Parafiskalnih nameta danas u cijeloj BiH ima više od 500, a Kasumović je prvi koji je u BiH skupio hrabrosti i odvažio se udariti po njima. On je to i najavio u kampanji
Piše: Eldar DIZDAREVIĆ – Oslobođenje
Vrijeme oko Nove godine uvijek je obilježeno optimizmom, lijepim željama i još ljepšim očekivanjima. Zbog toga je Novu godinu najbolje započeti u tom tonu, s lijepim i pozitivnim stvarima. Nažalost, u stvarnom životu je veoma teško povezati ekonomsko stanje u BiH sa bilo čim pozitivnim ili lijepim, čak i u slučajevima kada ste naoružani jako velikim dozama ničim utemeljenog optimizma. No, ovog puta ipak imamo sreće. Na početku 2017. godine zaista imamo lijepih ekonomskih vijesti iz BiH, a one nam uglavnom stižu iz Zenice.
Prije nekoliko mjeseci na lokalnim izborima u BiH u Zenici je u utrci za gradonačelnika pobijedio nezavisni kandidat Fuad Kasumović. Ovaj ekonomista i bivši zamjenik ministra trezora BiH izvojevao je na iznenađenje svih u Zenici pobjedu nad moćnom SDA, a nakon objave izbornih rezultata rezignirano je zaključio da je građanima jednostavno dosta onoga što im već godinama nude velike političke stranke, odnosno da cijelom državom upravlja samo nekoliko porodica koje su svu svoju i porodičnu i političku strukturu “prikačile na državne jasle”. Dodao je da je takvo stanje jednostavno dugoročno neodrživo te da će na primjeru Zenice pokazati čitavoj zemlji da se mogu zapošljavati mladi i sposobni ljudi, a ne samo politički ili rodbinski podobni poltroni.
Rečeno – učinjeno. Kasumović je odmah po preuzimanju dužnosti žestoko udario u samo srce najvećeg bh. ekonomskog problema na opće oduševljenje svih građana BiH koji nisu poslovno, rodbinski ili politički povezani sa vladajućim strankama. Krajem novembra prošle godine objavljena je vijest da je novoizabrani gradonačelnik Zenice podijelio desetine otkaza u javnim preduzećima i raskinuo na desetine ugovora. On je tom prilikom rekao da je u prethodnim godinama Gradska uprava Zenice po nalogu iz Sarajeva uposlila u javna preduzeća “i što treba i što ne treba” te je dodao da njega ta stranačka vojska uposlenika ne interesira, jer ga zanimaju mladi, obrazovani ljudi koji nemaju podršku stranačke ili familijarne kaste u BiH, a kakvih je jako puno na biroima za nezaposlene. Građani Zenice, a i cijele BiH, s oduševljenjem su dočekali takve poteze.
No, to nije sve. Gradonačelnik Zenice je s ciljem smanjenja troškova ukinuo besplatne kafe u Gradskoj upravi, pri čemu je izračunao da je prekobrojna administracija u Zenici samo na te besplatne kafe, koje su naravno plaćene s leđa građana, u proteklih 15 godina potrošila više od dva miliona KM. Zabranio je i korištenje gradskog kombija koji je zloupotrebljavan za putovanja po Evropi, a čije je gorivo finansirala Gradska uprava. Blokirao je i sve javne nabavke. To se posebno odnosilo na javno preduzeće Vodovod i kanalizacija Zenica, u kojem je SDA uhljebila svoje brojne rođake, prijatelje i političke istomišljenike, koji su bukvalno sisali krv na slamku svim drugim žiteljima Zenice.
Kao iskusni ekonomista, Kasumović je planirao udario tamo gdje i treba – u javnu administraciju i na parafiskalne namete. Privrednici iz BiH se, naprimjer, već godinama žale kako im razni parafiskalni nameti onemogućavaju poslovanje, a svi entitetski premijeri, uključujući i ovog aktuelnog, ništa ne poduzimaju po tom osnovu. I to je očekivano. Jer, upravo su ti parafiskalni nameti zapravo izmišljeni i uvedeni kako bi se finansirali oni koji su zaposleni stranačkim linijama. Parafiskalnih nameta danas u cijeloj BiH ima više od 500, a Kasumović je prvi koji je u BiH skupio hrabrosti i odvažio se udariti po njima. On je to i najavio u predizbornoj kampanji, kazavši kako će “ukinuti sve namete koji su uvedeni kako bi se plaćali brojni rođaci i prijatelji stranačkih moćnika koji su zaposleni u proteklim godinama u javnim preduzećima”.
