Zapisi s Kavkaza – 2: Prometej i bosanskohercegovački zeusi

U prvom smo nastavku ovog teksta govorili o pogrešnim interpretacijama mita o Prometeju od strane dvojice crkvenih službenika. Jedna od tih interpretacija je po autorovom sudu usko povezana uz pisanje portala „Prometej“ o događanjima oko franjevačkog mjesečnika „Svjetlo riječi“ prošle godine. Najavili smo i da te pogrešne interpretacije dođu kao dobra prilika za jedan post-programatski tekst o našem shvaćanju simbolike mita o Prometeju i značenju izbora te simbolike i imena „Prometej“ za naš portal.
Za nas relevantni dio mita o Prometeju počinje kad on zajedno s bratom Epimetejom od gline oblikuje figure ljudi i životinja. Od Prometejevih figurica nastaju ljudi, od Epimetejevih životinje. Božica Atena svojih dahom daje život figuricama. Već su sama imena dvojice braće nabijena značenjem. Dok ime Epimetej ima korijen u riječi „primisao“, Prometejevo je ime izvedeno od grčke riječi prometheia, što znači „predviđanje“, „predumišljaj“. Ova simbolika imena Prometej asocirala nas je na proročko-kritičku dimenziju koju smo predviđali kao buduću glavnu karakteristiku našeg portala.
Međutim, proročko-kritička dimenzija je nepotpuna ako uz sebe ne veže i neke druge stvari. Ponajprije, tu je mudrost i poznavanje svijeta. Zato je mitski junak Prometej usko povezan s božicom Atenom. Jedan prethodni mit opisuje kako je Prometej asistirao Ateninom rođenju. Zeusa je užasno boljela glava i Prometej ga je udario kamenom u glavu, nakon čega je iz Zeusove glave iskočila božica Atena, a glavobolja je nestala. Zbog toga je Atena poučila Prometeja raznim vještinama: astronomiji, arhitekturi, matematici, medicini, metalurgiji, prorokovanju.

 

Birth of_Athena_London_E_410
Drugi moment koji u ovom mitu upotpunjuje simboliku proročko-kritičke dimenzije je Prometejeva briga za dobro ljudi. Vještine kojima ga je podučila Atena, Prometej prenosi ljudima. U svojoj brizi za dobro ljudi Prometej se čak usuđuje i suprotstaviti vrhovnim autoritetima njegovog svijeta, grčkim bogovima. Grčki bogovi su bili izrazito nalik na ćudljive zemaljske tirane i diktatore, bili su pristrani, tašti i uvredljivi, i sami se često nisu pridržavali normi koje su bezuvjetno odredili ljudima (nešto što u međuljudskim i društvenim odnosima do dan-danas nije iščeznulo). Tim i takvim bogovima Prometej se suprotstavlja, ali nikad za vlastito dobro, nego za dobro ljudi. Štoviše, i sam je bio svjestan da će njegovo suprotstavljanje bogovima njemu samome donijeti velike nevolje. Sve počinje kad Zeus zahtijeva da mu ljudi, ionako bijedni i gladni, još prinesu žrtvu da bi pokazali svoju poslušnost. Prometej tada žrtvuje vola i podijeli ga na dvije polovice, u prvu stavivši meso i masnoće, te sve prekrivši volovim trbuhom, a u drugu kosti koje je prikrio mašću. Zeus nasjeda i izabire polovicu prekrivenu mašću, a u kojoj su bile samo kosti.
Ljutiti i uvrijeđeni Zeus odlučuje kazniti ljude. Naređuje ostalim bogovima da načine ženu – Pandoru – kao dar ljudima. Od svih darova i osobina kojima su olimpski bogovi obdarili Pandoru, najjača je bila znatiželja. Unatoč tome što je Prometej upozoravao svog brata Epimeteja da ne prima nikakve darove od bogova, Epimetej ga nije poslušao te se zaljubio u Pandoru. Uz Pandoru Zeus ljudima poklanja i posudu, kao njen miraz. Iako je Epimetej rekao Pandori da ne otvara tu posudu, njena znatiželja je prevladala te ju je otvorila. Iz posude su tada izašla sva moguća zla na čovječanstvo. Na isti način kao što je Prometej upozoravao Epimeteja da ne prihvati Pandoru i njen miraz, i naš portal „Prometej“ i njemu misaono bliski pojedinci unutar vjerskih zajednica stalno upozoravaju vjerske službenike da ne prihvaćaju poklone i moć od zemaljskih bogova i moćnika. Ali vjerske zajednice su se zaljubile u moć, i odatle, iz te interakcije s moću i moćnicima, došle su sve nevolje na ove prostore. Zanimljivo je i primijetiti da se, baš kao što se Epimetej koji uvijek misli nakon i unatrag tako snažno zaljubio u poklon moćnih bogova, u moć više i snažnije zaljubljuju konzervativni, tradicionalistički dijelovi vjerskih zajednica. I kao ni Epimetej, ni ovi dijelovi vjerskih zajednica redovno ne slušaju ničija upozorenja.
Nakon slanja Pandore i njene kutije/miraza na zemlju, Zeusov se bijes još nije utažio. Sljedeći udar na krhko čovječanstvo je oduzimanje vatre. No Prometej, gledajući svoja slabašna stvorenja kako se smrzavaju po pećinama, ne miri se s tom odlukom, te krade vatru od bogova i daje ju ljudima. To ne čini u svoju korist, nego – svakako svjestan toga – na svoju nevolju i moguću propast, a u korist ljudi. Vatra koju je Prometej dao ljudima simbolizira ne samo napredak u znanostima koji će uslijediti, nego i pokušaj izvođenja čovječanstva iz mraka neznanja. Prometej želi unaprijediti i pomoći ljude, bez da traži išta, ikakve žrtve ili kompenzacije zauzvrat.

