Pokušali smo doznati da li su slike protesta danas nezamislive na ulicama Sarajeva, Banjaluke, Tuzle, Mostara… I da li je demokratija zaista toliko zahtjevna, pa većina ljudi u BiH za za nju nije spremna?
(Piše: Tatjana Čalić – Buka)
Iz godine u godinu u BiH se sve teže živi. Privreda umire, tvornica odavno nemamo, industrije takođe… Sve je više i gladnih, Banjaluka će do kraja mjeseca dobiti i petu javnu kuhinju.
Odavno su opljačkani i svi fondovi i preduzeća, u državnoj službi radi samo uža i šira rodbina domaćih funkcionera, a o neraskidivoj povezanosti politike, pravosuđa i tajkuna suvišno je i govoriti. Treba li još nabrajati… da se službeni automobili koriste u privatne svrhe, da se njima putuje na ljetovanja, zimovanja, na more ili u svatove. I da to sve plaćaju građani BiH. Ili da nam je zdravstvo u kolapsu, počev od finansija, gdje postoje katastrofalni gubici, ili da su uslovi u bolnicama katastrofalni, da je oprema stara, da nedostaju medicinski preparati i esencijalni lijekovi poput citostatika, antibiotika, gaze, da se na neke specijalističke preglede čeka mjesecima. Ili da se prisjetimo samo nekih afera – od vakcina, hemodijaliznih centara, kupovine skupe opreme, rekonstrukcije i dogradnje UKC RS…
Bilo koju oblast da izdvojite, stanje je katastrofalno i što je najgore, tome se ne nazire kraj.
I dok u drugim zemljama državni funkcioneri zbog kriminala ili zloupotrebe položaja završavaju u zatvorimam, a građani na ulicama traže promjene, do tada se u BiH šuti i ne talasa, izuzev na društvenim mrežama gdje, pljušte pritužbe i negativni komentari na račun političara i državnih funkcionera i gdje će svako reći da nikada nije bilo gore.
Ili pogledajmo samo susjednu Srbiju, gdje već danima traju protesti nakon proglašenja izborne pobjede Aleksandra Vućića.
Pokušali smo doznati da li su slike protesta danas nezamislive na ulicama Sarajeva, Banjaluke, Tuzle, Mostara… I da li je demokratija zaista toliko zahtjevna, pa većina ljudi u BiH za za nju nije spremna?
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić za naš portal kaže da je problem naše zemlje trostruki obruč. To se, kaže, jasno pokazalo i za vrijeme protesta u februaru 2014. godine, kada su sve tri političke elite, svaka na svoj način, optuživali protestante da je njihov izlazak na ulicu uperen protiv njihovog naroda i da je podržavanje istih izdaja nacionalnih interesa. Problem su, kaže i mediji, jer ih je većina naklonjena nekoj političkoj opciji.
“Vrlo je teško predvidjeti šta bi to bio okidač koji bi ljude izveo na ulicu. Ako pogledate Srbiju i ovdje je okidač bio nelogičan jer se sa protestima krenuko nakon izborne pobjede Vučića. I zato je okidač vrlo teško predvidjeti, tako da ne bih možda isključio mogućnost da se slično desi i u BiH, ukoliko protesti u Srbiji uzmu maha tim prije što je ovaj put u Srbiji zaista riječ o građanskim protestima, nisam primjetio ni jednu nacionalističku parolu ili neka neprimjerena obilježja. U Srbiji više nije u pitanju ni protest protiv Vučića ni neke ekipe. Problem sve više postaje sistem koji stvara Vučiće i slične njemu, koji uglavnom na nacionalističkim retorikama grade karijeru po čemu smo i BiH i Srbija i Hrvatska i Crna Gora neka vrsta spojenih posuda jer tu na djelu možemo vidjeti kako nacionalizmi jedni druge održavaju”, kaže za Buku Mujkić
Profesor filozofije Miodrag Živanović za Buku kaže da je u BiH problem odsustva protesta sasvim druge prirode- kod nas se radi o odsustvu nade, ne mogu nesrećni i očajni ljudi praviti ni proteste, a posebno nekakve bitnije promjene.
“Proteklo je 30 godina, što je puno za ljudski život od ovih naših tragedija i svega drugoga što nam se izdešavalo, i došlo je vrijeme da se ove vlasti u ovoj našoj maloj državi jednostavno optuže za genocide protiv sopstvenih naroda i da odgovaraju pred Međunarodnim sudom pravde, jer uništavati sopstvene narode to je strašno”, ističe profesor Živanović i dodaje da u našoj zemlji veliki dio problema leži i u našoj nacionalnoj podjeljenosti i sijanju straha da opasnost dolazi od onih drugih, ili trećih.
“Upravo naša savremena istorija pokazuje da se budućnost našeg života ovdje ne može riješiti na liniji Bošnjak-Srbin -Hrvat. Na toj matrici definitivno ne može. I dok god se ta matrica ne promijeni, mi smo taoci ovakvih morbidnih politika”, ističe Živanović.
Profesori sociologije sa banjalučkog Univerziteta Ivan Šijaković mišljenja je da je definitivno prošlo vrijeme protesta i bunta na ulicama.
“Ono što gledamo ovih dana u Beogradu, to su posljednji trzaji socijalnog bunta na ulicama. To se probalo na mnogo mjesta i u Americi i u Evropi, to traje izvjesno vrijeme i jednostavno nestane. Danas se protest i glas nezadovoljstva preselio u virtelni prostor. Riječ je o jednoj drugačijoj klijenteli, koja je vjerovatno nešto malo i obrazovanija, malo je vičnija tom virtuelnom i informatičkom prostoru. Toga će biti sve više, biće i masovnije, tako da će ovo biti jedina vrsta otpara i jedini glas javnosti. Vjerujem da će se u budućnosti na ovaj način moći vršiti neki bitniji pritisak jer svi funkcioneri i svi ljudi koji odlučuju o našim životima i u ime nas, to čitaju i prate ili im jednostavno neko kaže”, zaključuje Šijaković.
