Boris Dvornik (Split, 16. april 1939. – Split, 24. mart 2008. godine) je bio hrvatski pozorišni, televizijski i filmski glumac, režiser i scenarist.
Boris Dvornik poznat je kao hrvatski redatelj, scenarist i televizijski, filmski i kazališni glumac. Istaknuo se kao jedan od najvećih predstavnika kinematografije u Hrvatskoj. Rodio se u Splitu 16. travnja 1939. godine, a umro je također u Splitu 28.3. 2008. godine.
Obrazovanje
Još u djetinjstvu nastupao je u brojnim predstavama u kojima se već tada pokazao svoj veliki talent. Nakon završene osnovne škole, upisao je srednju elektrotehničku školu te je postao električar. No, odmah po završetku srednje škole, počeo se baviti glumom. U Novom Sadu je završio Srednju glumačku školu, a malo nakon toga upisao je Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.
Privatni život
Boris Dvornik je više od četrdeset godina proveo u braku sa suprugom Dijanom. Upoznali se kada je Dijani bilo samo šesnaest godina. Toga dana, Boris ju je primijetio kada je šetala splitskom Pijacom i odmah se u nju zaljubio. Danima joj je pjevao serenade ispod prozora. Vjenčali su se 1962. godine kada je Dijana postala punoljetna, a nakon vjenčanja živjeli su kod Borisove majke u podrumu punih sedam godina.
Bračni par Dvornik u prve dvije godine braka dobio je dvoje djece, Deana i Dinu koji su također postali poznati hrvatski glazbenici.
Dijana je brinula o kući i djeci, a Boris je već tada imao zavidnu glumačku karijeru kojoj je bio posvećen. Ipak, supruga i djeca i njihov dom, puno su mu značili i uvijek im se s nestrpljenjem vraćao.
Sin Dino bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih funk glazbenika, a umro je 7. rujna 2008. godine, niti pet mjeseci nakon svog oca Borisa.
Boris ima petero unučadi. Sin Dino ima kćer jedinicu Ellu, koja je poznata hrvatska lifestyle blogerica, dok sin Dean ima četvero djece, iz prvog braka ima kćer Deu, iz drugog braka ima sina Borisa i kćer Arianu, a iz trećeg braka kćer Andreu.
Poznata je svađa između bliskih prijatelja Borisa Dvornika i Bate Živojinovića u kojoj su se 1991. godine kroz pisma jedno drugoga odrekli. Ta njihova svađa bila je na nekim način i simbol raspada SFRJ-a. 2004. godine pokušali su se pomiriti, ali pravo pomirenje u javnosti dogodilo se 2006. godine putem video linka Split-Beograd. Boris Dvornik tada je izjavio da je sve bio nesporazum.
U prosincu 2009. godine, Boris je doživio lakši moždani udar nakon kojeg je neko vrijeme proveo na rehabilitaciji u toplicama.
Nakon moždanog udara, Borisova karijera je patila, a i odao se alkoholu. Nakon niza incidenata u javnosti, 2005. godine na hrvatskim predsjedničkim izborima verbalno je napao promatračicu GONG-a.
Boris Dvornik umro je 28. ožujka 2008. godine u Splitu od posljedica srčanog udara. Pokopan je tri dana poslije na splitskom groblju Lovrinac, a komemoracija prije posljednjeg ispraćaja održana je u splitskom HNK-u.
Posao
Boris Dvornik je još u djetinjstvu nastupao u brojnim dječjim predstavama. Glumom se počeo baviti kada je imao samo osam godina. Već početkom 60-ih godina postao je poznati hrvatski glumac.
1960. godine započela je njegova filmska karijera kada je glumio u filmu “Deveti krug” Francea Štiglica. Glavna tema filma bio je holokaust, a Dvornik je glumio mladića koji je pokušao spasiti Židovku za vrijeme rata tako da se oženio njome. Nakon tog filma postao je iznimno popularan te je dalje nastupao u komedijama “Martin u oblacima” i “Prekobrojna”. Tim filmovima postao je filmska zvijezda tadašnje jugoslavenske kinematografije.
