Uvodno slovo o seriji opservacija koje slijede
Ova civilizacija dekontekstuirala je smisao radi svrhovitosti a zamjena teza je postala osnovna vještina manipulatorskog umovanja.
Pojava pandemije corona virusa uzdrmat će sve oblike stila života i sve kanone suvremene civilizacije a umovanje će se suočiti sa sinkretizom zamijenjenih teza poradi ugodnosti, udobnosti i ljudske upornosti da sebe, svoju individuu ili neku užu grupu, stave na prvo mjesto, odnosno ostvare privilegirana položaj u prostoru međuovisnost i koegzistiranja s drugim ljudima i zajednicama, društvenim slojevima, staležima, kastama i klasama.
Na duhovnom planu postpandemijsko vrijeme će u fokus dovesti fenomenologiju zamjene teza o neovisnosti i slobodi jer će definitivno postati jasno da se neovisnost kupuje a samovoljni, samodostatni i samozaljubljeni ovisnici od neovisnosti na kraju kupe i ukalupe u iluzorne predodžbe koje nemaju veze sa slobodom. Sloboda će ponovno doći u fokus, a pitanja svekolike alijenacije nanovo će propitivati, jer postaje sve više razvidno da se sloboda zasmožila, zamaglila i razvodnila – potopljena je opsesijom o sebičnoj neovisnosti.
Na ekološkom planu postpndemijsko razdoblje će promijeniti osobne stilove i moduse življenja, a povećat će se osobno angažiranje na smislenijem upravljanju otpadom i održavanjem zdravog okoliša te uravnoteženom i odgovornom čuvanju i trošenju resursa (posebice pitke vode), a ekološka samozaštita će izbit u prvi plan. No, uz promjenu osobnog modusa promijenit će se i globalni modus očuvanja ekološke ravnoteže na planetu, posebice u energetskom polju.
Na ekonomskom planu (usko je to vezeno sa ekološkim planom) će se definitivno shvatiti da dobit ne može biti iznad dobrobiti , kako sadašnjih tako i budućih generacija. Svakako će se morati redefinirati pojmovi zaposlenosti i nezaposlenosti, morat će se optimizirati investicijska sfera tj. kapital natjerati da iz banaka (gdje se beskrupulozno oplođuje) preseli u investicijske fondove.
Na socijalnom planu morat će doći do drastičnih promjena u odnosu tzv. Radno aktivnih i produktivno angažiranih (MOGU TO BITI I ROBOTI) spram izdržavanih skupina, bilo da su to djeca i mladi, bilo da se radi o starijim osobama. Najvjerojatnije će uskoro doći do redefiniranja i prestrukturiranja penzijskih sustava, tj. napuštanje tzv. Bizmarkovog sustava. Već postoje sustavi u kojima svaki čovjek koji navrši određeni broj godina života ostvaruje mirovinu neovisno od toga je li bio oficijelno zaposlen (i uplaćivao doprinose) ili ne. Svakako će se morati prihvatiti činjenica da ulaganje u obrazovanje (mladih) nije trošak nego investicija.
Na političkom planu, e tu će se morati dogoditi značajne promjene. Prva je slom populizma kao rak rane suvremene demokracije. Pandemija je dovela populiste pred zid srama. Naviknuti da govore svojim glasačima samo ono što vole čuti, prvi puta su morali priopćavati loše vijesti. Onda su se dosjetili da taj dio prepuste struci. No, vremenom će se to osvijestiti, a naročito zahvaljujući Trumpu koji je udario najgoru moguću šamarčinu najvećem ponosu Amerikanaca, njihovoj demokraciji.
Pandemija je svakako zadala udarac naglorasplamsanim desničarskim tendencijama, a posebice Konzistentnim nacionalistima koji ne mogu funkcionirati bez tzv. nacionalne ugroženosti. Oni su najednom postali najzbunjenija bića na planetu. Pojavila se internacionalna ugroza, nešto što oni nikako ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti. Pokušavaju tu prepoznati kojekakve zavjere, pokušavaju im dati neku nacionalnu boju, a zapravo se boje da će njihove privilegije iznikle iz nacionalne ugroženosti (koju su digli do razine profesije) postati bespredmetne.
