13. mart (ožujak) (13.3.) je 72. dan godine po gregorijanskom kalendaru (73. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 293 dana.
Događaji
624. Bitka na Bedru
1639. – Američki univerzitet u Masačusetsu, osnovan 1636. godine, nazvan je Harvard, u čast njegovog prvog dobročinitelja, svećenika Džona Harvarda, koji je 1638. godine umro.
1895. – U Njujorku je izgorjela laboratorija Nikole Tesle i tako je nestala ogromna naučna baština koju je on godinama stvarao.
Rođeni
1720 – Charles Bonnet, švicarski filozof i prirodnjak
1781 – Karl Friedrich Schinkel, pruski arhitekt i slikar
1864 – Alexej von Jawlensky, njemački slikar ruskog porijekla
1888 – Anton Semjonovič Makarenko, sovjetski pedagog i književnik
1900 – Giorgos Seferis, grčki književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost
1915 – Melih Cevdet, turski književnik
1939 – Neil Sedaka, američki kantautor
1945 – Anatolij Timofejevič Fomenko, ukrajinski matematičar
Umrli
1901 – Benjamin Harrison, američki političar i predsjednik
1975 – Jedan od najvećih književnika sa područja bivše Jugoslavije, ali naravno i šire, koji je za svoju veliku vrijednost dobio potvrdu kada je primio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine.
Ivo Andrić rodio se u Dolcu kod Travnika, 9. listopada 1892. godine u hrvatskoj obitelji Antuna Andrića, poznatog sudskog podvornika i Katarine Pejić, kada sa svega 2 godine ostaje bez oca i uskoro nakon toga seli sa majkom u Višegrad kod očeve setre Ane i njenog muža.
Svoje školovanje započinje osnovnom školom nakon čega upisuje Veliku gimnaziju u Sarajevu, poznatu kao najstariju bosanskohercegovačku srednju školu, kada je nakon što je dobio stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva “Napredak”, 1912. započeo studiranje na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Nakon toga nastavlja studiranje u Beču i Krakowu.
Budući da je bio poznat kao jugoslavenski nacionalist, nakon ujedinjenja ušao je u diplomatsku službu, u kojoj jako brzo napreduje do pomoćnika ministra vanjskih poslova i poslanika ministra u Berlinu.
Njegov književni rad možemo podjeliti u nekoliko cjelina. Prva je faza ona koju tvore lirika i pjesme u prozi, gdje možemo izdvojiti “Nemire”, a koja je obojana osobnim egzistencijalnim-spiritualnim traganjem.
Druga faza koja traje do Drugog svjetskog rata, obilježena je Andrićevim okretanjem pripovjednoj prozi i to prije svega na jezičnom planu te postupnim prijelazom na srpsku ekavicu. S jezične točke motrišta ta je faza različito ocjenjivana,a velik dio srpskih kritičara smatralo je kako je Andrićevo spisateljstvo od 30-ih godina , zapravo kontinuacija jezičnog modela Vuka Karadžića s naglaskom na obogaćenome folklornom izrazu.
Treća i najpoznatija faza obilježena je djelima kao što su “Na Drini ćuprija” te “Travnička hronika” koje je napisao tijekom samonametnute izolacije od Nijemaca u okupiranom Beogradu. Mnogi “Prokletu avliju” nazivaju vrhuncem njegovog pripovjedačkog umijeća.
Wikipedia