Na sreću, Kasumović nije stao tu. Krajem prošle godine iz Zenice su nam pristigle opet dobre vijesti. Gradsko vijeće Zenice, na inicijativu gradonačelnika, izglasalo je oporezivanje kladionica, ali ta odluka, zbog protivljenja Kluba vijećnika SDA, nije primijenjena i na telekom-operatore. Prema usvojenom prijedlogu, kladionice će ubuduće morati plaćati i do 50.000 KM po uplatnom mjestu, čime je na izvjestan način ispravljena strašna socijalna nepravda da se, recimo, porez na dodanu vrijednost plaća na školske udžbenike, lijekove i hranu, ali ne i na klađenje.
Naravno, kladioničari su samostalno – ali i preko svojih političkih zaštitnika – odmah burno reagirali, prijeteći Ustavnim sudom i zatvaranjem kladionica (?!?). Tako je, recimo, Lutrija BiH prva najavila da će odmah nakon Nove godine zatvoriti sve svoje objekte u Zenici. No, na zeničkim internet-portalima ta je najava ocijenjena kao očekivana, jer je prema njima Lutrija BiH “poznato SDA-ovsko uporište”. Da li je to tačno ili ne, teško je procijeniti. Međutim, činjenica je da je vladajuća bošnjačka stranka prilično blagonaklona prema ovoj kompaniji. Tako je, naprimjer, novinska agencija Patria (NAP) prije nekoliko mjeseci objavila tekst u kojem se navodi da je Lutrija BiH, uz veliku pomoć i podršku premijera Vlade FBiH, generalnog sekretara SDA te Poreske uprave FBiH, jedna od rijetkih firmi koja nije uvedena u sistem fiskalizacije! Osim toga, NAP prenosi da je provjerom takozvanog GUID broja ustanovljeno da listići uplaćeni u poslovnicama Lutrije BiH, osim što za njih nisu izdani fiskalni računi, nisu bili, vjerovali ili ne, ni evidentirani na serveru Poreske uprave FBiH! Tek nakon objavljivanja ove informacije Lutrija BiH je evidentirala sporne listiće na serveru, ali je šteta već počinjena. Novinska agencija Patria navodi da je u prvih šest mjeseci prošle godine Lutrija BiH u budžet po osnovu poreza uplatila samo 153.806 KM, dok su, poređenja radi, preostale kladionice uplatile više od 17,8 miliona KM.
No, ostavimo sada po strani kladionice i igre na sreću. Kasumović je, bez obzira na pomenuto, uradio jako dobru stvar, jer kladionice i klađenje i treba znatno oporezovati. Zaista je krajnje nemoralno da penzioneri za lijekove te đaci i studenti za udžbenike moraju plaćati PDV, a kladioničari ne. Uostalom, pogledajte kako kladionice i ostali oblici igara na sreću prolaze u SAD-u. U većini država su potpuno zabranjeni, a tamo gdje su dozvoljeni enormno se oporezuju. A kod nas su igre na sreću i kladionice u povlaštenom položaju u odnosu na sve ostale, uključujući i učenike, studente i penzionere. A to treba promijeniti i zbog toga što su upravo ti “pravni subjekti” ustvari izvori moći nekolicine ovdašnjih političkih stranaka. I upravo zbog toga posljednje su vijesti iz Zenice jako dobre i pozitivne.
Zaključimo. U dugogodišnjem makroekonomskom mraku u BiH konačno stidljivo pristižu pozitivne i svijetle vijesti. One u cijelom tom sistemu jesu male, ali su izuzetno važne. Jer, to su prve vijesti u posljednjih 20-ak godina čijim se potezima zaista pokušavaju promijeniti stvari u ovdašnjoj ustajaloj političko-ekonomskoj žabokrečini. Akcije iz Zenice, kao što vidimo, itekako dobro uzdrmaju sve strukture ovdašnjih političko-stranačkih moćnika, trasirajući na taj način put kojim svi mi u BiH – koji želimo dobro svojoj zemlji, sebi i svojoj djeci – moramo krenuti kako bi se stvari i kod nas konačno počele mijenjati nabolje.
