Dogodilo se na današnji dan – 12. mart

Događaji:

1365. – Osnovan univerzitet u Beču;
1894. – Coca-Cola se po prvi put počela prodavati u flašama;
1537. – Nakon ogorčene bitke, tvrđava Klis pala je u ruke Turaka, koji su smaknuli kapetana Petra Kružića;
1930. – Mahatma Gandhi započeo je Dandi marš, 24-dnevni i 320 km dug put, radi prkosa britanskom porezu na sol u kolonijalnoj Indiji;
1938. – Anschluss Österreichs: Wehrmacht je okupirao Austriju, koja je na posljetku postala Ostmark, pokrajina u Trećem rajhu.
1940. – Potpisan je Moskovski mirovni sporazum čime je završen Zimski rat između Finske i Sovjetskog Saveza.
1947. – Američki predsjednik Truman iznio je svoju tzv. Trumanovu doktrinu pred Kongresom SAD-a.

Rođeni:

1685 – George Berkeley, irski filozof
1824 – Gustav Kirchhoff, njemački fizičar i hemičar
1888 – Vaslav Nijinski, ruski plesač i koreograf
1890 – Idriz I, libijski kralj
1922 – Jack Kerouac, američki književnik
1925 – Georges Delerue, francuski kompozitor filmske muzike
1928 – Paul Kuhn, njemački muzičar
1940 – Al Jarreau, američki pjevač

1942 – Ratko Mladić (Božanovići kod Kalinovika, 12. ožujka 1942.) bio je zapovjednik jugoslavenskih snaga u Hrvatskoj, a kasnije srpskih snaga u BiH od 1992.-1995. i haški optuženik za ratne zločine. Županijski sud u u Zadru zbog kaznenih djela ratnih zločina osudio je Ratka Mladića u odsutnosti na 20 godina zatvora. 26. svibnja 2011. godine uhićen u selu Lazarevu kod Zrenjanina.
Mladić je u Beogradu završio Vojnu akademiju JNA i Komandno-štabnu akademiju, te je kao oficir službovao u Makedoniji (Kumanovo, Skoplje, Štip), te kasnije u Prištini.
U lipnju 1991. je poslan u Knin, kao komandant 9. korpusa JNA, tijekom borbi između JNA i hrvatskih snaga 4. listopada 1991. unaprijeđen je u general-majora. 9. svibnja 1992.je preuzeo mjesto glavnog komandanta štaba Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu. 12. svibnja 1992. je Skupština bosanskih Srba izglasala stvaranje Vojske RS. U isto vrijeme, Mladić je postavljen na dužnost Komandanta Vrhovnog štaba VRS-a, a mjesto na kojem je bio do prosinca 1996. (u svibnju 1992.,nakon povlačenja JNA iz Bosne, Druga vojna oblast JNA je postala jezgrom Glavnog štaba VRS-a). 24. lipnja 1994.unaprijeđen je u general-pukovnika. 24. srpnja 1995. optužen je od Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, uključujući i zločine vezane za snajperiranje Sarajlija. 16. studenog 1995., optužnica je proširena i na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom napada na UN-ovu zaštićenu zonu u Srebrenici u srpnju 1995. Mladić je također odgovoran za uzimanje UN-ovog osoblja kao taoce.

1946 – Liza Minnelli, američka glumica i pjevačica
1947 – Kalervo Palsa, finski slikar ekspresionizma
1956 – Steve Harris, basista i vođa grupe Iron Maiden
1959 – Milorad Dodik, bosanskohercegovački političar
1973 – Tim Fischer, njemački šansonjer

Umrli:

1914 – George Westinghouse, američki izumitelj
1916 – Marie von Ebner-Eschenbach, austrijska književnica
1935 – Mihajlo Pupin, američko-srbijanski naučnik
1942 – William Henry Bragg, engleski fizičar
1951 – Alfred Hugenberg, njemački biznismen i političar
1955 – Theodor Plievier, njemački književnik

