Djeca su nam zakržljala zbog mobitela. “Uhvatiti loptu postala je umjetnost”
Prekomjerno korištenje mobitela može imati velik utjecaj na oslabljeni razvoj djeteta
Piše: Matea Čelebija, index.hr
PRETJERANO korištenje mobitela i tableta može se značajno odraziti na pojavu problema pri ranom razvoju djece, što je sve češće primjetno kroz apele stručnjaka koji upozoravaju na nagli skok broja djece s grafomotoričkim problemima i teškoćama u govoru.
Slabo razvijena grafomotorika, govorne smetnje te poremećaj pažnje i koncentracije kod djece problemi su s kojima se sve češće susreću prosvjetni radnici, psiholozi i logopedi. Naime, sve je više predškolske djece koja pri pregledu za upis u prvi razred škole pokazuju ozbiljne poremećaje u grafomotorici, govoru i pažnji.
Školska medicina u Osijeku: Najčešći razlozi odgode upisa u prvi razred su jezične teškoće, poteškoće vezane uz razvoj i grafomotoriku te poteškoće pri socio-emocionalnom razvoju
Djelatnici Službe za školsku medicinu Osječko-baranjske županije kazali su za Index kako je na području njihove županije za ovu školsku godinu obavljena procjena psihofizičkog stanja 2464 djeteta za upis u prvi razred osnovne škole. Prema podacima koje su nam ustupili, vidljivo je kako je od ukupnog broja pregledane djece, rješenje o odgođenom upisu u prvi razred dobilo 275 djece, od kojih su većina dječaci, njih 177.
Kažu kako su najčešći razlozi odgode upisa u prvi razred bile jezične teškoće, poteškoće vezane uz razvoj i samu grafomotoriku, poteškoće vezane uz socio-emocionalni razvoj te druge dijagnoze, a čije postojanje negativno utječe na psihofizički razvoj djeteta (odnosno zbog kojih bi odgoda upisa mogla pozitivno utjecati na djetetov psihofizički razvoj). Kažu i da je takve djece sve više.
“Unazad nekoliko godina primijećen je trend povećanja broja djece s poteškoćama vezanima uz grafomotoriku iako za sada nemamo obrađene i egzaktne podatke vezane uz ovu specifičnu informaciju. Vezano uz prijašnje godine, postotak djece s odgodom upisa u prvi razred je više-manje isti i kreće se oko deset posto, kao i razlozi odgoda. Međutim, svake godine pregledu pristupa oko 50 djece manje u odnosu na godinu prije”, kazali su nam iz Školske medicine Osječko-baranjske županije.
U Istri ove godine upis u osnovnu školu odgođen za 28 djevojčica i 90 dječaka
U ambulantama školske i adolescentne medicine na području Istarske županije ove godine je pregledano 838 djevojčica i 943 dječaka za upis u osnovnu školu, a na školskim povjerenstvima je odlučeno da 810 djevojčica i 853 dječaka može upisati prvi razred.
“Ove je godine odgođeno 28 djevojčica i 90 dječaka. Razlozi odgoda nisu jednoobrazni, odnosno, odluka o odgodi donosi se nakon što svi članovi povjerenstva odrade svoj dio posla, odnosno provjeru spremnosti za školu.
Grafomotorika je samo jedan od pokazatelja spremnosti za školu, ali nije presudan, te sam za sebe nije razlog za odgodu, a može imati više raznih uzroka. Pregled prije upisa u osnovnu školu u ambulanti školskog liječnika provodi se prema strogo propisanoj metodologiji i vrlo je opsežan, a uključuje osobnu i obiteljsku anamnezu, klinički status, ispitivanje motoričkog razvoja, prostorne orijentacije, ispitivanje vida i sluha, grafomotorike, percepcije i intelektualnog razvoja, Goodenough-test, emocionalnu i socijalnu zrelost i ponašanje”, kazala nam je specijalistica školske medicine, doktorica Daniela Beaković, koja vodi Službu za školsku i adolescentnu medicinu u Istri.