Do sredine 60-ih godina Boris je nastupao najviše u komedijama. Nakon 1966. godine počeo je glumiti u filmovima s tematikom Narodnooslobodilačkog rata. Nastupio je u filmovima “Most” i “Kad čuješ zvona” za koje je bio nagrađen u Puli Zlatnom arenom. Za ulogu u filmu “U gori raste zelen bor” i “Opkladi” dobio je nagradu “Srebrnu arenu”.
Boris Dvornik bio je blizak prijatelj s Antunom Vrdoljakom na čiji se nagovor okušao i u politici. 1992. godine na održanim izborima je izabran u Hrvatski sabor kao kandidat HDZ-a. No, uskoro se ipak povukao iz politike.
Boris Dvornik je tijekom svoje karijere nastupio u više od 40 filmova te u velikom broju televizijskih serija.
Veliku popularnost donijela mu je uloga u seriji “Naše malo misto” u kojoj je od 70-ih godina glumio Roka Prča. Nakon toga nastupio je u još jednoj kultnoj seriji “Velo misto” u kojoj je glumio brijača Meštra. Poslije tih uloga, najviše je radio u HNK-u u Splitu.
Od ostalih filmova ističu se “Lito vilovito”, “Čovik od svita”, “Svanuće”, “Ljubav i poneka psovka”, “Konjuh planinom”, “Život je masovna pojava”, “Bablje ljeto”, “Lov na jelene”, “Družba Pere Kvržice”, “Okupacija u 26 slika”, “Kiklop”, “Živjeti od ljubavi” i mnogi drugi.
U kazalištu se istaknuo glumeći najčešće u predstavama dalmatinske tematike. Neke od njegovih najpoznatijih uloga su u: “Mala Floramy”, “Splitski akvarel”, “Šišmiš”, Ribarske svađe, Libar Marka Uvodića Splićanina, Dundo Maroje, Hamlet u selu Mrduša donja, Roko i Cicibela, Bljesak zlatnog zuba i druge.
Posljednjih godina života radio je na dokumentarnoj seriji “Balade o glumcu” koju nije uspio završiti jer ga je u tome prekinula smrt. Dokumentarna serija bila je autobiografska i bavila se njegovim životom od samih početaka njegove karijere. Scenarij za seriju pisao je punih pet godina. Za svog života snimio je pilot-epizodu nakon čega je nastavio pregovore s producentskim kućama. No, smrt ga je spriječila pa serija nije dovršena.
Najveća postignuća
Boris Dvornik je glumeći u više od četrdeset filmova postao jedan od najpopularnijih glumaca. Dobio je nagradu Zlatnu arenu u Puli za uloge u filmovima Most i Kad čuješ zvona. Za filmove “U gori raste zelen bor” i “Opkladi” dobio je “Srebrnu arenu”.
Proslavio se nastupajući u kultnim serijama “Naše malo misto” i “Velo misto”.
***
Dvornik, Boris, hrvatski filmski, kazališni i televizijski glumac (Split, 16. IX. 1939 – Split, 24. III. 2008). Završio srednju glumačku školu u Novome Sadu i studirao na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Kao filmski glumac započeo je u filmu Deveti krug F. Štiglica (1960), a zatim odigrao niz glavnih i sporednih uloga u pedesetak filmova različite tematike i postao jednim od najpopularnijih hrvatskih filmskih glumaca. Niz uloga ostvario je u filmovima B. Bauera, F. Hadžića, O. Gluščevića, A. Vrdoljaka, V. Mimice, N. Tanhofera, V. Tadeja, K. Golika, M. Jurana i dr., te u nekoliko filmova za djecu. U širokom rasponu uloga koje je tumačio u filmskim komedijama, dramama i televizijskim serijama osobito se ističu uloge »narodskih« likova, koje je interpretirao kao osobe pune životnosti i specifična humora, s puno mjesnoga kolorita (npr. u filmovima O. Gluščevića Lito vilovito, 1964., Čovik od svita, 1965; A. Vrdoljaka Kad čuješ zvona, 1969., U gori raste zelen bor, 1970. i dr. te u televizijskim serijama). Osobito je široku popularnost stekao 1970-ih interpretacijom likova u televizijskim serijama Naše malo misto i Velo misto (D. Marušić) te Kapelski kresovi (I. Hetrich). Kao kazališni glumac velik je uspjeh postigao u splitskome HNK-u tumačeći uloge u komedijama, posebice ulogom Šjor Bepa u Tijardovićevoj opereti Mala Floramye. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1998).
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
