Destabilizacija Bosne i Hercegovine izazvana nepriznavanjem prvostepene presude predsjedniku entiteta Republika srpska, Miloradu Dodiku te zabrana rada državnoj Agenciji za istrage i zaštitu SIPI, Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine u ovom entitetu, posljedica je kontinuiranog napada na državne institucije Bosne i Hercegovine i podrivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma koju se nesmetano provodi u ovom entitetu već duži period od strane proruske koalicije oličena u vladajućoj partiji, uz neupitnu podršku Srbije i to sve bez adekvatnih mjera i sankcija međunarodne zajednice koja je svojim nedjelovanjem ohrabrila separatističke ambicije.
Pored toga, međunarodni faktor ništa nije uradio da suzbije velikodržavne aspiracije i pretenzije Srbije na teritoriji Bosne i Hercegovine koje se i više nego očigledno ispoljavaju kroz sinhronizovano djelovanje i zloupotrebu mehanizma specijalnih i paralelnih veza Srbije sa entitetom RS u Bosni i Hercegovini te donošenje zakona koji otvoreno urušavaju međunarodni suverdnitet i subjektivitet Bosne i Hercegovine.
Posljedica ovog stanja je i u tome što Djetonski sporazum nije nastavljen tamo gdje je stao Wošingtonski sporazum i što cijela Bosna i Hercegovina u Dejtonu nije uređena asimetrično na tri nivoa vlasti bez entiteta. Da se išlo u tom pravcu, danas bismo imali funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu sa nekih 15 kantona (regija) koji bi u suštini štitili nacionalna i ekonomska prava etničkih grupa u Bosni i Hercegovini te bi se na taj način suzbio svaki mogući oblik separatnih ideja nacionalističkih ambicija i aspiracija susjednih država na teritorij Bosne i Hercegovine.
Međunarodni faktor na čelu sa Sjedinjenim Amerckim Državama bi nakon kontinuiranih prijetnji miru i ugrožavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine trebao razmotriti ideju revizije općeg okvirnog sporazuma, a u cilju postizanja novog rješenja koje će kroz institucionalne kapacitete ojačati Bosnu i Hercegovinu i osigurati mir u ovom dijelu Evrope te trajno suzbiti mogućnost proruskom faktoru okupljenom oko separatističkih ideja i velikodržavnih projekata.
Nakon što su institucije entiteta republika srpska postale instrument koji se koristi za ostvarivanje ličnih ciljeva određenih pojedinaca i interesnih grupa te su tako izvršile otvoreni državni udar, urušavajući pravosudni sistem i izazivajući potencijalni konflikt između sigurnosnih sistema u državi i to uz otvorenu podršku susjedne države treba hitno reagovati i spriječiti potencijalni konflikt u suprotnom imt cemo oravni vakum koji će ovom inercijom događaja prerasti u ozbiljan konflikt.
Također, treba analizirati ustavne i zakonske propuste te sve instrumente koji su korišteni u ovoj vrsti udara treba da budu predmet revizije i opće analize kroz taj proces moraju se otkloniti sve moguće buduće zloupotrebe koje mogu dovesti državu u stanje nesigurnosti.
Potrebno je jačati institucionalne instrumente državnih aparata do te mjere da državni aparat svijim kapacitetima djelovanja i reagovanja bude, prije svega sposobniji, a onda i jači od istih institucija i sistema na nižim nivoima vlasti te da državni aparat ima mehanizme preventivnog djelovanja u ovakvim slučajevima. Mora se izgraditi sistem gdje ni jedan pojedinac ili grupa neće moći zloupotrijebiti institucije i nadležnosti u svrhu zadovoljavanja ličnih ciljeva. Državni aparat mora biti iznad svakog pojedinca i mi ga moramo dovesti na taj nivo, samo tada možemo biti sigurni da smo svi jednaki i ravnopravni pred zakonom. A ovaj drzavni udar je prilika da se obračunamo sa svim onim pojedincima i grupama koji su sebe stavili iznad zakona.
Za Magazin Plus
Dino Alijagić