Beaković nam je također kazala kako statistiku razloga odgode za školu nije moguće analizirati iz programa koji oni koriste u svom radu, ali da je s prolaskom godina vidljiv sve veći broj djece sa simptomima iz spektra autizma i emocionalno nezrele djece te nešto manje neurorizične djece.
Logopedinja: Djeca su prekomjerno na mobitelima, sve ih više ima problem s govorom
Zagrebačka logopedinja Stella Manojlović kaže kako je u školi u kojoj je ona zaposlena u školskoj godini 2020/2021. udio učenika koji se školuju prema rješenju o primjerenom obliku školovanja, odnosno imaju nekakvu dijagnozu, bio 5.81 posto, godinu nakon 5.95 posto, a prošle godine čak 8.72 posto. Evo kako objašnjava tako velik skok u tako kratkom vremenu:
“Brojka je najviše skočila zbog korone jer u vrijeme pandemije nije bilo toliko dijagnostike, nije bilo mogućnosti odlaska kod liječnika, a niti smo mi djecu toliko viđali. Kada je korona završila i kada su se djeca vratila u školu, prvo je bila potrebna jedna godina za procjenu i onda smo sljedeću godinu slali djecu na timsku obradu. Ogroman postotak djece s nekakvom poteškoćom pojavio se pri tim obradama”, kazala nam je Manojlović.
Ističe kako je govorno-jezični razvoj, kao i pažnja i koncentracija, definitivno slabiji nego što je bio prijašnjih godina. Kao razloge navodi prekomjerni boravak djece pred crtićima, igranje igrica te prekomjerno korištenje tableta i mobitela.
“Kada je riječ o pažnji, evo kako to funkcionira: djeca gledaju crtić koji im se ne sviđa, kliknu jedan gumb i prebace na drugi. Ako im se ni taj ne svidi, klikaju dalje dok ne dođu do onoga koji im se sviđa. Toga u usvajanju školskog gradiva nema. Treba se zagrijati stolac kako bi se nešto usvojilo, nema klikanja prstom i mijenjanja gradiva.
Djeca većinu vremena provode gledajući crtiće i pri tome šute. Oni čuju govor, ali nemaju potrebu crtiću odgovoriti. Stoga jako velik broj djece razumije govor, ali ga ne upotrebljava. Ja osobno nemam ništa protiv da djeca gledaju crtiće u nekom normalnom vremenskom periodu koji je primjeren njihovoj dobi, međutim, crtiće bi trebali gledati zajedno s roditeljima prilikom čega bi s njima komentirali crtić i razgovarali o njemu. Crtići sami po sebi nisu loši, svi smo mi na njima odrasli, no način na koji se danas gledaju, a to je da gledanje traje satima i da dijete pilji u ekran i ne priča, nije dobar.
Kada je riječ o grafomotorici, vrijedi isto. Nekoć je djeci za vježbanje grafomotorike bio dovoljan kakav štap s kojim su se igrali vani, kopali rupe, no danas djeca isključivo sjede, primjerice, nije da će ići brati šljive. Mi smo kao djeca to radili, igrali smo se u blatu. Današnji roditelji boje se da im se djeca ne zaprljaju”, kaže Manojlović.
“Došli smo do toga da je današnjoj djeci postala umjetnost uhvatiti loptu”
Naglašava da je jako važno razviti grubu motoriku djeteta kako bi se naknadno uspjela razviti fina motorika. Ispričala nam je kako u školi viđa djecu koja ne znaju sići niz stepenice nogom po nogom nego idu stepenicu po stepenicu s dvije noge. Kaže kako je to nevjerojatno i da se takve stvari ranije nisu događale. “Danas je postala umjetnost uhvatiti loptu”, kaže Manojlović pa nastavlja:
“Djeca prilikom gledanja crtića ili videa na internetu primaju užasno velik broj informacija, što zvuka, što vizualnih i slušnih podražaja, dok knjiga nije takva. Mozak današnje djece navikao je na brzu izmjenu informacija, i ako se djeci određen sadržaj ne sviđa, oni ga brzo mijenjaju.
Kod knjige nije tako, njoj je potrebno posvetiti pozornost. Kada radim s malom djecom, ne volim koristiti prešarene slikovnice jer i one sadrže previše detalja za malo dijete. Sve treba imati svoj razvoj i treba krenuti od jednostavnih oblika. Ako djetetu date sto informacija odjednom, mozak će ih primiti, ali ih neće uspjeti sve obraditi.
