političkog povezivanja ustanova i tradicija iz prošlosti muslimana, te postignuća drugih naroda i iskustava. Turski narod je posvjedočio vrijednost parlamentarne demokratije do čijih vrijednosti drugi muslimanski narodi, nažalost, još nisu došli”, rekao je.
Analizirajući ulogu Turske na Balkanu Neimarlija ističe kako Bošnjaci ne trebaju imati romantičarski odnos prema prošlosti i samoj Turskoj, jer to nije realno.
”Mi ne možemo i ne trebamo imati romantičarski odnos prema prošlosti. Ja se nadam da on neće obuzeti Tursku. No, ne smije se zanemariti ili podcijeniti vrijednost iskusatva iz prošlosti. S te strane, tursko iskustvo je dragocjen oslonac za ovo što sada Turska radi. Ono što danas radi vodstvo Turske po meni je garancija da će nastup i djelovanje Turske biti plodonosno. Ne samo uspon političke dimenzije, već da će to izazvati šire kulturne implikacije. Očekujem da kreatori turske politike neće tu politiku ograničavati na prizemniju političku misiju, već da će imati na umu i te civilizacijske mogućnosti. Turski narod je opterećivan pitanjem je li Turska sekularna ili islamska. Iskreno želim da turski narod svjedočiti da je Turska prva muslimanska pluralna zemlja koja će nadići po meni vještačku spornu konfrontaciju sekularnog i nesekularnog, jer to je lažna dilema”, dodao je Neimarlija.
Očekujemo da se IZ Crne Gore veže za Sarajevo
Izmjenama Ustava Islamske zajednice BiH, a na osnovu Platforme koju je usvojio Sabor IZBiH, priča Neimarlija, doći će do razgraničenja vjerskog i administrativno-upravnog vođenja zajednice radi poboljšanja i efikasnijeg upravljanja Zajednicom. Platformom za izmjenjeni Ustav je predviđeno da se, umjesto Rijaseta, koji je bio vjerski i administrativni najviši organ, konstituira Vijeće muftija, kao glavni vjerski organ IZBiH, a da Rijaset ostane glavni administrativni organ u IZ.
”Islamska zajednica je bila nositelj kontinuiteta vjerskih institucija u ovom dijelu Balkana. U tom smislu ona ima i obavezu i misiju da i dalje bude taj legalni legitimni punovažni, institucionalizirani čuvar ove vjerodostojne islamske tradicije u ovom dijelu svijeta. Ovim ustavnim promjenama će se sigurno do određene mjere poboljšati ili otvoriti mogućnosti za priključivanje drugih zajednica IZBiH. Očekujemo, prije svega, da nam se priključe zajednice koje su nekada pripadale jedinstvenoj IZ Jugoslavije, koja je bila okupljena oko IZBiH. Imamo u vidu Islamsku zajednicu Crne Gore. Očekujemo da će se vremenom muslimani Crne Gore institucionalno vezati za matičnu Islamsku zajednicu u Sarajevu koja preko svih zakonskih akata, menšure koju je reisu-l-ulema dobio od šejhu-l-islama, čuva taj kontinuitet i vjerodostojnost svog pozivanja na ovom prostoru. Kada će do toga doći teško je reći, jer će na to utjecati unutrašnji procesi, tako i procesi unutar islamskih zajednica u ovom dijelu svijeta i regonu. Očekujemo da se muslimani vraćaju izvornom zajedništvu”, zaključio je Hilmo Neimarlija u intervjuu za agenciju Anadolija.
AA
