Pošto slobodno možemo proglasiti razum zvanično mrtvom kategorijom, onda možemo i uzeti sedmični časopis Stav kao relevantan izvor informacija
U post-mortem stanju razuma, naše društvo je sklono iracionalnosti, odbacivanju empirijskih činjenica, neukosti i strahu od nauke. Pošto slobodno možemo proglasiti razum zvanično mrtvom kategorijom, onda možemo i uzeti sedmični časopis Stav kao relevantan izvor informacija. Problem ovog magazina je što ga uređuju ljudi koji ni sami ne vjeruju u njega, ali su svjesni backgrounda ovog časopisa, pa onda nastoje opravdati svoja primanja svirajući u frulu onako kako im se kaže.
Uredništvo Stava se dosjetilo da trebaju napisati nešto o genetički modificiranim organizmima, ali su odlučili ne pisati objektivno, nego napisati priču koja će odgovarati publici ovog časopisa. Naravno, u tekstu o kojem govorim ima nekih pokušaja balansiranja za i protiv stavovima, ali očigledno je na čiju se stranu stavlja autor teksta i uredništvo. Urednik je odabrao naslov “Miješanje u Božije nikada ne završi dobro”, parafrazirajući jednu sugrađanku koja je dala izjavu novinarki-autorici teksta. Urednik, svjesno odabravši da postavi izjavu laika na jaku poziciju u tekstu, ignoriše glas struke, pokušava dobiti publicitet i naklonost populističkih krugova i unižava struku. Poruka ovog poteza je bila “naučnici, vi niste važni, vaše riječi i racionalnost su nebitni”.
Novinarka koja je pisala tekst srlja iz greške u grešku. O nauci, naročito o GMO se ne može pisati za i protiv, pa onda nazor tražiti adute. Mogu se samo iznijeti činjenice. Novinarka se nije čak ni udostojila objasniti šta su to genetički modificirani organizmi, a to je nešto sa čime je ovaj tekst morao započeti. Čitav tekst je bazirala na opoziciji riječ stručnjaka – riječ Udruženja potrošača, što je, očekivano, stvorilo privid onoga što je novinarka željela dobiti tekstom: za i protiv stavovi. Međutim, nije tako. Riječ stručnjaka je zaglušena sentimentalnim jadikovkama o tome šta građani misle o GMO. Anketa koju autor teksta spominje nije relevantna, ali autor gradi čitave 4 stranice teksta na tome. Nije relevantna jer ispitani građani uopšte ne poznaju temu o kojoj su ispitivani i može biti interesantna jedino sa aspekta proučavanje kolektivnog straha od nepoznatog, a to je više domen socijalne psihologije.
Autor teksta čak nije uspio ni napisati tačno naziv ove pojave – da išta zna o GMO, ne bi napisala da su to “genetski modificirani organizmi”, jer je to nepravilno. A nepravilno je zato što, etimološki, ovaj pridjev sugerira da su nastali od geneze, a ne od genetike tj. metodama i znanjem genetike. No, uzalud je govoriti kako je pravilno jedino “genetički modificirani/modifikovani organizmi” jer je nepravilan termin ušao u zakonske akte.
Dakle, još jednom – činjenice nisu važne.
U ovom diskursu, autor teksta čak koristi autoritet osoba koje imaju znanje medicine, stavljajući akcenat na njihove zvanje, a onda, usput, spomenuvši kako su i ti ljudi skeptični prema GMO. Šta laici mogu iz ovoga zaključiti? Ako medicinar neće GMO – neću ga ni ja! Znate, problem sa GMO, pa i sa naukom uopšte, jeste to što treba sjesti, odvojiti dosta vremena, istražiti fenomen, učiti, pa onda moći formirati neko mišljenje. Tekst, već svojim naslovom od ljudi koji nisu podlegli antinaučnoj tendenciji ovog nesretnog društva da srlja u iracionalno, pravi baba-roge, zlice-od-opaka, osobe koje su automatski protiv Boga i njegovog grandioznog djela, Lucifere koji ne znaju šta čine.
Stav je, očigledno, sa Bogom i ja vjerujem da će to tako biti još dugo. Nemam empirijskih dokaza i argumenata koji će potvrditi ovo vjerovanje, ali dok kapa božanska lova i Stav će se printati.
Autorica: Jelena Kalinić
Quantum of Science: blog o nauci i tehnologiji, bez pseudonauke i teorija zavjere
