Internet-piratstvo: Kad neetično ponašanje postane navika

Internet-piratstvo je savremeni fenomen i neiscrpna tema za diskusiju. Oni koji ga brane kažu da njime nikome ne čine štetu, dok drugi kažu da je internet-piratstvo krađa, nemoralan čin. Ključno pitanje glasi: zašto ljudi ilegalno preuzimaju sadržaje s interneta?

(Piše: Alparslan Zora)

Piratstvo, odnosno ilegalno preuzimanje digitalnih medija, postalo je važno za internet-politiku u januaru 2012. godine, kad je Kongres SAD-a raspravljao o dva zakona: o SOPA-i (Stop Online Piracy Act) i PIPA-i (Protect IP Act). To je bio pokušaj da se pomoću ova dva zakona suzbije ilegalno pribavljanje i korištenje zabavnih medija kakvi su videoigrice, muzika i filmovi.

Mnogi su te zakone smatrali napadom na slobodu izražavanja na internetu i u preopsežnim zakonskim propisima vidjeli povećanu moć Vlade, nakon čega su 18. januara 2012. godine uslijedili masovni internet-protesti Wikipedije, Googlea, Reddita i drugih stranica. Nakon tih protesta Barack Obama je najavio da neće podržati te verzije zakona zbog toga što su preopsežni, a Kongres je odgodio zakonsku debatu. Dok društvo, biznis i vlade pokušavaju odgovoriti na interent-piratstvo, važno je da razumijemo zašto to ljudi rade.
Koja je cijena piratstva?

Za početak, analizirajmo piratstvo bez osvrtanja na etičke i normativne prosudbe. Piratstvo je čin koji kao i svaki drugi čin ima svoju cijenu. Naša računica nam pokazuje da materijalne koristi daleko nadmašuju minimalnu materijalnu cijenu piratstva. Mediji zabave obično podrazumijevaju novčanu cijenu koja se mora platiti da bi se uživalo u njima; naprimjer, moramo kupiti karte da bismo gledali film u kinu. No, s obzirom na to da pojedinac posjeduje tehničko znanje, on istu zabavu može dobiti besplatno ako se umjesto na kupovinu odluči na piratstvo. Dok neki pojedinci bivaju uhvaćeni u tom činu te plate cijenu, statistički je malo vjerovatno da će širi krug korisnika snositi negativne posljedice. Kako ne postoje drugi vanjski faktori, ova analiza nam pokazuje da materijalne dobiti nadmašuju materijalnu cijenu.

Iz perspektive bihevioralne psihologije, piratstvo je sasvim razuman čin. Kad osoba počini piratstvo, trenutačno biva nagrađena zabavom ili određenom koristi. To ponašanje se ponavljanjem pojačava. Cijena nije vidljiva istog trenutka, ali ju je lahko zanemariti jer je vjerovatnoća da će osoba biti uhvaćena i kažnjena za piratstvo veoma mala. Za razliku od fizičke krađe nekog filma na DVD-u, čin ilegalnog skidanja filma je mnogo manje rizičan i sastoji se od naoko nevinih klikanja.

Ako osoba razmišlja da fizički ukrade DVD, onda mora sagledati je li zabava koju traži uistinu vrijedna stresa i energije zbog rizika koji snosi. Ali ako osoba razmišlja o tome da ilegalno preuzme film, onda jedino što mora učiniti jeste da procijeni koliko će zabave dobiti za to svoje klikanje. S obzirom na nizak rizik i trenutačno zadovoljstvo, piratstvo kao ponašanje se sasvim lahko ukorijeni.

Ovo je “vakumska” analiza piratstva, načinjena bez sagledavanja vanjskih faktora kakvi su etika i religija, i ona nam pokazuje koliko je piratstvo lahko počiniti. No, ljudi ne žive u vakumu.
Pravdanje piratstva

Uz uobičajena opravadanja za bilo koje kršenje etike, za piratstvo postoji jedinstveno opravdanje zbog jedinstvene prirode digitalnih medija. Ovo jedinstveno opravdanje tvrdi da ilegalno skidanje digitalnih medija ne škodi proizvođaču, jer ne predstavlja gubitak prihoda za proizvođača igrice, filma ili pjesme. S obzirom na samu prirodu medija zabave, piratska verzija igrice ne znači neposredno gubitak prihoda jednak cijeni igrice.

