Jutarnji.hr: Papa zna zašto dolazi u Sarajevo, a ne u Knin

Papa Franjo u subotu dolazi u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo. U grad u kojem nismo čuli da maturalne zabave počinju zajedničkom molitvom, iako tamo već godinama mladi Hrvati, Bošnjaci i drugi zajedno sjede u klupama pod raspelom, u najboljoj sarajevskoj gimnaziji, u Katoličkom školskom centru Svetog Josipa.

Nije Papa neuk pa da je slučajno izabrao Sarajevo, umjesto nekog gradića zapadne Hercegovine s gotovo stopostotnom katoličkom većinom. Nije bio neuk ni papa Ivan Pavao II., koji je u lipnju 2003. posjetio Banju Luku. Hrvatska je temeljito otpisala Banju Luku, grad na dva sata vožnje od Zagreba. Sve banjolučko nam je Milorad Dodik, a s njim bome ne želimo imati nikakve veze. Što je katolika bilo tamo to je otišlo, i to nas se više ne tiče. Onih nekoliko staraca pokopat će biskup Franjo Komarica, tako bi otprilike mogao glasiti zagrebački pogled na nedaleki grad od oko 250.000 stanovnika, grad koji je po svemu i hrvatski i srpski i bošnjački, i pravoslavni i muslimanski i katolički. Po svemu, osim po trenutačnom sastavu stanovništva i političkoj moći.

Nije tu pomogla ni dobra volja bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji je išao i sastajao se s Dodikom i poklonio se žrtvama u Briševu, i onima u Kozarcu i Sijekovcu: napali su ga tada žestoko što se sastaje s tim četnikom, a da nije bilo njega, do danas ne bismo znali da je u tom selu iznad Prijedora 1992. ubijeno 67 Hrvata. Golem zločin, ali za nas anoniman, jer nam je tako dalek. Ne fizički dalek jer je Briševo tri-četiri puta bliže od Pelješca, o čijoj se vezi s domovinom jako brinemo. Ali Bosna, to je tuđa država, to nas se ne tiče. Bez obzira na to što je gotovo pola milijuna stanovnika Hrvatske rođeno u BiH, pa valjda gotovo nitko od nas nije bez nekakve rodbinske veze. Po zadnjem popisu, od 4,2 milijuna stanovnika, 409.000 ih je rođeno u BiH. U Zagrebu ih je više od deset posto: 98.000 od 790.000.

Ono što je nama daleko, Papi nije. Za razliku od Ivana Pavla II., papa Franjo ne putuje puno: ovo mu je osmo inozemno putovanje u dvije godine, i nije slučajno završio u Sarajevu nakon Šri Lanke i Filipina, Turske, Francuske, Albanije, Južne Koreje, te posebno bolnog Izraela, Jordana i Palestine. Neposredno nakon rata sve su hrvatske novine pisale srcedrapateljne reportaže o Hrvatima iz Sarajeva, o tome koliko ih je ostalo u tom gradu. I ja sam napisala kako su mi rekli, da ih je još jedva desetak ili dvanaest tisuća, dok mi nije ljubazan netko u sarajevskoj Bogosloviji obazrivo objasnio da je to umanjivanje stvarnih brojeva, i da ono ide na ruku samo onima koji ne žele da Hrvati ostanu u Sarajevu. Takvih je bilo na svim stranama. Trebalo je napučiti Drvar, Knin, Vojnić, Vrginmost. I danas čujem glas Stjepana Duvnjaka, tadašnjeg gvardijana franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, koji je od jeseni 1995. u pismima Slobodnoj Dalmaciji vapio i pozivao ljude da ne ostavljaju svoje domove u Kaknju, Varešu, Visokom i odlaze u većinski srpski Drvar, Grahovo, Glamoč, privučeni obećanim stanovima i velikim vojničkim plaćama. Fra Stjepan je znao ono što ti ljudi nisu htjeli vidjeti, izmučeni ratom i zavedeni obećanjima političara koji su htjeli Hrvate odijeliti od Srba i Bošnjaka, svakoga u svoj tor. Za nekoliko godina sve se to raspalo: SFOR je naredio povlačenje brigade HVO-a iz Drvara, a visoki predstavnik da se svi stanovi i kuće moraju vratiti bivšim stanarima, imali oni vlasničko ili stanarsko pravo. Nakon toga je krenuo novi egzodus u Hrvatsku. Ponovo u tuđe kuće, ali sada i s trajnim prezirom domaćih Hrvata, za koje ovi zauvijek ostaju Bosanci. Zauvijek manje vrijedni od pravih Hrvata.

Da, unaprijed se radujem svima koji će reći da nisam u pravu, i da oni o “Bosancima” ne govore s omalovažavanjem. Tako i treba biti u svakom pristojnom društvu! S poštovanjem i uvažavanjem tretirati svoga bližnjega, ma kakvog podrijetla i vjeroispovijesti bio. O tome govori papa Franjo u poruci uoči dolaska, o tome će govoriti tih nekoliko sati u subotu u Sarajevu.

Papa je rekao da dolazi katolicima, ali i svima drugima u Sarajevu i BiH. “Dolazim među vas uz Božju pomoć da vjernike katolike utvrdim u vjeri, da iskažem potporu ekumenskom i međureligijskom dijalogu te iznad svega da ohrabrim za miran suživot u vašoj zemlji”, rekao je u videoporuci objavljenoj u ponedjeljak.

“Dolazim kao brat i glasnik mira, kako bih svima izrazio, naglašavam svima!, svoje poštovanje i svoje prijateljstvo”, poručio je Papa. Svima, zamislite, čak i Srbima. Čak i muslimanima, Bošnjacima. Čak i onim Hrvatima koji su toliko nerazumni da i dalje žive u Zenici, Kaknju, Brezi, umjesto da se presele u Mostar, Čapljinu, Knin. Tek smo iz priče o Edinu i Salemu Hajderovcu, majstorima iz Zavidovića koji su dva mjeseca izrađivali stolac za Papu, saznali da u Zavidovićima i dalje žive neki katolici, Hrvati, živi i zdravi bez obzira na muslimansku većinu oko njih. Toliko živi i zdravi da su među sobom skupili novac da od vrsnih majstora u susjedstvu naruče specijalni stolac za Papu.

Uvjereni da je nacionalna država najvrednija stvar koju imamo, mi smo ih otpisali, te Hrvate i katolike koji uporno opstaju pod nekom drugom većinom. Vatikan nije. Papa dolazi s porukom da je lijepo, normalno, štoviše dragocjeno kad jedni pored drugih u miru žive katolici s muslimanima, pa i s pravoslavnima ili židovima. Kao što je govorio u Albaniji, Turskoj, ili Šri Lanci gdje je katolika manje od osam posto. Pa što onda, zar bi se svi trebali iseliti, možda u Knin?

VEZANE VIJESTI

Vijesti

• PAPA UOČI POSJETA SARAJEVU: ‘Dolazim da ohrabrim ljude za miran suživot’