14 godina vlast BiH nije sprovela presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Sejdić-Finci. Politički odnosi i raspoloženje u zemlji, pokazuju da ni 15. godina od presude neće donijeti promjene.
„Tu neće biti problema. Ubrzo ćemo implementirati presudu“, rekao je odmah nakon odluke Suda u Strazburu 2009. godine bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić. Plan je bio „ubacivanje još jedne stolice u Predsjedništvo” nakon usvajanja paketa ustavnih promjena, kojim bi se ujedno smanjile i nadležnosti Republike Srpske.
„14 godina rješavanje jednog pravnog momenta u dokumentu, u Ustavu države, bi moralo biti jednostavna stvar”, govori danas jedan od apelanata Dervo Sejdić. Sve je, kaže, od početka ispolitizovano i krenulo u pogrešnom pravcu.
„Prvo je gospodin Haris Silajdžić onog dana kada je sud objavio presudu rekao – to ćemo lako riješiti. Četvrtom stolicom u Predsjedništvu, ukinemo Republiku Srpsku i stvar je završena. I kako je on to tada rekao, nikada više niko nije ozbiljno došao da razgovara na ovu temu“, rekao je Sejdić.
– pročitajte i ovo: “Odlučujuća presuda za građansku BiH”
14 godina bez pomaka
22. decembra 2009. godine Evropski sud za ljudska prava presudio je u predmetu „Sejdić-Finci protiv BiH“. U presudi se navodi da je Ustav BiH diskriminatorski s obzirom da nije definisana mogućnosti narodima koji nisu konstitutivni – Srbima, Hrvatima i Bošnjacima – da se kandiduju za člana Predsjedništva ili delegate u Domu naroda Parlamenta BiH.
Apelaciju su podnijeli u ime romske zajednice Dervo Sejdić, te Jakob Finci, ispred Jevrejske zajednice u BiH, navodeći diskriminatorske odredbe Ustava po kojima samo pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda u BiH imaju pravo kandidature, a ne i pripadnici „Ostalih”.
U posljednjih 14 godina održano je niz okruglih stolova, političkih sastanaka na najvišim nivoima, međunarodnih skupova i rasprava, ali se ovo pitanje nije pomjerilo sa mrtve tačke. Najbliže dogovoru politički lideri bili su 2012. godine, kada je vrh vlasti u RS pristao na promjenu dijela Ustava brisanjem riječi „Srbin“ prilikom izbora člana Predsjedništva na teritoriji ovog entiteta. U tom slučaju bi se birao „jedan iz Republike Srpske“, što bi ispunilo dio obaveze.
„Problem Sejdić – Finci se ogleda u tome što Bošnjaci žele zadržati pravo da umjesto Hrvata i dalje biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Inače, da to ne žele, mi bismo imali riješeno pitanje Sejdić – Finci”, rekao je Dodik 2012. godine tokom pregovora tadašnje „šestorke”.
„To nije značilo da su Milorad Dodik i Dragan Čović prihvatili presudu objeručke. HDZ je iskoristio presudu da bi nametnuo pitanje legitimnog predstavljanja i jednakopravnosti hrvatskog naroda”, kaže Sejdić za DW, koji već godinama učestvuje u razgovorima sa domaćim ali i međunarodnim predstavnicima o ovom pitanju.
Legitimno predstavljanje i dalje kamen spoticanja
„Dodik je jedini političar, koji je 2012. pozvao Fincija i mene i rekao da Republika Srpska ‘nema problem’ sa ovom presudom ali i da ona ‘ostaje jedna izborna jedinica a vi mijenjajte šta hoćete’. Odnosno, RS je jedina sigurna da će u Predsjedništvu imati Srbina“, kaže Sejdić.
HDZ BiH u tim pregovorima nije pristajao na ništa manje od instrumenta legitimnog predstavljanja, odnosno da Hrvati biraju svog člana Predsjedništva, a ne kao do sada da ga biraju predstavnici drugog naroda u Federaciji.
„Ja bih pozvao kolege da sjednemo i da se ne raziđemo dok sva pitanja ne dogovorimo. Kakvih viših ugrožavanja integriteta izbornog procesa ima, ako vam se neko lažno predstavlja u institucijama. Govorim o hrvatskom članu Predsjedništva. Neko kaže da je član Predsjedništva i ide po svijetu a nije dobio niti jedan odsto glasova Hrvata“, rekao je prije nekoliko dana prvi čovjek HDZ-a Dragan Čović, nakon što je visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit dao ultimatum domaćim vlastima da dogovore novi Izborni zakon.
Stav HDZ-a se nije mijenjao za ovih 14 godina, ali ni bošnjačkih stranaka posebno SDA, koja je najveći dio učešća u vladajućoj koaliciji tokom posljednje dvije decenije učestvovala u pregovorima.
Upozorenje bez pokrića
Savjet ministara BiH je 2015. godine usvojilo Akcioni plan za izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, što je trebalo biti podloga za izmjene Ustava i Izbornog zakona. Međutim, političke volje nije bilo, pa je i rezultat tada formirane radne grupe izostao.