Kada današnja djeca sjedaju u školske klupe i moraju se koncentrirati kako bi nešto pogledala i prokomentirala, njima pažnja puca zato što je mozak navikao da u sljedećoj sekundi dolazi nova informacija, još šarenija i još bučnija”, kaže Manojlović.
Psihologinja: U školi barem 80 posto djece ne zna držati olovku u rukama
Nataša Peteh, psihologinja iz rovinjske osnovne škole, kaže kako i ona primjećuje pad grafomotoričkih sposobnosti kod djece.
“Činjenica je da bismo se trebali potruditi da djeca više vrate olovke u ruke, a maknu elektroniku. U školi barem 80 posto djece ne zna držati olovku. Oni razviju svoj sistem koji funkcionira, ali u većini slučajeva se radi o krivom držanju. Roditelje se nakon testiranja djece upozori da nešto naprave kako bi im pomogli. Ako to uspiju napraviti, onda je dobro, ali ako ne uspiju, djeca razviju svoj sistem koji je u potpunosti krivi i koji je kasnije teško ispraviti”, kaže Peteh.
“Upisati dijete na aktivnost koju pohađa dva puta tjedno nije dovoljno. Roditelji trebaju više raditi s djecom”
“Djeca su za mobitelom samo u jednom položaju, najčešće sjede ili leže te su zgrčena i samo gledaju u ekran i ništa ne rade. Da su ispred zgrade na rolama, romobilima i biciklima ili negdje u prirodi trče, skaču i igraju se, grafomotoričke sposobnosti bi im bile drugačije. Vjerujem da većina djece pohađa određeni sport, ali ti termini su reducirani, do dva puta tjedno po sat vremena i to nije dovoljno. Sva ona igra koja bi se trebala događati u tom međuperiodu je nažalost nestala”, kaže Peteh.
Ističe i kako postoji sve veći broj posjeta logopedima te da je sve više djece s krivim izgovorom i bebastim govorom. Uz to, kaže kako je sve više djece s poremećajem pažnje i koncentracije.
Rovinjska škola zabranila korištenje mobitela. “Nalazimo djecu koja pod odmorom igraju šah”
U Osnovnoj školi Jurja Dobrile u Rovinju, u kojoj je zaposlena Peteh, u pravilnik su prije nekoliko godina uveli zabranu upotrebe mobitela u školi. Peteh kaže da djecu od tada često nađu da uče, da su u školskom dvorištu ili igraju šah. Kaže da promjena ne može doći preko noći i da korištenje mobitela nije moguće u potpunosti zabraniti, ali da se trude da se oni što manje koriste.
Kaže da su ovu zabranu roditelji objeručke prihvatili, dok djeca, razumljivo, manje, jer im mobitel u školi predstavlja jedini oblik zabave. Ističe da se djeci ne oduzima mobitele prilikom dolaska uz školu, već da se oslanjanju na njihovo povjerenje pa tako djeca isključe mobitele dolaskom u školu i drže ih u svojoj torbi. Cilj je, objašnjava, smanjiti korištenje mobitela prilikom odmora kako bi djeca međusobno ostvarivala bolju interakciju.
Istraživanja pokazuju kako prekomjerna upotreba mobitela ostavlja tragove na dječjoj psihi
Stručnjaci sve više upozoravaju kako prekomjerna upotreba mobitela izaziva ovisnost i ostavlja tragove na dječjoj psihi jer djeca s mobitelima odlaze na spavanje, bude se, jedu, igraju, uče, a posljedice toga su porast broja djece s mentalnim poremećajima i nasilja među vršnjacima, pretilost te digitalna demencija.
Istraživanje objavljeno prošle godine u znanstvenom časopisu Acta Psychologica pod nazivom “Povezanost između korištenja pametnog telefona i tableta te razvoja djece” također potvrđuje tezu da je duljina korištenja pametnog telefona i tableta kod djece bila u visokoj značajnoj korelaciji s njihovim razvojem grube motorike. I ovo istraživanje naglašava veću potrebu roditelja u radu i interakciji s djecom.
