Notari su sebi obezbijedili monopolski položaj, a presudu neki sudovi provode, a neki ne, kaže Branko Marić Piše: Elma GODINJAK - PRUSAC Oslobođenje "Niko od advokata nikada nije sporio potrebu za postojanjem notarske službe. Problem je što je, zahvaljujući određenim lobističkim grupama i ljudima koji su poslije postali notari, kod nas u FBiH donesen Zakon o notarima kakav ne postoji nigdje u našem okruženju", kaže na početku razgovora predsjednik Advokatske komore FBiH Branko Marić. Počev od Austrije, pa dalje do zemalja bivše Jugoslavije, čitav Balkan ima jedan potpuno drugačiji oblik notarijata, dodaje Marić, ističući da je jedino u BiH uveden takav oblik notarijata koji omogućava notarima monopol, a sve s ciljem ličnog bogaćenja i privatnog biznisa. Naglašava da je nužno promijeniti Zakon o notarima FBiH, ali i sve druge propise koji regulišu tu službu. Činjenica je da to može potrajati, ali je poražavajuće što se nije ni počelo. Odluka Ustavnog suda FBiH od aprila ove godine je jasna: neustavni su članovi 6, 27. i 73. Zakona o notarima FBiH. Da li je neprovođenje presude stvorilo pravni haos u FBiH? - Već imamo situacije da neki sudovi provode presudu, neki ne, a jedino nadležno ministarstvo i federalni Parlament mogu staviti tačku na cijeli taj haos i urediti stvari. Suština cijele priče je u prenosu nadležnosti. Kako mogu biti neustavne odredbe zakona koje kao takve postoje i u razvijenim zemljama EU? - Mi smo prije Zakona o notarima FBiH imali isti zakon koji postoji u Austriji i drugim zemljama Balkana. Prije nego što je on implementiran, formirala se jedna ekipa koja je, iz samo njima znanih razloga, uvela notarijat koji ne postoji nigdje u okolini. Mi tradicionalno imamo austrougarski sistem prava. Svi naši pravni instituti potiču iz austrijskog prava i sada odjednom umjesto notarijata kakav postoji u Austriji i drugim zemljama Balkana, nama neko uvodi notarijat koji je apsolutno nepoznat na ovim prostorima. Za veću cijenu Sasvim je sigurno da je taj notarijat promovisalo Njemačko društvo za međunarodnu saradnju (GIZ), koje je imalo kancelariju u prostorijama Vrhovnog suda FBiH, a preko puta te kancelarije je sjedio pomoćnik federalnog ministra pravde Džemaludin Mutapčić, koji je postao notar, ili sudije Vrhovnog suda koje su napustile pozicije i postali notari i to samo zato što su kreirali takav sistem notarijata koji im je omogućio monopol i lično bogaćenje. Mogu li advokati raditi notarske poslove? - To je smiješno pitanje. Od kada postoje ugovori, radili su ih advokati. Nisu ih nikada radili notari, a sada problem i jeste u tome što su notari dobili da rade nešto što nije njihov posao. Suština je u tome da notari treba da štite javni interes i na njih država prenosi svoja ovlaštenja, odnosno poslove koje je do tada radila, s ciljem rasterećenja rada pravosuđa. Recimo, prije je ovjere ugovora vršio sud, odnosno opština i te ovjere su bile vrlo jeftine. Država je odlučila da se riješi toga i rekla je: od sada će ovaj posao raditi notari, ali moram dodati, oni to rade za deset puta višu cijenu. U prevodu, država se rasteretila, ali građani plaćaju tu uslugu deset puta više nego ranije. Isto tako, država je prenijela ostavinske poslove na notare, pa sada ljudi umjesto nekog ostavinskog postupka koji je proveden maltene badava, plaćaju notare da obavljaju poslove koje je ranije obavljao sudija. Problem je u tome što su svi ugovori - isprave privatnog prava. U jednom ugovoru uvijek postoje dvije strane koje imaju različite privatne interese. U toj situaciju su tu advokati da štite te interese svake od ugovornih strana. Dešava se da smo došli u jednu apsurdnu situaciju. Država ne prenosi svoju nadležnost na notare, nego oduzima jednoj profesiji (advokaturi, op. a) posao i daje ga