2003 – Dr Zoran Đinđić (Bosanski Šamac, 1. kolovoza 1952. – Beograd, 12. ožujka 2003.), srpski političar, i bivši premijer Srbije.
Rođen je 1. kolovoza 1952. u Bosanskom Šamcu, gdje mu se otac (časnik JNA) zatekao na službi. Školovao se uglavnom po mjestima gdje mu je otac službovao, a gimnaziju je završio 1970. godine u Beogradu. 1974. godine diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Doktorirao je 1979. godine na Sveučilištu u Konstanzu u Njemačkoj i to s tezom: “Problemi utemeljenja kritičke teorije društva”. Mentor mu je bio Jürgen Habermas, jedan od najuglednijih svjetskih filozofa.
Još kao studentsudjelovao je u opozicijskim aktivnostima, pa je tako zbog pokušaja organiziranja autonomne studentske organizacije (zajedno s zagrebačkim i ljubljanskim studentskim vođama), osuđen na godinu dana zatvora.
Tijekom 1980-ih, bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i viši znanstevni suradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu. Jedan je od osnivača Demokratske stranke 1989. godine. Na Skupštini održanoj u veljači 1990. godine, izabran je za predsjednika Izvršnog odbora Demokratske stranke. Prosinca iste godine izabran je za jednog od zastupnika Demokratske stranke u Skupštini Srbije.
Za predsjednika Demokratske stranke izabran je 1994. godine. Nakon toga, još tri puta je potvrđen na mjestu šefa stranke.
Od studenog 1996. do veljače 1997. godine, bio je jedan od vođa oporbene koalicije “Zajedno”, koja je na lokalnim izborima u Srbiji odnijela pobjedu, ali to Miloševićev režim nije priznao. Poslije 88 dana građanskih i studentskih prosvjeda, Milošević je priznao pobjedu oporbi. Đinđić je 21. veljače 1997. izabran za gradonačelnika Beograda. S te dužnosti je smijenjen 30. rujna iste godine.
U sudskom sporu s tadašnjim predsjednikom Vlade Republike Srbije Mirkom Marjanovićem osuđen je 20. rujna 1996. na četiri mjeseca zatvora, uslovno na dvije godine. Vrhovni sud Srbije preimenovao je presudu 9. srpnja 1998. godine i izrekao novu u kojoj je osuđen na sedam mjeseci zatvora, odnosno na tri godine uslovnog odsluženja kazne.
U rujnu 1999. američki tjednik “Times” uvrstio je Đinđića u prestižnu listu četrnaest vodećih europskih političara trećeg tisućljeća.
Lipnja 2000. godine, Đinđić preuzima funkciju koordinatora Saveza za promene (SZP), a u kolovozu iste godine postaje menadžer promotivne kampanje Demokratske opozicije Srbije za izbore koji su bili održani 24. rujna iste godine, na kojima je DOS i pobijedio. Đinđić je najzaslužniji za događaje koji su 5. listopada doveli do pada režima Slobodana Miloševića, koji je odbijao priznati izborni poraz. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Vijeću republika Skupštine SRJ.
Na parlamentarnim izborima održanim u prosincu 2000. godine, DOS osvaja 176 zastupničkih mjesta. Đinđić je za premijera Srbije izabran 25. siječnja 2001. godine.
Dobitnik je ugledne njemačke nagrade “Bambi” za 2000. godinu s područja politike.
Bio je predsjednik Organizacionog odbora 12. Svjetskog kupa u vaterpolu 2002.
U kolovozu 2002. godine u Pragu je za doprinose u razvoju demokracije u Srbiji primio nagradu “Fondacije Polak”, koja se svake godine dodjeljuje za doprinos u sprovođenju demokratskih i ekonomskih reformi u Centralnoj i Istočnoj Europi.
Ubijen je u atentatu 12. ožujka 2003. godine ispred zgrade Vlade Srbije. Sahranjen je 15. ožujka u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, a pogrebu je nazočilo više stotina tisuća građana.
Za sobom je ostavio suprugu Ružicu, sina Luku i kćer Jovanu.

12. mart (ožujak) (12.3.) je 71. dan godine po gregorijanskom kalendaru (72. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 294 dana.