Piše: Edin Urjan Kukavica – edinurjankukavica.blogspot.ba
Bolje je biti bogat nego ne biti
Bosna i Hercegovina je zemlja veoma bogata vodom a ovaj ogromni potencijal još se skromno koristi. Flaširanje vode ili korištenje hidropotencijala koje posjedujemo za proizvodnju električne energije, prilika su za ulaganja.
Pored toga, Bosna i Hercegovina je veoma bogata ugljem, šumama, jakim vjetrovima, i brojnim vrstama minerala. Posjedujemo i značajne količine nafte i ta nalazišta zasigurno vrijedi dodatno istražiti i pripremiti za eksploataciju. Bosna i Hercegovina također nudi mnoge druge beneficije, kao što su: duga industrijska tradicija, dobro obrazovana i disciplinirana radna snaga, stabilna valuta vezana za euro, prava stranih ulagača izjednačena sa domaćim, kompanije sa dugom i bogatom tradicijom poslovanja u međunarodnoj trgovini i poslovanju.
Stanje u Bosni i Hercegovini značajno se promijenilo nabolje. To se naročito odnosi na posljednje tri-četiri godine, kada su državna i entitetske vlade pokrenule korjenite reforme, čiji će krajnji rezultat biti efikasnija administracija, povećana finansijska disciplina na tržištu, i generalno bolje i sigurnije poslovno okruženje tako da su Bosna i Hercegovina i njen glavni grad postali privlačno mjesto za investitore iz cijelog svijeta.
Kradem od siromašnih da bih dao bogatima (Super Hik)
Dobar dio tih reformi već je proveden i dao je značajne rezultate: broj zaposlenih u Bosni i Hercegovini povećao se u posljednje tri godine za skoro 50.000, nezaposlenost je u stalnom padu, BDP raste u okvirima zacrtanih projekcija, bilježimo snažni porast izvoza i smanjenje javne potrošnje. Svi važni fondovi su stabilni, državni nivo i Federacija BiH mogu funkcionirati bez zaduživanja kod MMF-a o kojima smo ranije ovisili. Po osnovu direktnih i indirektnih poreza prikupljeno je par(?!) milijardi(?!) KM više u odnosu na ranije periode. To je direktan odraz jačanja privrede.
Ono na čemu naše vlade na svim nivoima intenzivno rade, naravno uz dosljednu i odlučnu borbu protiv korupcije, jeste otklanjanje svih birokratskih barijera koje još uvijek predstavljaju prepreku za strane investitore i obeshrabruju potencijalne ulagače. Također, činimo sve da u što većoj mjeri zaustavimo odlazak mladih, obazovanih ljudi u zemlje Evropske unije, što je problem koji ne pogađa samo Bosnu i Hercegovinu, nego i cjelokupno okruženje.
Glavni razvojni zamajac, svojevrsni infrastrukturni bum, tek očekujemo. Stvoreni su svi preduvjeti i praktično je zatvorena finansijska konstrukcija za izgradnju kompletnog autoputa na Koridoru Vc, a očekujemo i ubrzanu izgradnju brzih cesta koje će sve veće centre spojiti sa Koridorom, a time i sa Sarajevom. Osim toga, želimo graditi i aerodrom u Bihaću, a tu je i niz drugih energetskih i infrastrukturnih projekata. Unatoč tom velikom poboljšanju, za stanje u Bosni i Hercegovini još ne možemo reći da je sjajno ali možemo reći da je bolje i da je stabilno.
Bosna i Hercegovina ima sve uvjete da u slijedećih 10 godina postane stabilna i prosperitetna evropska država. Za to joj je potreban dodatni unutrašnji konsenzus i opredijeljenost za ubrzani reformski put… A onda su potpisali novi kradit!
Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo – stranka istine
Čini mi se da su Italijani još ranih osamdesetih shvatili suštinu politike otvarajući novo poglavlje u političkoj teoriji i praksi imenovanjem Ilone Staller zastupnicom u državnom parlamentu.
