12. august (kolovoz) (12. 8) jeste 224. dan godine po gregorijanskom kalendaru (225. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 141 dan.
Događaji
1833 – Osnovan grad Chicago.
1981 – U prodaju pušten IBM PC.
Rođeni
1762 – George IV, kralj Ujedinjenog Kraljevstva i kralj Hannovera
1860 – Klara Hitler, majka Adolfa Hitlera
1887 – Erwin Schrödinger (Beč, 12. augusta 1887. – Beč, 4. januara 1961.), austrijski fizičar.
Puno ime – Erwin Rudolf Josef Alexander Schrödinger.
Rođen je kao sin jedinac dobro obrazovanih roditelja. Do 11. godine obrazovao se kod kuće, a nakon toga je pohađao školu da se pripremi za Bečki univerzitet.
Tamo je diplomirao fiziku te je ostao na univerzitetu do Prvog svjetskog rata u kojem je učestvovao na talijanskoj fronti. Nakon rata vraća se u Beč gdje se ženi i 1921. dobija poziciju teorijskog fizičara na sveučilištu u Zürichu. Šest godina koje je tu proveo bile su među najproduktivnijima u njegovoj karijeri, iako je na mehanici valova počeo raditi tek 1925. Već 1926. objavio je svoj rad gdje kretanje elektrona u atomu opisuje kao valnu funkciju. Godine 1927. dobija veliko priznanje, jer ga pozivaju na Berlinski univerzitet gdje bi trebao zamijeniti Maxa Plancka. Tamo ostaje do 1933. kada zbog nacista odlazi na Oxford. Iste godine podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku sa Paulom Diracom.
Godine 1938. vraća se u Austriju, ali nakon što je Njemačka pripaja, emigrira u Dublin gdje se bavi filozofijom fizike. Godine 1960. vraća se u Beč i godinu dana kasnije umire.
Schrodingerova jednačina kretanja elektrona je osnovna jednačina u modernoj kvantnoj fizici. Potpuno odbacuje pokušaje da se kretanje elektrona odvija po određenim putanjama u atomu i nastoji opisati njihovo kretanje isključivo valnim svojstvima. U nekom trenutku ta vjerovatnoća da se elektron nađe u nekoj tački prostora jednaka je kvadratu apsolutne vrijednosti valne funkcije. Valna funkcija se mijenja ovisno o kvantizaciji elektrona. Pomoću te jednačine dobija se kvantofizikalni model svakog pojedinog atoma. Ipak, tu jednačinu je iznimno teško riješiti i očekuje se da će svoju punu upotebnu vrijednost dosegnuti daljnjim razvojem računara.
1930 – George Soros, američki finansijski spekulant
1971 – Pete Sampras, američki teniser
1979 – Zlatan Bajramović, rođen 12. august 1979. godine u Hamburgu, Njemačka, je bosanskohercegovački nogometaš. Nastupao je za St. Pauli, Freiburg, Schalke te u Eintrachtu završava svoju nogometnu karijeru. Trenutno se posvetio trenerskom radu. Dobio je B-licencu i zaposlio se u klubu svoje mladosti St. Pauliju kao pomoćni trener juniorske ekipe.
Zlatan Bajramović je u dresu Bosne i Hercegovine debitovao protiv Makedonije 27. marta 2002.[3] a posljednji meč za “Zmajeve” je odigrao u baražu protiv Portugala 18. novembra 2009. Ukupno je odigrao 37 puta za nacionalnu vrstu te pritom dao 3 gola.
1990 – Mario Balotelli, italijanski nogometaš
Umrli
1648 – Ibrahim I, sultan Osmanlijskog carstva
1827 – William Blake (London, 28. novembar 1757 – London, 12. august 1827), bio je engleski pjesnik, slikar i grafičar.
Bio je samouk. Likovno se obrazovao kopirajući Michelangela, Rafaela i Dürera i crtajući detalje arhitekture i plastike u Vestminsterskoj opatiji, a književnu kulturu stekao je čitajući i imitirajući engleske renesansne pjesnike i savremene “predromantike”. Njegov svjetonazor formirao se u proučavanju Swedenborgovih teozofskih špekulacija i mnogih rasprava o gnosticizmu i druidizmu, ali je ipak, i kao slikar i kao pjesnik, ostvario originalna djela. On se možda najviše približio idealnom poimanju smisla i slike u svojim lirskim pjesmama. Osim Pjesničkih skica, njegovog prvijenca, nijedno od njegovih djela nije štampano za njegova života, a u javnost su mogla doprijeti samo u malobrojnim primjercima što ih je svojeručno izrađivao posebnom tehnikom obojenog bakropisa, koju je sam izumio. Jedna od njegovih najpopularnijih i najanaliziranijih pjesama jeste “Tigar”.
Od njegovih slikarskih radova posebno se ističu ilustracije Miltonovih i Danteovih djela, te starozavjetne Knjige o Jobu.