 

Pandora2
Saznavši za krađu vatre, bijesni Zeus daje Prometeja uhvatiti i za kaznu ga prikovati na Kavkazu gdje će mu orao Eton svaki dan kljucati jetra (koja će mu se kao besmrtniku svaki dan obnavljati) zato što je prekršio volju bogova. Oni koji žele učitati tobožnju borbu protiv vjere u Boga u mit o Prometeju, ili čak poistovjećivati Prometeja sa Sotonom buntovnikom protiv Boga, za to nemaju nikakve osnove. Nigdje u ovom mitu nema izvještaja da se Prometej bunio ili opirao kazni koju mu je Zeus odredio. Prometej, iako krade vatru bogovima i unapređuje čovječanstvo, nigdje i nikad ne odvraća ljude od religije, niti ih huška protiv bogova. Niti želi svrgnuti Zeusa i zauzeti njegovo prijestolje. Za razliku od Sotone koji se u shvaćanju monoteističkih zajednica predstavlja kao dobrotvor čovječanstva koji im nudi „tajne“ koje Bog krije od njih, a zapravo iskorištava i vara čovječanstvo zbog svojih osobnih ambicija i gladi za moću, ne radeći za njih ništa korisno (uočavate li paralelu s nekim političkim, ali i religioznim strukturama u našem društvu?), Prometej se aktivno zalaže za ljude, ne tražeći ništa zauzvrat, svjesno prihvaća odgovornost za ono što čini i snosi posljedice svojeg zalaganja za ljude. Od onoga što radi Prometej nema nikakva profita, nego može imati samo nevolje, ali on to ipak radi, jer je u korist poboljšanja čovječanstva. Na toj liniji pokušava stajati i naš portal.
Dok ga Hefest prikiva za stijenu, službenici Zeusovi Kratos (moć) i Bia (sila) prisustvuju izvršenju kazne i preziru Prometeja. Kažnjavanje i ušutkivanje proroka od strane moćnika uvijek se dešava uz prisutnost i pomoć njihovih kolega iz vjerskih zajednica. Ti ljudi, koji sami nemaju hrabrosti biti proroci, udružuju se s nepravednim strukturama moći i na kraju preziru proroke zbog njihovog udruživanja sa slabima.
Prometej pruža otpor nepravednoj kazni tako što se, iako kažnjen, ne da potkupiti i slomiti. Jednom prilikom Hermes ga posjećuje okovanog i pita ga da izrekne proročanstvo koje će biti od važnosti Zeusu. Naime, zbog svoje sposobnosti proricanja budućnosti Prometej je znao koja će Zeusova žena nositi dijete koje će ga svrgnuti, kao što je i Zeus svrgnuo svoga oca Krona. Ovdje imamo dakle moćnika i vladara koji živi u strahu zbog nepoznavanja svoje budućnosti, te nasuprot njemu kažnjenog i poniženog proroka čiji duh ne može slomiti. Moguće da je Zeus obećavao Prometeju pomilovanje ili ublaženje kazne ako mu ovaj izrekne važno proroštvo, ali Prometej je odbio pomoći Zeusu. Konac ovog grčkog mita ipak je sretan: pri izvršavanju svojih 12 zadataka Heraklo oslobađa Prometeja.

