Kultura

Čovjek i priroda: Zar je važno jedno drvo?

Ko ne bi volio živjeti u skladu s prirodom, a umjesto uz zvukove automobila, buditi se uz zvukove cvrkuta ptica? Pa zašto onda ovaj prelijepi svijet vlastitim zaslugama pretvaramo u mjesto nemoguće za život?

Piše: Haris Gatalo
Novovrijeme.baZelena zavjesa satkana od prirode… Raznobojno lišće, kao najljepši nakit na šumskoj haljini. Ptice na drveću veselo pjevaju pjesmu proljeća. Stari hrast na rubu šume, dostojanstveno se uzdiže kao da želi reći da je on ponosni čuvar svakog drveta u toj šumi. Ljudski pogledi, usmjereni prema ovom prizoru, dušama donose prijeko potreban smiraj. Šume, taj djelić iz zbirke zvane biljni svijet, ljudima donose odmor i u svojim njedrima nude sklonište brojnim bićima. A onda se mijenja zavjesa i prizor na njoj! Umjesto drveća, prizor ispunjavaju gomile sazidane od betona. Tamni dim koji se širi iz gradskih dimnjaka, prekrio je svaki djelić neba. Na ponekom preostalom drvetu vidimo ptice, savijenih krila i tužnog pogleda, koje samo ponekad procvrkuću tešku pjesmu opstanka. Ljudi kašlju, nesretni su…

U kojem od ova dva prizora biste se poželjeli naći? Jeste li svjesni da kupovinom jednog rezervoara goriva uništavate prirodno naslijeđe staro nekoliko miliona godina? Znate li da uništavanjem prirodne sredine, vi ustvari režete vitalni krvotok na planeti Zemlji?

Ne čekajući da nam se bilo ko pridruži u tome, dužni smo bez ikakvog oklijevanja odmah stati u zaštitu životne sredine, jer opravdanjima kakvo je “šta će se promijeniti ako posiječemo još jedno drvo?”, mi dajemo doprinos procesu uništenja budućnosti generacija koje dolaze poslije nas. Znamo li koliko se svake godine posiječe drveća samo za krevete koje mijenjamo bez potrebe ili za sveske koje odbacujemo usprkos tome što nisu ispisane do kraja? Jesmo li svjesni da nepotrebnim korištenjem automobila, u svojim rezervoarima trošimo prirodu? Bismo li nastavili istim tempom potrošnje prirodnih resursa ako bismo bili svjesni ovih činjenica?

Grupi istraživača s Univerziteta Massachusetts, koji su redovno koristili vlastite automobile, jednom je palo na pamet da istraže porijeklo nafte koja se koristi kao gorivo. U okviru tog projekta istražili su životnu avanturu fitoplanktona (jednoćelijska morska bića koja vrše fotosintezu), u fazi od nastanka, pa sve do transformacije u gorivo.

Samo dva posto planktona nakon smrti dospijeva na dno mora, gdje se miješaju sa slojem sedimenta debljine nekoliko hiljada metara. Sedamdeset pet posto od ukupne mase ovih mrtvih planktona, pod utjecajem određenih temperatura ili visokog pritiska, prelaze u stanje sirove nafte. S obzirom na to da je gustoća ove naftne mase manja od gustoće mora (0,8), jedan manji dio nafte se unutar Zemljine kore pomjera u njen gornji pojas. Pretpostavlja se da je do danas iskorišteno oko 25 posto ukupnih rezervi nafte koje leže pod zemljom.

Uzimajući pritom i mogući nivo statističke greške, istraživači su došli do vrlo upečatljivih rezultata koji se odnose na faze nastanka nafte. Naime, iz mase od 90 tona fitoplanktona, što je jednako masi pšenice koja se može uzgojiti na 16 hektara obradivog zemljišta, moguće je dobiti približno četiri litra nafte. Istovremeno, sve biljke uzgojene na planeti Zemlji tokom posljednjih 400 godina nisu dovoljne da se zadovolji ukupna jednogodišnja potrošnja nafte.

Nevjerovatna ravnoteža

Jedan od eksperimenata, provedenih s ciljem kreiranja projekcija koje se odnose na budućnost Zemlje jeste i eksperiment poznat kao “Biosfera 2”. U okviru ovog eksperimenta, koji je postavljen na način da se unutar jednog ogromnog staklenika, koji po svojoj strukturi sliči planeti Zemlju i koji može zadovoljavati vlastite potrebe, posmatraju nastali procesi, došlo se do vrlo interesantnih zaključaka. Jedan od rezultata ukazuje na neprocjenjivu štetu od porasta nivoa karbondioksida. Mnogo je faktora koji negativno utječu na ljudsko zdravlje. Među njima su svakako ispušni gasovi na automobilima, fabrički dimnjaci koji ispuštaju velike količine toksičnih gasova, karbondioksid koji se oslobađa sagorijevanjem uglja i sl. Prema rezultatima do kojih se došlo u okviru projekta “Biosfera 2”, količina karbondioksida bi se u budućnosti mogla udvostručiti u odnosu na onu koju imamo danas.

