Borivoje Simić: Ima li privatizacija 14 kompanija u FBiH šanse za uspjeh?
Piše: Borivoje Simić
Davno zaustavljeni kotač privatizacije, Vlada Federacije BiH odlučila je pokrenuti davanjem zelenog svjetla za prodaju “starih znanaca” – 14 kompanija u kojima ima vlasništvo.
Trenutak u kojem su donesena odluka, može značiti da entitetske vlasti konačno žele otkočiti zaustavljenu pretvorbu imovine.
Privatizacijom bi se mogao unekoliko popraviti entitetski bilans, a konačno bi se i udovoljilo međunardnim organizacijama koje odavno žele vidjeti nastavak tranzicije u BiH i tržišno poslovanje pojedinih kompanija koje se čvrsto stegnute državnim i političim šapama.
Na koncu, veliki broj kompanija nagtivno posluje, vrijednost njihovog kapitala opada i njihov opstanak na tržištu je neizvjesan – te je privatizacija moguća luka spasa.
No, i brzi prolazak kroz listu državnih dionica koje će biti ponuđene na prodaju ne daje puno optimizma za cijeli proces.
Ako bi uspjela prodati sav kapital raspoloživ za prodaju, Vlada FBiH bi mogla naplatiti impozantnih 773 miliona KM, ali unaprijed se sa vrlo visokim stepenom sigurnosti, može ustvrditi da će utržak biti višestruko manji.
Zapravo, na sonu je vrlo malo toga što brzo može biti prodato..
Već je znatan broj kompanija koje su na listi više puta prodavane – neuspješno – poput Remontnog zavoda Travnik, Hidrogradnje Sarajevo, Fabrike duhana Mostar, Šipad Export-Importa, a koje uglavnom treba “ušminkati” da bi se za njih potražili “ženici”.
To isto važi i za kladuški Agrokomerc koji se prvo treba finansijski konsolidrati da bi se vidjelo šta je od ovog giganta čija se procjena imovine zasniva na neutemeljim, nekad davno utvrđenim vrijednoistima, ostalo.
Takođe, značajan broj kompanija ne može se prodavati prije nego što se riješe vlasnički i drugi sporovi koji onemogućavaju sačinjavanje početme bilance
Takav je slučaj sa Željezarom Zenica, koja vodi spor oko imovine sa ArcelorMittalom i državom još iz vremena formiranja BH Steela., u Konfekciji Borac još nije obavljen prijenos vlasništva nakon raskida kupoprodajnog ugovora s prethodnim vlasnicima, u Vitezitu problem je neriješen odnos između tvrtki čiji je osnivač ili suosnivač Vitezit., u KTK Visoko prije odluke o prodaji treba okončati postupak male privattizacije….
Poseban slučaj je Fabrika duhana Mostar koja nema Nadzorni odbori upravu, niti precizne finansijske izvještaje, a što je uslov za pokretanje postupka privatizacije.
Osim kompanija, oko čije privatizacije će se trebati pomučiti, ima i nekoliko njih za koje u startu treba očekivati interes invesstitora.
Posebno zanimljiva bit će prodaja državnih 19,25 posto dionica Bosnalijeka, a koje su procijenjenie na oko 15 miliona KM, daleko ispod nekadašnje cijene koju je bivša federalna vlada odbila.
HADEN, koji je svoje vlasništvo zaustavio na nivou ispod 30 posto (udio koji ne obavezuje na provođenje tender ponude, op.a), očito dovoljnom da ima kontrolu u kompaniji, morat će otkupiti Vladine dionice ukoliko će željeti biti i dalje glavni u najvećoj bh. farmaceutskoj kompaniji.
U suprotnom, neki drugi kupac više od 19 posto dionica može postati jurišnik na kontrolni paket.
No, mogući rasplet je da neko povezan sa HADEN-om ili investitor s kojim ovaj fond sa sjedištem u Luksemburgu nađe interes. otkupi državne dionice čime bi se nastavila kontrola nad Bosnalijekom putem povezanih lica ili možda čak otkupom i HADEN-ovog čime bi Bosnalijek dobio strateškog partnera.
Vrlo zanimljiv je i mostarski Aluminij, za koga će vjerovatno pokazati interes veliki giganti u industriji s kojima ovaj hercegovački div sarađuje, kao što je to bilo s Glencoreom u prethodnom pokušaju prodaje. Razlika u odnosu na raniji pokušaj privatizacije jeste u tome što će Aluminij, “olakšan “gubicima usljed krize, ovaj put biti znatno jeftiniji.
Dodatna dobra vijest jeste i što je konačno riješen problem vlasništva i odštete bivšim zaposlenicima Aluminija, a što neće predstavljati opterećenje za kupce.
Jasno je dakle da će vlast,a prvenstveno entitetske agencije za privatizaciju, imati pune ruke posla da uglavnom zapostavljena preduzeća kvalitetno pripreme za prodaju.
No, ukoliko zaista bude željela da privatizacija uspije, vlast će morati ozbiljno pristupiti pipremama kompanija , kao i privlačenju investitora i uopće stvaranju pozitivnog ambijenta za ovaj proces.
Nažalost, kod nas se privatizacija u javnosti doživljava u negativnom svjetlu, te proglašava najvećim krivcom za trenutne ekonomske probleme, veliku nezaposlenost, propadanje radništva…
Za to postoje i jaki egumenti u velikom broju privatizacija koje su se pokazale neuspješnim, a jedan broj njih može se smatrati otvorenom pljačkom imovine i radnika.
Sve to, međutim, ne znači da privatizaciju ne treba provoditi, jer se privatno upravljanje kompanijama pokazuje uspješnijim od državnog, ali prilikom prodaje treba biti oprezan i učiti na greškama iz prošlosti.
Indikator.ba