 

prometheus-heracles
Pri promišljanju simbolike mita o Prometeju nije nam bilo nebitno ni to što se posljednji činovi ovog mita odvijaju na Kavkazu. Upravo Kavkaz je komadić svijeta po mnogočemu sličan ovim prostorima. Stalno nestabilna regija, susretište interesa velikih sila, planinski reljef s mnogim tajnama, nepristupačnim krajevima i eksplozivnim mentalitetom ljudi, usitnjene i „zamrznute“ državice s neriješenim unutrašnjim etničkim i teritorijalnim sukobima ili tekućim vanjskim sporovima sa susjedima, međunacionalne napetosti zaoštrene međuvjerskim razlikama u vjerski izmiješanom društvu (većina su muslimani i pravoslavci, uz prisutnost mnogih drugih vjeroispovijesti), neodlučnost međunarodne zajednice u smirivanju konflikata…
Prometejev poduhvat, nama poznat iz grčke mitologije, postao je simbol neprestane borbe protiv sile i nepravde, simbol proroka koje svi moćnici u povijesti pokušavaju kupiti, ušutkati, maknuti. U toj borbi naš junak ne žrtvuje druge i ne manipulira drugima, nego ide sam do kraja i žrtvuje sebe za dobro ljudi. Ovaj antički Robin Hood krade bogatima i daje siromašnima, za razliku od Zeusa koji otima siromašnima samo da bi pokazao moć nad njima.
Onim ljudima iz vjerskih zajednica kojima danas smeta simbolika Prometeja, smeta im zato što oni sami ili postupaju kao Zeus ili su na strani onih koji postupaju kao Zeus – kao gospodari koji odlučuju o životima ljudi, a da im pri tom nije mnogo stalo do ljudi o čijim sudbinama odlučuju. Nisu naravno svi vjerski službenici i političari isti – stvar je osobnog izbora da li biti fra Tuck, te zajedno s Robinom Hoodom biti među siromašnima i obespravljenima, ili biti dvorski svećenik koji drhti pred nottinghamskim šerifom i ulizuje mu se. Umjesto da ljudima daju vatru i raduju ih svjetlom koje dolazi od vatre, mnogi vjerski službenici radije gase ljudima vatru i svjetlo, poradi „viših“ interesa svojih uvrijeđenih bogova. I badava oni onda govore o potrebi „sinteze Epimeteja i Prometeja“ (dr. Raguž u svom tekstu), kad je njihova logika u srži usmjerena samo na „zeusovanje“ nad nepodobnima i podobnost pred jačim „zeusima“. A i njihova odbojnost prema Prometeju je logična, jer upravo Prometej (i mitski junak i naš portal) ih stalno i uporno podsjeća na onu dimenziju koju su izgubili, dimenziju oslobađanja, unapređivanja ljudi, proročko-kritičku dimenziju koja se spremna suprotstaviti nepravdi, makar to dovelo do bijesa raznih zemaljskih i kvazi-božanskih „zeusa“ na ovom našem južnoeuropskom Kavkazu.
Marijan Oršolić

Prometej.ba | 27.02.2014.

 

Zapisi s Kavkaza #1: Prometej, Epimetej i dvorski teolozi

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close