Na populacijskom planu, posebno u oblasti migracija, shvatit će se da prirodni priraštaj i imigracija imaju izravnu vezu sa stopama ekonomskog razvoja, i kretanja stanovništva iz siromašnih regija u bogate i stabilne regione. Ljudi u pokretu toliko će se kretati od nerazvijenih i osiromašenih regija u razvijene i vještački obogaćena područja i to neće više imati toliko veze sa ratovima koliko sa nestabilnosti društava koja neće izvršiti tranziciju, recimo iz arapskog naftnog svijeta u svijet električnih automobila. Ako se ne napravi globalna strategija upravljanja energetskim resursima i globalni planovi tranzicije svijet će zapasti u kakav kaos u kojemu će ljudi u pokretu baš letati kao muhe bez glave i upadati u svačiju juhu. Naravno, masovne migracije ljudi podudarit će se i masovnim raznošenjem raznih bolesti tako da se može ponoviti scenarij u kojemu bijeli čovjek donosi indijancima bolesti protiv kojih oni nemaju imunološke obrane, samo što će sada, simbolično rečeno, indijanci donijeti svoje bolesti na koje bijeli čovjek neće stići napraviti valjane vakcine prije nego ih se svede na broj dostatnih za rezervate.
Pandemija će svakako najprije internacionalizirati zdravstveni sektor jer endemskih bolesti više neće biti. Sve bolesti će podjednako napadati cjelokupnu populaciju. Naravno, izvjesno vrijeme će bogatiji slojevi imati bolji odgovor, ali kandžija (bič) bez koje bogati ne mogu biti bogatiji a siromašni poslušniji, postat će put kojim će kojekakvi virusi prodrijeti u utvrđene zamke bogatih. (poučan je film o puštanju kuge u neosvojivi grad, i to onaj u kojemu živi najpoznatiji liječnik tog doba Avicena).
Na globalnom planu pandemija covid 19 je otvorila put jačanju ideje novog svjetskog poretka. Ideja je prilično stara još od Galilea u Italiji ( negdje u 15. stoljeću javila se u Španjolskoj) a uobličio ju je kao prosvjetiteljsko društvo ILUMINATA koje je u Njemačkoj 1776.utemeljio profesor Adam Weishaupt. Tom društvu su pripadale mnoge poznate osobe, poput Goethea i Herdera. Weisshauptovo stajalište da će Prinčevi i nacije nestat bez nasilja s lica zemlje, čovječanstvo će postati jedna obitelj, a svijet stanište razumnih ljudi, udareni su temelji ideologije novog globalnog svijeta kao odgovora na pitanja: Zašto čovječanstvo ne bi iskoristilo moći koje latentno nosi u sebi? Ono treba razviti moć da samo sebe vodi..
Naravno, more je SF romana i filmova koji upućuju na moguće distopijske tokove i bave se mogućim konsekvencama globalizacijskih tokova. od SVJETSKIH KNJIŽEVNIH klasika Orvela i Huksleya, a na našim prostorima ja sam već poodavno bavio novim globalnim svijetom (NGS) u romanu Elkastrandin kompleks, a u novije vrijeme tu temu je vrlo obuhvatno opservirao Josip Mlakić u romanu PLANET FRIDMAN koji nas upozorava kako vješto korporacije čovjeka pretvaraju u ponizno biće.
U sferi kulturne antropologije promjene se događaju sporije, ali postpandemijska era svakako će ubrzati promjene u načinu komuniciranja i prezentiranja kulturne i umjetničke produkcije. TZV. Masovna kultura primila je već snažan udarac, kulturna industrija je među najugroženijih sfera, proizvođači šunda i kiča su obuzdani, konzumiranje svih masovnih produkcija (osim onih koji se plasiraju putem televizije i društvenih mreža) zamijenit će konzumiranje u malim skupinama. Dogodit će se ono što je Miljković snatrio – dolazi vrijeme kada će poeziju svi pisati i prezentirati u manjem ili većem krugu prijatelja na društvenim mrežama.
Zbog toga sam smatrao da kao kognitivno biće, biće kompenzacije, biće supostojanja, izkomuniciram moguće postpandemijske vizije koegzistencije među pojedincima i društvenim grupama i u tom smislu odlučio sam opservirati navedene fenomene. Ovo je zapravo uvodno slovo o nizu opservacija koje planiram podastrijeti nekoj maloj javnosti koja će se suočiti s nasiljem neizvjesnosti izazvanom pandemijom.
