Dogodilo se na današnji dan – 21. mart

21. mart (ožujak) (21.3.) je 80. dan godine po gregorijanskom kalendaru (81. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 285 dana.

Događaji

1804 – Code Napoléon je prihvaćen kao francuski građanski zakon
1935 – Šah Reza Pahlavi službeno zatražio međunarodnu zajednicu da Perziju zove njenim izvornim imenom Iran, što znači ‘zemlja Arijaca’
1960 – Masakr u Sharpevilleu, Južna Afrika: Policija otvorila vatru na grupu nenaoružanih crnih protestanata iz Južne Afrike, ubivši 69 i ranivši 180 osoba
1980 – Američki predsjednik Jimmy Carter obavijestio javnost o bojkotu Olimpijskih igara u Moskvi
1990 – Nekada poznata kao Jugozapadna Afrika, Namibija je stekla nezavisnost od Južne Afrike, a Sam Nujoma je postao prvi predsjednik

Rođeni

1685 – (na slici) Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. ožujka 1685. – Leipzig, 28. srpnja 1750.), njemački skladatelj i orguljaš baroknog razdoblja.
Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja svih vremena. Njegova su djela zapažena po intelektualnoj dubini, tehničkoj zahtjevnosti i umjetničkoj ljepoti, te su bila nadahnuće gotovo svim skladateljima europske tradicije, od Mozarta do Schoenberga. Među djela J. S. Bacha spadaju Brandenburški koncerti, Varijacije Goldberg, Engleske suite, Francuske suite, Partite, Dobro ugođen glasovir, Misa u h-molu, Muka po Mateju, Glazbena žrtva, Umjetnost fuge, Sonate i partite za violinu solo, Suite za violončelo, više od 200 kantata i jednak toliki broj djela za orgulje.
Rođen je u tirinškom gradu Eisenachu, u današnjoj Njemačkoj. Bio je najmlađe dijete Johanna Ambrosiusa Bacha, orguljaša crkve sv. Jurja i direktora gradskog orkestra, i Marie Elisabethe Lämmerhirt Bach, kćeri uglednoga gradskog krznara. U rodnom gradu pohađa gimnaziju. Prvu poduku iz sviranja violine i čembala je vjerojatno primio od oca, a u skladanje ga je možda uputio stric Johann Christoph.
Majka mu umire 1694. godine, a otac 1695.[2], samo osam mjeseci poslije. Ostavši bez roditelja u desetoj godini života, preselio se k starijem bratu, Johannu Christophu Bachu (1671-1721), orguljašu u obližnjem Ohrdrufu. Tamo je prepisivao, proučavao i izvodio bratova i druga glazbena djela i nesumnjivo od brata dobivao korisnu poduku u sviranju čembala i orgulja. Ujedno pohađa i šestogodišnji licej, gdje mu je, kao pjevaču u studentskom zboru, osiguran besplatan smještaj (bratov dom bio je pretijesan).Česti popravci orgulja u Ohrdrufu pružili su mladom glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju tog instrumenta, a često je odlazio i na duža putovanja kako bi mogao čuti znamenite njemačke orguljaše.
1700. odlazi u Lüneburg, gdje pjeva u crkvenom zboru samostana sv. Mihaela. U sklopu samostana djeluje licej koji Bachu pruža velike obrazovne mogućnosti. Samostan posjeduje i veliku glazbenu biblioteku, a Bach, pored izučavanja bogatoga notnog materijala, često putuje u Hamburg kako bi usavršio svoju orguljsku tehniku.

1763 – Jean Paul, njemački pjesnik
1811 – Fanny Lewald, njemačka književnica
1839 – Modest Mussorgski, ruski kompozitor

1913 – Ivan Goran Kovačić (Lukovdol, Gorski Kotar, 21. ožujka 1913. – okolica Foče, 13. srpnja 1943.), hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i kritik.
Rođen je od oca Ivana (Hrvat) i majke Ruže (Židovka) (rođ. Klein). [nedostaje izvor]Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije završava u Karlovcu, odakle prelazi u Zagreb. Po maturi upisuje slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo prekida studij intenzivnije se posvećujući književnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namještenje dobiva 1936. godine i otada se uzdržava baveći se novinarskim poslovima; uređuje kulturne rubrike, najprije u «Hrvatskom dnevniku», potom u «Novostima». Kao simpatizer Radićeve politike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima, sudjeluje u napornim marševima po Bosni, ali istodobno intenzivno piše; koncem lipnja i početkom srpnja 1943. nalazi se u istočnobosanskom selu Vrbici skrivajući se od četnika, koji su ga i ubili 13. srpnja u blizini Foče. Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob).

1925 – Peter Brook, britanski pozorišni scenarist i režiser
1927 – Hans-Dietrich Genscher, njemački političar i ministar vanjskih poslova
1935 – Hubert Fichte, njemački književnik
1949 – Slavoj Žižek, slovenski psihoanalitičar i filozof
1960 – Ayrton Senna, francuski vozač Formule 1 i trostruki šampion
1961 – Lothar Matthaeus, njemački nogometaš
1962 – Matthew Broderick, američki glumac
1980 – Ronaldinho, brazilski nogometaš

Praznici

Međunarodni dan za eliminaciju rasne diskriminacije
Svjetski dan poezije

Wikipedia