2021. godine stiglo je upozorenje iz Komiteta ministara Savjeta Evrope da se do kraja iste godine pripremi nacrt izmjena i dopuna Ustava i Izbornog zakona kako bi se izbori 2022. godine održali u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Iako je postojao optimizam svi pregovori doživjeli fijasko.
„Mi insistiramo da se Izborni zakon mora rješavati unutar presude Sejdić-Finci i drugih. Dakle presude koja kaže da svaki građanin u ovoj zemlji, na svakom pedlju njenom ima pravo da se kandiduje za svaku poziciju, uključujući Predsjedništvo BiH. Unutar toga smo bili našli i rješenja, jedan je bio aprilski paket, a drugi Fileov model, koji je garantovao faktički, u ovom času, da gospodin Čović bude u Predsjedništvu, što je Čović odbio”, izjavio je tokom pregovora prije nekoliko godina Bakir Izetbegović, prvi čovjek SDA, koja je zagovarala brisanje etničkog prefiksa prilikom izbora u Predsjedništvo.
Fileov model
Prijedlog tadašnjeg komesara za proširenje EU Štefana Filea podrazumijevao je da RS ostane jedna izborna jedinica, iz koje bi se birao član Predsjedništva, bez obzira na njegovu etničku pripadnost. Federacija BiH bi takođe bila jedna izborna jedinica iz koje bi član Predsjedništva sa osvojenim najvećim brojem glasova postao kandidat. Dalje, glasovi iz kantona u kojima je ukupni pobjednik izbora u Federaciji osvojio najveći broj glasova potom bi bili „izbrisani“, a drugi član Predsjedništva postao bi onaj kandidat, koji bi imao najveći broj glasova u kantonima, u kojima ukupni pobjednik u Federaciji nije pobijedio. Uz uslov da nije iste etničke pripadnosti kao prvoplasirani. U posljednje vrijeme ovaj model se sve više spominje kao rješenje koje bi se ponovo moglo naći na pregovaračkom stolu.
Uz sve modele za promjenu Ustava i Izbornog zakona i njihove propasti, predsjednik jevrejske zajednice i drugi apelant Jakob Finci, ne gubi nadu.
„Mi u Ustavu imamo pet kategorija, tri konstitutivna naroda, Ostale i građane. Kada sam pitao koja je razlika između Ostalih i građana, niko mi nije nikada mogao objasniti. Što se tiče tri konstitutivna naroda oni se razliku po tome kako se i gdje mole Bogu”, kaže Finci za DW, podsjećajući da sve to ugrožava ljudska prava i mogućnost da se svi kandiduju na izborima.
Umjereni optimizam
„14 godina je prošlo, a niko još ne vidi kako implementirati presudu a da ne poremeti odnose koji su postavljeni u Dejtonu, gdje je dogovoreno da se sve u ovoj zemlji dijeli na tri dijela”, kaže Finci, koji ne odustaje od borbe.
„Ja sam optimista da će se to jednog dana implementirati, jer bez toga nam nema ulaska u EU, iako ja ne vjerujem da ću doživjeti ulazak BiH u EU“, dodaje Finci.
„Svako rješenje koje dođe sa strane, neće odgovarati svim građanima. Tako da je najbolje da to bude dogovor unutar BiH. Ja nisam digao ruke od ovoga i neću nikada“, zaključuje Sejdić.
Izmjene Izbornog zakona u BiH dio su paketa od 14 prioriteta u Mišljenju Evropske komisije, koje se moraju ispuniti. Neke od tih izmjena odnose se na promjenu Ustava u dijelu o pravu manjina i imenovanju u izvršnu, zakonodavni i sudsku vlast.
Presude Evropskog suda
Pored presude Sejdić – Finci, Evropski sud presudio je 2014. u korist Azre Zornić, koja je tužila državu, jer joj nije dozvoljeno da se kandiduje za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH, pošto se ne izjašnjava po etniökom principu – kao pripadnica konstitutivnih naroda u BiH.
Ilijaz Pilav tužio je BiH, jer nije mogao kao Bošnjak, koji živi u Republici Srpskoj, da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH koji dolazi iz tog entiteta.
Evropski sud je 2020. donio presudu u predmetu Svetozar Pudarić protiv BiH, kojom je utvrdio da je diskriminisan zbog nemogućnosti kandidovanja za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda sa teritorije Federacije BiH.
Sud je presudio i u korist Samira Šlakua, koji je tužio BiH jer mu nije dozvoljeno da se kao pripadnik nacionalne manjine kandiduje za Dom naroda Parlamenta BiH i člana Predsedništva.
Posljednja u nizu je presuda Slavena Kovačevića protiv BiH, kojom je utvrđeno kršenje aktivnog biračkog prava, ali u ovom slučaju ne zato što se nije mogao kandidovati, već zato što nije mogao glasati po svom izboru – s obzirom na propisana entitetska teritorijalna ograničenja. Presuda nije konačna jer je Savjet ministara BiH tražio preispitivanje presude, što je sud uvažio.
dw.com