1873 – Janoš Kardoš slovenački evangelistički svećenik, pjesnik, pisac, prevodilac i političar u Mađarskoj
1900 – Wilhelm Steinitz, austrijsko-američki šahist, prvi službeni svjetski prvak
1955 – Thomas Mann (Lübeck, 6. juni 1875. – Zürich, 12. august 1955.), njemački književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine.
Paul Thomas Mann je autor koji se svojim stvaralaštvom javlja krajem 19. vijeka da bi svojom fikcionalnom prozom obilježio književnu produkciju kako njemačkog govornog područja tako i književno stvaralaštvo šireg, evropskog književnog kruga u prvoj polovini 20. vijeka.
Svoj prvi značajniji proboj u književne krugove Thomas Mann bilježi objavljivanjem pripovjetke Gefallen 1894. godine da bi 1898. godine uslijedilo objavljivanje i njegove prve zbirke pripovjedaka Der Kleine Herr Friedemann. Novellen. U to doba intenzivno radi i na svojem prvom romanu Buddenbrooks. Verfall einer Familie koji objavljuje 1901. godine. Nakon rada na tom romanu započinje s dugogodišnjim prikupljanjem i oblikovanjem materijala za svoje duže pripovijetke Tonio Kröger i Tristan, kao i za dramu Fiorenza, a 1903. godine objavljuje i svoju drugu zbirku pripovjetki pod naslovom Tristan. Sechs Novellen.
1905. godine Thomas Mann zasniva obitelj, oženivši Katharinu Pringsheim, djevojku iz ugledne i bogate münchenske jevrejske obitelji, s kojom će imati šestero djece. U Mannovu životu nakon ženidbe slijedi razdoblje koje će sve do 1914. godine obilježavati njegova, naposljetku i uspješna, nastojanja da se situira i u građanskom životu. Riječ je o razdoblju relativne slave i blagostanja, s nizom gostovanja na kojima čita iz svojih djela, odlascima u lječilišta i na odmore tako da je, izuzme li se željeznička nesreća, koju je bez većih posljedica preživio 1906. godine, ovo razdoblje bilo razdoblje bez upadljivih izvanjskih događaja. To, međutim, ne znači da Mann zanemaruje svoju spisateljsku djelatnost, naprotiv, u to doba dovršava svoj jedini izlet u dramsko stvaralaštvo, dramu Fiorenza, nadalje piše svoj drugi duži roman Königliche Hoheit, kao i niz kraćih pripovjednih tekstova poput primjerice Schwere Stunde, Wälsungenblut i Der Tod in Venedig. To razdoblje ujedno obilježava i Mannova sve veća esejistička produkcija unutar koje je potrebno izdvojiti dva priloga, Ein Nachwort i Bilse und ich, kao njegove najvažnije poetske samorefleksije u njegovom ranom razdoblju u kojima poduzima ozbiljne pokušaje elaboracije svoje umjetničke pozicije.
Izbijanjem Prvog svjetskog rata Thomas Mann se svojom esejističkom produkcijom pridružuje nacionalom valu oduševljenja ratom, pri čemu vrhunac njegovog nacionalno-konzervativnog političkog stava predstavlja po završetku rata objavljena zbirka esejističko-političkih priloga pod naslovom Betrachtungen eines Unpolitischen. No Mann takav politički stav odbacuje u doba Weimarske Republike te se postupno priklanja demokratskim političkim uvjerenjima, što ga dovodi u sukob sa sve snažnijim nacionalsocijalističkim pokretom, da bi početkom tridesetih godina postao ogorčeni protivnik nacionalsocijalista. Posljedica toga bit će njegova egzilizacija koja će trajati sve do pedesetih godina dvadesetog vijeka.
Stvaralaštvo Thomasa Manna od kraja Prvog svjetskog rata pa sve do egzila obilježava rad kako na kraćim proznim i esejističkim tekstovima, tako i na opsežnijim djelima poput romana Der Zauberberg i pripovijetke Mario und der Zauberer. Ein tragisches Reiseerlebnis. No i u egzilu Mann ne odlaže svoje pero, već između ostalog dovršava dvadesetih godina započeti četverodijelni ciklus romana Josip i njegova braća, piše roman Lotte u Weimaru, kao i pripovjetku Zakon. Nakon Drugog svjetskog rata objavljuje romane Doktor Faustus, Izabrani, kao i svoj posljednji veliki roman Bekenntnisse des Hochstaplers Felix Krull.
Krajem juna 1952. godine Mannovi odlaze na svoje prvo putovanje po Evropi nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Na putovanju Manna sustiže glasina da je simpatizer sovjetskog režima, pa se iz predostrožnosti s obitelji stalno nastanjuje u Švicarskoj. I nadalje neprestano zaokupljen koncipiranjem svojih djela, publicističkih priloga, prijemima i javnim predavanjima, Thomas Mann u julu 1955. godine obolijeva od tromboze da bi svoje pero definitivno odložio 12. augusta te iste godine u züriškoj kantonalnoj bolnici.
2010 – Velimir Kljaić, hrvatski rukometni trener
