Donatorska konferencija, ili kako ćemo “iskašljati” poplave

Midhat Hajdarević 2014-07-19

Donatorska konferencija koja je ove sedmice odražana u Briselu mogla se komotno nazvati i kreditna konferencija, jer je većina novca koji je BiH dobila pozajmljvačkog karaktera, a koji će ova zemlja i njeni građani uz kamate vraćati svojim “dobrotvorima”.

Piše: Borivoje Simić

Od prikupljena 809,2 miliona eura, čak 60 posto ili 670,7 miliona su krediti, a preostalih 138,5 miliona su bespovratna sredstva.
Ne treba naravo kritikovati rezultate ove konferencije, jer povoljne kredite zemlji kakva je BiH nije lako dobiti, ali na drugoj strani nema nikakvog razloga za pretjerano oduševljavanje njenim rezultatima, a što se moglo primijetiti u izjavama domaćih i evropskih dužnosnika.
Ishod konferencije samo pokazuje da BiH više nije zemlja od sadake, ali i da je svijet naučio kako treba poslovati s našom zemljom jer su uz obećan novac ugrađene i rigidne obaveze u kojima će se od vlasti tražiti transprentno i odgovorno trošenje novca.
Rezultat svega jeste da će će nas poplave koštati dodatnog kreditnog zaduženja, a koje će rastući vanjski dug još više povećati, imajući u vidu da se ovi krediti nadovezuju na već ubrzani tempo zaduživanja kod Međunarodnog monetarog fonda, ali i drugih međunarodnih institucija. Službeno, vanjski dug lani je iznosio 7,4 milijarde KM i povećan je za 3,5% u odnosu na prethodnu godinu. Vanjski dug iznosi 28,2 odsto, a ukupni javni dug 39,7% BDP-a.
Najgore je što su obaveze servisiranja vanjskog duga povećane za 65,7%, dok su nova zaduživanja u najvećoj mjeri u funkciji refinansiranja postojećeg duga. Samo za servisiranje vanjskog duga lani smo morali izdvojiti blizu 700 miliona KM.
Na putu smo da brzo pređemo u društvo visokozaduženih zemalja, a da kao zemlja zapravo nismo uspjeli puno odmaći u izgradnji infrastrukture – autoputeva, puteva, željeznica, mostova, aerodroma… kako su to učinile neke druge zemlje u tranziciji.
No, dok je slika o vanjskoj zauženosti prilično jasna, ona o unutrašnjem zaduživanju je nepotpuna zbog čega nemamo jasnu predstavu o ukupnom dugu zemlje koji je, kako službena statistika govori, sa 31.2013. godine iznosio 10,4 miljardi KM. Stanje sa ukupnim dugom zapravo je znatno gore nego što ga zvanična statistika prikazuje.
Unutrašnje zaduživanje posljednjih godina intenzivno dobiva na značaju, a zaduživanje i krediti postali su “čarobni štapići” za vlade raznih nivoa u Bosni i Heregovini.
No, krediti su način da se prije svega začepe budžetske rupe ali ne samo usljed poplava i pada prihoda, nego i da se pokriju neki “grijesi prošlosti”, a što se upravo pokazaje ovih dana.
Vlada Kantona Sarajevo odlučila je zadužiti se za novih 20 miliona KM, kako bi zakrpila manjkove u kantonalnoj kasi, a slične odluke donijeli su i drugi kantoni.
U Zeničko-dobojskom kantonu je izglasana odluka o zaduživanju za 30 miliona KM, u Tuzlanskom za 20 mliona KM.
No, zadužuju se i drugi – vanbudžetski fondovi, gradovi, općine, javne ustanove, domovi zdravlja…
Republika Srpska je usvojila rebalansirani budžet koji podrazumijeva povećanje zaduženja sa prvobitno planiranih 254 miliona KM na 372 miliona KM, dok je Fond PIO upravo ovih dana raspisao tender za nabavku kredita od 40 miliona KM kod komercijalih banaka.
Grad Banjaluka povećao je budžet i tako na mala vrata dodatno zadužio sugrađane mada način kako je odluka nazvana i predstavljena javnosti to tako ne izgleda.
Općina Čitluk namjerava se zadužiti za 2,5 miliona KM radi radi plaćanja sudskh troškova…
Ne treba zaboraviti ni kratkoročno zaduživanje na unutrašnjem tržištu obveznicama i trezorskm zapisima za kojim sve više posežu entitetske vlade, a koje se isključivo koristi za krpljenje budžetskh rupa.
Zajmovi opšte vlade kod komercijalnih banaka za svega sedam godina narasli su sa 69 miliona KM u 2006. na 903 miliona na kraju 2013 godine.
Svaki ekonomista reći će kako zaduživanja imaju smisla ako se koriste za kapitalne investicije i u funkciji su ekonomskog razvoja. Posuđivanje novca za potrošnju najbolji je način da zemlja ode u dužničko ropstvo, a iz iskustva nekih zemalja u krizi mogli smo vidjeti kako to izgleda.
Pozamašna međunarodna pomoć u vidu kredita i donacija, koja nam je ove sedmice obećana, za odgovorne i ozbiljne vlasti trebalo bi da bude dobra prilika da se nesreća pretvori u šansu, da se podstakne razvoj, uposli privreda i podrže ekonomske aktvnosti.
Jedno takvo krediti koji su nam “poklonjeni” imat će smisla. Inače ćemo ih debelo iskašljati.