Naprimjer, ako neko u fizičkom svijetu ukrade nešto, naprimjer sat, onda to znači da je prodavač izgubio u visini cijene sata. Da kradljivac nije ukrao sat, onda bi taj sat bio nekome prodat. Za razliku od toga, kad osoba nabavi piratsku verziju digitalnog medija, mogućnost da se igrica proda nekome nije isključena. Drugim riječima, korist ili zabava koju je osoba dobila skinuvši ilegalno igricu ne rezultira gubitkom za

proizvođača. Tako da oni koji koriste ovo opravdanje time zaključuju da piratstvo ima samo pozitivne posljedice.

To opravdanje ima dva nedostatka. Prvo, piratstvo može voditi ka gubitku prihoda ako osoba koja bi inače kupila igricu odluči da je skine ilegalno. Ako se uzmu svi pojedinačni činovi piratstva zajedno, onda vidimo da to može voditi ka kumulativnom gubitku prihoda u milionima dolara. Drugo, gubitak prihoda nije jedini razlog zašto je piratstvo nemoralno. Primarni razlog je taj što tim činom prisvajamo nečije vlasništvo, narušavamo nečija osnovna vlasnička prava. Ako proizvođač odluči podijeliti svoje vlasništvo samo s onima koji za njega plate, onda uzimanje onoga što nismo platili predstavlja kršenje osnovnih vlasničkih prava.
Sve iz navike

Drugo moguće objašnjenje za raširenost piratstva je navika. Kad osoba jednom ilegalno skine sadržaj, ne obazirući se na etiku, onda ta osoba iskusi dobrobiti i radost koju nosi taj zabavni sadržaj. Kao što smo napomenuli ranije, trenutačna nagrada može voditi ciklusu koji neprestano pojačava to ponašanje dok ono ne postane navika. Možda ćemo bolje razumjeti ovaj fenomen ako konkretno analiziramo jednu od igrica.
Za “Proun”, niskobudžetnu igricu, mogli ste platiti koliko želite, to znači da su korisnici legalno mogli preuzeti igricu po kojoj god cijeni su željeli, čak i za 0 dolara. Ali je statistika pokazala da je otprilike 40 posto korisnika ipak ilegalno preuzelo igricu s interneta. Prema tome, ima onih koji se odluče za piratstvo iako je sam sadržaj besplatan.

Podaci o igrici “Proun” kazuju nam da cijena ne mora biti jedina odrednica za piratsko ponašanje. Moguće objašnjenje je da je samo to ponašanje postalo navikom za značajan dio stanovništva. S obzirom na nizak rizik koji ide uz digitalno piratstvo, osobe koje su se odlučile ilegalno skinuti sadržaje ne brinu za posljedice svog ponašanja, te piratstvo za njih postaje normalan način pribavljanja softvera, bez obzira na to jesu li oni besplatni ili ne. Drugim riječima, navika piratstva za njih je postala legitimna. Nakon početnog čina, ta osoba više ni ne misli na etičnost svojih postupaka. Svaki sljedeći čin samo pojačava naviku.
Etički faktor

Ako je piratstvo krađa, onda je ono neetično, nemoralno i pogrešno. A doista je piratstvo krađa. Svi digitalni mediji, bilo da su to filmovi, muzika, elektronske knjige ili igrice, produkti su nečijeg teškog rada. Kao što usjeva ne bi bilo bez farmera ili knjige bez autora, tako ni digitalnih medija ne bi bilo bez njihovih proizvođača. Prema tome, proizvođač samom prozvodnjom stječe vlasništvo nad digitalnim medijima. Moderni zakoni o kršenju autorskih prava i zakon o digitalnim pravima su dokaz ove društvene norme. Ako je to pogrešno, zašto onda neki ljudi i dalje ilegalno preuzimaju digitalni sadržaj?

Ako je osobi dat izbor između plaćanja za zabavu i uživanja zabave bez naknade, onda se etički principi sukobljavaju sa željom. Da bi razriješile dilemu oko neugode koju je uzrokovao ovaj sukob unutarnjih htijenja, osobe će se pokušati opravdati i izmijeniti svoja uvjerenja. U slučaju piratstva, osoba može zaključiti da su proizvođači zabavnih sadržaja već dovoljno bogati i da im ne treba više novca. Ili da finansijska situacija toj osobi ne omogućava da plati za proizvode, što je primorava da ih ilegalno nabavi. Na kraju, ova opravdanja joj olakšavaju da živi sa svojom odlukom.
Prevela Mubina Muftić
novovrijeme.ba