Velike promjene u količinama karbondioksida, koji je neophodan da bi biljke vršile fotosintezu, dovode i do klimatskih promjena na našoj planeti. Treba reći i da određeni broj naučnika, koji istražuju okeane, navodi da bi nam se stvari mogle oteti kontroli mnogo prije nego shvatimo opasnosti od klimatskih promjena. Prema njihovom mišljenju, u slučaju da se nastavi s procesom oslobađanja karbonsioksida u atmosferu, površinske vode (mora, jezera i rijeke) će postati mnogo kiselije nego što su to bile tokom posljednjih 300 godina, što će imati dalekosežan i vrlo negativan učinak na sve vodene životinje, a posebno na životinje nastanjene u okeanima. Ova procjena se podudara s još jednim izvještajem u kojem se navodi da je biološka produktivnost okeana od 1980. godine naovamo pala za šest posto.

Veza između količine karbondioksida u atmosferi i okeanima

Atmosferski plinovi su stvoreni na način da stupaju u rekaciju s vodom. To je ujedno i neophodan preduvjet da bi život u vodi bio moguć. Sve veće količine karbondioksida dovode do njegove češće reakcije s morskom vodom, što u konačni dovodi do proizvodnje bikrbonatnih i hidrogenskih jona. Rezultat toga jeste povećanje kiselosti površinskih voda. Naučnici su izračunali da je prosječna pH vrijednost, odnosno stopa kiselosti okeana u periodu nakon ledenog doba (prije cca. 10.000 godina) iznosila 8,3, dok je isti podatak za predindustrijsko doba iznosio 8,2.

Najnovija mjerenja pokazuju da je prosječna stopa kiselosti trenutno na nivou od 8,1. Prema jednom od scenarija, ekonomski razvoj će dovesti do većeg ispuštanja karbondioksida u atsmoferu, međutim, smanjenjem potrošnje fosilnih goriva kakav je nafta, taj porast će biti ograničen. U jednom takvom ambijentu, godine 2300. količina karbondioksida u atmosferi će dostići svoju najveću tačku (1.900 ppm), što je nivo pet puta veći od današnjeg. S obzirom na to da će okeani apsorbirati određeni dio karbondioksida iz atmosfere, pH vrijednost površinskih voda bi mogla pasti na 7,4, i na tom nivou se zadržati narednih nekoliko stoljeća. Doduše, poznato je i da se nivo karbondioksida u atmosferi tokom proteklih 300 miliona godina u nekoliko navrata penjao iznad granice od 2.000 ppm. Međutim, čak ni tad pH vrijednost površinskih voda nije padala ispod granice od 7,5.

Dobro, a šta je spriječilo takav scenarij? Vjerovatno su karbonatne stijene na dnu mora, stvorene da budu tampon-zona, odigrale važnu ulogu u reguliranju nivoa kiselosti morskih voda. Jedna faza regulacije, koja traje oko 10.000 godina, dovoljna je da se neutraliziraju kiseline koje su tokom geoloških procesa ispuštene u dubinu mora. Međutim, kad se radi o ljudskoj aktivnosti ili prirodnim katastrofama kakve su udari meteora, naučnici smatraju da period od 10.000 godina nije dovoljan da se neutralizira višak kiselina u morskim vodama. Kakve će sve efekte imati porast kiselosti svjetskih okeana, to naučnici sa sigurnošću ne mogu reći. Situaciju u kojoj se nalazi današnji svijet, Ken Caldeira, ekspert za klimatska pitanja pri Američkoj nacionalnoj laboratoriji Lawrence Livermore, objašnjava na sljedeći način: “Mi mijenjamo hemijski sastav okeana, ne znajući do čega će to dovesti.”

S obzirom na to da kisele vode imaju sposobnost rastvaranja karbonatnih jedinjenja, živa bića poput korala i nekih vrsta algi koje posjeduju koru ili vanjski kostur načinjen od karbonata jesu živa bića koja će pretrpjeti najveću štetu. I kao što je eksperiment “Biosfera 2” pokazao da će nivo karbondioksida u atmosferi porasti u značajnoj mjeri, rezultati proračuna koji su izvršeni za nivo karbondioksida, koji je dvaput veći od današnjeg, pokazuju da će morska bića pretrpjeti nesagledive posljedice i da će formiranje kalcijum karbonata kod određenih životinjskih vrsta pasti za 40 posto. Ovakva promjena, koja će dovesti do narušavanja životnog ciklusa kod životinja koje igraju važnu ulogu u vodenom ekosistemu, u dobroj mjeri će poremetiti odnose unutar cjelokupnog prehrambenog lanca na Zemlji.

Umjesto zaključka

Ko ne bi volio živjeti u skladu s prirodom i, umjesto uz zvukove automobila, buditi se uz cvrkut ptica? Pa zašto onda ovaj prelijepi svijet vlastitim zaslugama pretvaramo u mjesto nemoguće za život?

Jedno je sigurno: Vlasnik beskrajne moći, Onaj Koji upravlji svime unutar kosmosa, kad je riječ o poštovanju pravila postavljenih unutar prirodnog svijeta, ne pravi nikakvu razliku među ljudima. Iz tog razloga, čovječanstvo kao jedna velika porodica sebe može zaštiti od velikih katastrofa jedino i samo ako svaki član ove porodice bude poštovao zakone stvaranja i zakonitosti koji postoje u prirodi.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close