U skladu s tim, a nadovezujući se na gorerečeno te slijedeći logiku formiranja kandidatskih listi, predlažem, makar u prelaznom periodu dok se vlast ne formira, Predsjedništvo BiH u sastavu Miki Maus (može i Mini Maus), Paja Patak (može i Pata Patak) i Šiljo (umjesto Šilje ne može niko, jedan je Šiljo); reformirano Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (v.d. Vladu) sa reduciranim brojem ministarstava u sastavu Broj Jedan – predsjedavajući Vijeća ministara, Alan Ford, ministar vanjskih poslova, Grunf (Grunt von Grunt) – ministar sigurnosti i odbrane, sir Oliver Oliver– ministar finansija, trezora, vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Robert Bob Rock – ministar pravde, Gervasius Twinkleminkleson poznatiji kao Šef – ministar civilnih poslova, komunikacija i prometa, a ministar za ljudska prava i izbjeglice, budući da resor ionako nikome nije bitan mogao bi biti Jeremija… Klodovik, Nosonja i Skviki mogu, ako hoće, biti ministri bez portfelja…
Nadalje, predlažem izmjenu Krivičnog zakona i (ponovno) uvođenje opravdano zloglasnog ali i neopravdano potcijenjenog verbalnog delikta, a kao kaznu za počinjeno krivično djelo posipanje pepelom ili valjanje u katranu i perju; pravo na (samo)opredjeljenje do (samo)odlijepljenja svakog pojedinca i pojedinke, legalizaciju svega što je ikada ikome igdje naumaplo da legalizira: od utaja poreza do prostitucije i lahkih droga (naravno, na potonje aktivnosti ukinuti plaćanje poreza i uvesti jedinstvenu stopu PDV-a… Obavezno uvesti uličnu demokratiju i načelo jedan čovjek – jedan glas, park preko puta Predsjedništva preimenovati u Hyde Park… da ne dužim, uvesti sve šta kome bilo naumpadne i ozakoniti sve što je do sada bilo nezakonito…
50.000 neoborivih razloga da živimo u stripu
Nemojte mi uzeti za zlo, a izvinjavam se i autorima i pjevačima, ali nekako bih volio da se svečana pjesma napisana i ispjevana povodom ponovne izgradnje uspinjače zove kako bilo drukčije i da ima drukčiji refren umjesto Trebević ponovo silazi u grad… Preciznije, volio bih da nekako grad iziđe na Trebević, jer zadnji put kad je „trebević“ silazio u grad taj „silazak“ bio je popraćen vatrometom od kojeg je stradalo puno onih koji nisu ni znali šta je to „trebević“ a kamoli da su mu se stigli kako zamjeriti.
Iz perspektive informiranog i egzistencijalno zainteresiranog posmatrača gorenavedena priča nekako se potpuno (ne)logično nadovezala na priču o kapislama i barutu u kontekstu ratnohuškačke retorike i prijetnje miru bilo u BiH ili u regionu… usporedivom samo sa prijetnjom koju predstavljaju Palestinci sa kamenicama vjerovatno najmodernije naoružanoj vojsci na svijetu.
Naime, komšije i susjedi posjeduju Mig-ove i Fantome kojima, doduše, zbog stanja odbijaju letjeti i bugarski rent-a-piloti ali ipak su to Mig-ovi i Fantomi prema kojima su bosanske kapisle i barut ravne ručnom raketnom bacaču u usporedbi sa američkim dronovima i japanskim robotom Sofijom kojemu su demokratski i liberalni Saudijci, koji živom insanu nipošto ne daju državljanstvo, dali državljanstvo!
Međutim, budući da kod nas ništa nije onako kako izgleda možda ni ova priča nije tako naivna kako se na prvi pogled može učiniti. Drugim riječima, možda i nije isključeno da Bosna i Hercegovina tajno radi na razvoju najnovije generacije nevidljivih aviona, helikoptera i vojnika. Ništa ne isključujem budući da imamo nevidljivu brzu cestu do Tuzle, Mostara i Bihaća, nevidljive hidrocentrale i aerodrome, nevidljivu privredu koja ostvaruje nevidljive prihode i na nevidljiva radna mjesta zapošljava nevidljive radnike…
Puno nevidljivoga ili samo rijetkim sretnicima vidljivoga, no, ono što je vidljivo jesu činjenice a ne njihovo tumačenje. Činjenica je da od Olimpijade čekamo tunel kroz Hum kojim će se u grad ulaziti kako bi trebalo da se ulazi u grad, a i iz njega izlaziti ne čekajući po sat i pol u vrijeme jutarnje i poslijepodnevne špice…
Pokušavam, čekajući da se kolona pomjeri makar za dužinu jednog automobila, kontekstualizirati izgradnju države i par milijardi(?!) od nas prikupljenih poreza i onaj most i tunel na Karauli kojih se ni Guinness ne bi postidio, u izgradnju još jedne, ne daj Bože, dvije saobraćajne trake od Ciglana do Vogošćanske petlje, na jedinom ulazu / izlazu u / iz glavnog grada države(?!) prije nego na red dođu znameniti tunel kroz Hum i slične astronomski ili astrološki projekti.
Da… Kako se po najnovijem pravopisu kaže: pesimizam ili pjesimizam? Ili je i to dublet? Ili uopće nije bitno…
