Tri dana nakon „Dana slobode“, broj slučajeva zaraze COVID-om u Ujedinjenom Kraljevstvu nastavlja padati.
U nedjelju, 18. jula, ljudi širom Ujedinjenog Kraljevstva slavili su trenutak kad je sat otkucao ponoć. Bio je to „Dan slobode“.
S 87% građana koji su bar djelomično vakcinisani, vlada je odlučila povući preostale restrikcije koje su još bile na snazi. Nošenje maski i održavanje socijalne distance više nije bilo obavezno u Engleskoj.
„Želimo da ljudi vrate svoje slobode još danas,“ rekao je premijer Boris Johnson.
The Associated Press je izvijestio da je po prvi put u skoro 18 mjeseci noćnim klubovima bilo dozvoljeno otvaranje, „a od Londona do Liverpoola, hiljade ljudi plesalo je cijelu noć na zabavama povodom Dana slobode, koji je nastupio od ponoći.“
„Nesmotrena sloboda za sve“
Odluka Johnsonove vlade nije prošla bez kontroverzi. CNN je to opisao kao „veliku kocku“, dok je lider Laburističke stranke Keir Starmer kritikovao ovaj potez kao „nesmotrenu slobodu za sve.“ Neil Ferguson, profesor matematičke biologije na Imperial College London, rekao je da je „skoro neizbježno“ da ova odluka izazove 100.000 slučajeva zaraze na dnevnoj bazi i 1.000 hospitalizacija dnevno, uprkos postojanju vakcina.
„Pravo pitanje je da li ćemo udvostručiti brojeve – ili čak i više od toga,“ rekao je Ferguson za BBC. „I tu kristalna kugla počinje prucati. Mislim, mogli bismo doći do 2.000 hospitalizacija dnevno, 200.000 slučajeva dnevno – ali to je mnogo manje izvjesno.“
U to vrijeme dnevni broj slučajeva iznosio je otprilike 45.000, što je značilo da je Ferguson predviđao da će se skoro „neizbježno“ slučajevi više nego udvostručiti.
Stvarni rezultati
Kada je Dan slobode stigao, Reuters je zabilježio da je tu priliku obilježio „talas (novih) slučajeva“ i haos. AP je imao zapanjujuće sličan stav.
Nekoliko sedmica kasnije, međutim, imamo isuviše empirijskih dokaza da pokažemo da su prognostičari ponovo pogriješili. Broj slučajeva se nije udvostručio ili učetverostručio, kako je Ferguson predvidio. Niti je došlo do „talasa (novih) slučajeva“, kako su neki upozoravali.
Naprotiv, broj slučajeva je pao – i to značajno.
Od 8. augusta, sedmodnevni pokretni prosjek slučajeva zaraze COVID-om iznosio je nešto manje od 27.000. To je pad od 40% u odnosu na ono gdje smo bili kada su ukinuta ograničenja. Opet, to nije bilo ono što je predviđeno.
„Na temelju širenja delta varijante i odluke britanske vlade da ukine sva zakonska ograničenja individualnih mobilnosti, miješanja i pridržavanja nefarmaceutskih intervencija, očekivali smo da će se nove infekcije COVID-19 vrlo brzo povećati“, rekao je David Mackie, ekonomista JPMorgan-a.
A desilo se suprotno i Mackie je priznao da je nejasno zašto.
„Moguća dodatna objašnjenja su utjecaji sezonskog vremena i utjecaj ranijeg dolaska školskog raspusta“, rekao je Mackie. „Ali je teško u cjelosti objasniti dramatičan pad broja novih slučajeva zaraze.“
Ferguson je, također, priznao da je njegovo predviđanje bilo pogrešno. (Mnogi čitatelji se vjerovatno sjećaju da ovo nije prvi put da se često citirana Fergusonova „kristalna kugla“ pokazala izrazito nepreciznom.)
Drugi, međutim, jednostavno nisu mogli vjerovati da je broj slučajeva zaraze pao nakon što je vlada ukinula mjere. Tvrdili su da su brojke netačne.
„Pad je mnogo brži nego što smo ikada vidjeli u prethodnim talasima“, rekao je profesor Tim Spector sa King’s College London. Čak i nakon potpunih nacionalnih zaključavanja (lockdown), što ostavlja sumnju u tačnost službenih rezultata.“
Loši rezultati restrikcija
Spectorov odgovor gotovo je školski primjer kognitivne disonance. Baš kao što se neki ljudi ne mogu uvjeriti da čudovište iz Loch Nessa ili NLO-i zapravo ne postoje – bez obzira na to koji su im dokazi predočeni – čini se da neki zagovornici mjera ublažavanja COVID-a ne mogu prihvatiti da vladina ograničenja ne postižu željene rezultate.
Ipak, čak i prije posljednjeg britanskog eksperimenta, imali smo obilje dokaza koji su ukazivali da su vladine intervencije – uglavnom štetne po ekonomsku i mentalnu dobrobit – učinile malo ili ništa za usporavanje širenja virusa.
„Moramo priznati da ograničenja nisu toliko učinkovita u zapadnim zemljama“, rekao je Youyang Gu, inženjer sa MIT-a i naučnik za podatke. „Zanimljivo je da bi neki stručnjaci radije doveli u pitanje tačnost podataka nego priznali ovu stvarnost.“
To je zaista interesantno, ali teško da je iznenađujuće.
U svom čuvenom djelu Fatal Conceit, F. A. Hayek je primijetio da mnogi ljudi jednostavno ne mogu shvatiti da lokalno donošenje odluka može dovesti do učinkovitijih rezultata od centralnog planiranja.
„Zanimljiv zadatak ekonomije je pokazati ljudima koliko malo znaju o onome što zamišljaju da mogu osmisliti“, primijetio je nobelovac. „Naivnom umu, koji red može shvatiti samo kao proizvod ciljanog planiranja, može se činiti apsurdnim da se u složenim uslovima red i prilagođavanje nepoznatom mogu efikasnije postići decentralizacijom odluka i da će podjela vlasti zapravo proširiti mogućnost uspostavljanja sveukupnog reda.“
Nedavni događaji u Ujedinjenom Kraljevstvu pružaju još više dokaza da je najbrži način suzbijanja pandemije zapravo uklanjanje donošenja odluka od strane političara i birokrata, te vraćanje odlučivanja tamo gdje mu je mjesto – na nivo pojedinca.
Piše: Jon Miltimore (FEE)
S engleskog preveo: Amir Krpić (Dialogos)
