Kolumne

Dobrodošli u sanaderizaciju Bosne i Hercegovine

Denis Čarkadžić za Vijesti.ba

Dobrodošli u sanaderizaciju Bosne i Hercegovine

Dan kada su Sjedinjene Američke Države obznanile uvođenje sankcija predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, vrijeme će pokazati, bit će upisan kao jedan od najbitnijih dana za građane Bosne i Hercegovine, kako u RS-u, tako i u Federaciji BiH. Bez ikakve sumnje, 17.01.2017. godine istorijski je dan za našu zemlju.

Stoga u ovako bitnom trenutku govoriti o egzibicijama sa “pozivnicama” na inauguraciju novog predsjednika SAD-a, mogućnostima ukidanja sankcija, politici “bivše američke administracije” te “namjere da Republika Srpska dodatno gradi odnose sa novom administracijom ohrabrena činjenicom da ona ima realnu sliku o globalnoj situaciji i razumijevanje stanja na Balkanu …” ( valjda ova bivša nije imala), blago rečeno, neozbiljno je. Pažnju građana potrebno je usmjeriti  kako na uzroke koji su doveli do sankcija, tako i na posljedice koje će one izazvati na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Vjerovatnoća da će one biti pozitivne je velika samo ukoliko svi skupa, na svim “stranama” uložimo napor i usmjerimo energiju u pravom smjeru.

Kako je uopšte predsjednik Republike Srpske doveo sebe u ovako, politički, bezizlaznu situaciju? Za nekog ko je u politici više od dvadeset godina prošao sito i rešeto, promijenio sve moguće ideologije i partnere, teško se može reći da ne razumije ili ne poznaje Dejtonski mirovni sporazum, međunarodne odnose i trenutne geopolitičke trendove. Rijetki su strani, pogotovo evropski zvaničnici, koji nisu barem jednom izrekli riječi hvale za političke kapacitete Milorada Dodika. Velika većina domaćih političara i analitičara, što javno što tajno, smatrala ga je nedodirljivim gospodarom kako RS-a tako i BiH, a u zadnje vrijeme i ključnim faktorom političkih procesa u regionu. Uzaludno trošeći novac građana na lobiranje po Vašingtonu, Moskvi i Briselu, Dodik je prvenstveno kod tih istih građana stvarao privid velikog igrača postavši na kraju žrtva svoje sopstvene obmane drugih. Uspješnog  provođenja političkih ideja i koncepata nema bez lobiranja. Ali pokušati izlobirati promjenu strateških interesa velikih, ozbiljnih geopolitičkih  faktora je sasvim nešto drugo.

Ovdje je važno skrenuti pažnju na jednu stvar. Poznato je da su interesi SAD-a, EU-a i NATO-a,  kako na Balkanu tako i u Bosni i Hercegovini, u velikoj mjeri u suprotnosti sa interesima Ruske Federacije, ali samo i isključivo kada je u pitanju pravac kretanja balkanskih zemalja. Međutim, kada govorimo o stabilnost regiona, nebrojeno puta je potvrđeno da Vašington, Moskva i Brisel dišu kao jedno. Zajednički sadržalac njihovih interesa u BiH je neupitnost Dejtonskog mirovnog ugovora, što je drugi izraz za neupitnost granica BiH, odnosno, mira u regionu. Stotine izjava i jednih i drugih i trećih tome svjedoče. Milorad Dodik očigledno to nije razimio ili je, prije će biti, da bi zaštito sebe, bio spreman uvući zemlju i region u haos. Stoga za svakog ko razumije stvari, sankcije su bile očekivane. Sa njima, uzgred, Sjedinjene Američke Države po ko zna koji put dokazuju Briselu da još uvijek nije sposoban da bez njihove “pomoći” stvari u regionu postavi na pravo mjesto.

Da li je Dodiku neko dao mig i, moguće, obećao političku zaštitu u njegovim avanturama, sigurno je nikada nećemo saznati. No to nije ni bitno. Važno je, naše budućnosti radi,  zapamtiti da je odgovor politički relevantanih  faktora na pokušaj konkretizovanja destabilizacije regiona, bio nedvosmislen. Niko nije stao u njegovu zaštitu. Naprotiv, odgovori su bili jasni i nedvosmisleni. Njihovo ozvaničenje i proceduralna primjena, sa sankcijama američke administracije, tek je počela.

Javnost iščekuje zvanični stav kako Evropske unije tako i zemalja članica pojedinačno. Obzirom da je vanjska poiltika jedna od najslabijih stubova briselske administracije, sa skepsom treba uzeti mogućnost da Brisel po pitanju sankcija Miloradu Dodiku istupi jedinstveno, čak i u ovako kristalno jasnoj situaciji.  Prva zemlja koja bi mogla biti protiv uvođenja sankcija je, primjera radi, Italija. Stoga je unilateralan pristup zemalja članica najvjerovatnija  opcija. Međutim, čak i u varijanti da niti jedna zemlja članica Evropske unije ne postupi u skladu sa preporukom američke administracije, zaista je teško povjerovati da bi ambasadori zemalja EU u Bosni i Hercegovini, zvaničnici Delegacije evropske unije u Sarajevu , OHR-a ili predstavnici vlada zemalja u regionu i šire, sebi dopustili luksuz organizovanja bilo kakve vrste radnih sastanaka sa čovjekom sa američke crne liste, mada ih formalno i pravno u tome ništa ne spriječava. Stoga , neodvojivost ličnosti Milorada Dodika sa njegovom funcijom navodi na zaključak da su građani RS-a ali i čitave BiH taoci njegovih ličnih problema. Iz tog razloga, njegov odlazak ne samo da je izvjestan i neminovan, već je i ključ koji otvara vrata temeljnim društveno-političkim promjenama na koje građani čekaju godinama.

Sankcije uvedene predsjedniku Republike Srpske suštinski, nisu sankcije njemu. To su sankcije jednom koruptivnom sistemu koji kao taoce drži građane Bosne i Hercegovine. U tome je njihova najveća vrijednost.  Ali da ne bude zabune, taj sistem je trilateralan. Jedan njegov stub je u Republici Srpskoj, dok su druga dva u Federaciji BiH. Oni su jedan organizam, jedan uhodan i međuzavistan sistem. Urušavanjem tog sistema u manjem entitetu izazvanog uvođenjem sankcija od strane američke administracije, veoma brzo, isti procesi će krenuti i u Federaciji BiH. Zato svi oni koji su na sličan način koristili poluge vlasti, krijući se iza odbrane interesa naroda koji tobože predstavljaju bezočno ga pljačkajući, nemaju razloga za zadovoljstvo. Naprotiv.

Na kraju,ne treba biti u zabludi i misliti da će put do vladavine prava koji je pred nama biti lak. Strah od zakona onih koji ga decenijama krše ogroman je, te će i njihova borba biti žestoka. Građani Bosne i Hercegovine treba da budu spremni, prije svega na spriječavanje daljnje manipulacije njima, ali i na davanje maksimalnog doprinosa borbi koja tek počinje. Borbi za vladavinu prava, ili drugim rječima, borbi za budućnost nas i naše djece.

Dobrodošli u sanaderizaciju Bosne i Hercegovine.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove Portala

(Vijesti.ba)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close