“Brojna istraživanja u svijetu i Hrvatskoj ukazuju na porast rizika za mentalno zdravlje, osobito u adolescentnoj dobi, ali to se sve više spušta u nižu dob. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), jedan od sedam adolescenata u dobi od 10 do 19 godina ima neke teškoće mentalnog zdravlja, a u Hrvatskoj je to više od 11 posto”, kazala je ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Željka Karin na prošlotjednom okruglom stolu o utjecaju mobilnih uređaja na mentalno zdravlje djece u Splitu. Upravo se zbog ovih podataka spekulira o mogućoj zabrani mobitela u pojedinim splitskim školama.
A problem prekomjernog korištenja mobitela ne odnosi se isključivo na djecu mlađe dobi, već posljedice osjećaju i adolescenti. Problematikom korištenja mobitela kod djece već se deset godina bavi pedagoginja u Osnovnoj školi Lokve-Gripe Agnes Jelačić, koja navodi da 40 posto učenika sedmih i osmih razreda ide spavati nakon 23 sata jer vrijeme provode na mobitelima, zbog čega ujutro na nastavu dolaze pospani.
“Dijete koje uči s mobitelom, pa mu stalno stižu poruke, ne može biti koncentrirano na učenje niti može održati fokusiranost. To su faktori koji utječu na uspješnost i učenje. Ne možemo reći da je to kod svih niti su sva djeca ovisna o mobitelu, ali primjećujemo da ih je sve više koji imaju strah da će mobitel izgubiti i završiti u kazni, a to je ono što zabrinjava”, rekla je Jelačić.
U Hrvatskoj svake školske godine oko pet posto djece dobije odgodu upisa u prvi razred
Specijalistica školske medicine, doktorica Ivana Pavić Šimetin iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kaže kako se prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja evidentira više od 2100 odgoda upisa u osnovnu školu svake godine, odnosno oko pet posto djece pregledane za upis.
“Prema podacima Registra osoba s invaliditetom, višestruke teškoće i oštećenja govorno-glasovne komunikacije i specifične teškoće učenja najčešće su teškoće kod djece školske dobi. Sukladno najnovijim podacima Registra osoba s invaliditetom, u Republici Hrvatskoj zabilježeni su podaci za 3342 djece (2307 dječaka i 1035 djevojčica) do 18 godina s teškoćama u pisanju odnosno grafomotoričkim teškoćama, a uzimajući u obzir podatke od 2012. godine, ne primjećujemo neka značajna odstupanja.
Od oštećenja govorno-glasovne komunikacije, školski liječnik na pregledu za upis u prvi razred najčešće postavlja sumnju na specifične poremećaje izgovora (18 posto), dok su ostale teškoće uključujući teškoće grafomotorike rjeđe prisutne.
Zaključno, podaci kojima raspolažemo pokazuju da se radi o učestalim teškoćama iako ne možemo govoriti o pogoršanju. Činjenica je da djeca provode previše vremena pred ekranom kao i na različitim igraćim konzolama i tipkovnicama. Tako provedeno vrijeme odvlači djecu od tradicionalnog crtanja, bojanja i sličnih aktivnosti kojima su djeca uvijek vježbala grafomotoriku i pripremala se za školu.
Naši odgajatelji u predškoli to jako dobro znaju, no i roditelji kod kuće trebaju poticati djecu da što više crtaju i što češće drže olovku i bojice u ruci. Vrijeme koje djeca provode pred ekranom roditelji trebaju ograničiti i nadzirati. Sva stručna društva preporučuju da djeca ne trebaju više od dva sata dnevno provoditi pred ekranom. Kada počne škola, roditeljima će biti teško nadzirati vrijeme pred ekranom tijekom radnog dana.
Zbog toga u dva dana vikenda treba djecu potpuno odvojiti od ekrana i provoditi vrijeme u druženju na otvorenom s prijateljima i obitelji. Osim vremena koje djeca provode pred ekranom, roditelji trebaju nadzirati i sadržaj kojem su djeca izložena u online okruženju”, kazala je Indexu doktorica Pavić Šimetin.
index.hr