drugoj. Određene ugovore su oduvijek radili advokati, nije nikada radila država. Primarno je kod ugovora da država štiti svoj interes, ali ljudi koji zaključuju ugovore imaju pravo da njihov interes bude zaštićen. Jedan notar postaje kao neki “svevideći mag”, koji vidi šta je interes i jednog i drugog... To je klasična socijalistička utopija. Susrećem se sa takvim notarskim ugovorima, u kojima neki notar samo da bi napravio ugovor, pravi poprilično neprihvatljive kompromise. On ne štiti ni jednu ni drugu stranu, nego pokušava da nađe neki kompromis, samo da bi uspio zaključiti taj ugovor. To je problem. U suštini, zaključivanje privatnih isprava je potpuno odvojeno od notarskog posla. Ja se slažem sa praksom zaključivanja ugovora o nekretninama, odnosno da u tom slučaju postoji javni interes, kontrola, kada je zaključen, da li je ispravno sačinjen... Ali, to se u notarijatu koji postoji u okruženju vrši na način da notar radi solemnizaciju. Primjer, profesor fakulteta, advokat ili pravnik, onaj ko misli da je sposoban da sačini takav ugovor, on to može uraditi, a notar daje solemnizaciju, odnosno pregleda ga, potvrdi da su ga potpisale stranke, da li sadrži sve što je potrebno i to je to. Na taj način je zaštićen i privatni interes stranaka, a notar prekontroliše da li je zaštićen i javni. Takvi zakoni postoje u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori. Samo smo mi uspjeli da napravimo jedan surogat, gdje je notarima podijeljeno ekskluzivno pravo da odlučuju o privatnom interesu, što je potpuno suprotno onome što je pravna priroda notarijata. Možete li nam pojasniti sporne članove koji su neustavni i stavljeni su van snage? - Možemo zanemariti članove 6. i 27, jer kada je tražena ocjena ustavnosti, sa njima se išlo usput. Oni se odnose na pravo obrazovanja notara. Bitan je član 73, u kojem je rečeno da se određeni ugovori mogu sačiniti samo u obliku notarske isprave, odnosno da je može sačiniti samo notar. Dobili smo haos Međutim, u tu odredbu su ugurani ugovori kojima tu apsolutno nije mjesto. Jedan se odnosi na prijenos nekretnina, drugi na osnivanje privrednih društava. Sada je tu nastala cijela zbrka. Ustavni sud FBiH ga je proglasio neustavnim i on je stavljen van snage. Međutim, pošto je Sudu trebalo dosta vremena da donese presudu, u međuvremenu se desilo da je zakonodavac vršio izmjene i u drugim zakonima koji se tiču tih prijenosa. Notari tvrde da je član 73. nebitan, jer su u međuvremenu došli novi zakonski propisi koji su na snazi... - U presudi Ustavnog suda FBiH fino stoji da prestaju važiti određene odredbe Zakona, konkretno član 73., ali isto tako je lijepo navedeno da se to odnosi i na druge odredbe bilo kojeg zakona koji na isti način reguliše pravo na zaključivanje ugovora. Šta je sada sa presudom. Ko je provodi, a ko ne? - Sada imamo haos. Neko postupa po presudi Suda, neko ne. Ono što je bilo bitno i bitno je i sada jeste da federalno Ministarstvo pravde treba što prije da reaguje i traži izmjene svih zakona u kojima se spominje “da se nekretnina može prenijeti samo na osnovu notarskog ugovora” i da se to uputi u parlamentarnu proceduru. Šta je razlog što se to ne dešava, teško mi je dokučiti. A nadležno ministarstvo ne čini ništa... - Notarima odgovara status quo. Oni lobiraju da se ništa ne promijeni. S obzirom na to da nadležno ministarstvo ne reaguje, došli smo u situaciju da pojedini sudovi već provode presudu. To već čini Općinski sud u Sarajevu, Općinski sud u Zenici... Šta ste konkretno učinili da se odluka počne provoditi? - Mi već mjesecima pokušavamo da organizujemo neki sastanak sa federalnim ministrom pravde, ali nikako da nam pođe za rukom. Stvar se mora riješiti. Odluke Ustavnog suda FBiH se moraju provoditi, a ne komentarisati kako to čine notari.