Ogorčeni na katolike i pravoslavne, kao na idolopoklonike, proganjani od kralja Tomaša i nasilno obraćani u rimsku vjeru, omraženi kod Srba kao ‘bezbožni i bledivi babuni’, obezglavljeni jer je mnoga vlastela bila posječena, a strojnici, prognani u Hum, izgubiše se, – bosanski bogomili-seljaci mnogo su razmišljali o uzrocima pobjede islama.
Učinilo im se da je to ona puritanska vjera koju oni traže toliko vijekova. Islam strogo zabranjuje svake kipove, ikone, mošti i zvona, sve što miriše na idolopoklonstvo, on nema ni krštenja vodom ni drugih ‘tajni’ (sakramenata), on poštuje Isu (Hrista) kao velikog proroka – pejgambera, ali ima svog novog proroka kome je Bog nadahnuo učenje strogog moralnog savršenstva i darovao pobjedu nad lažnim hrišćanima, nad ‘Sotoninom’ crkvom, rimskom i podmitljivom crkvom grčkom.
I ti bogomili proganjani i pokolebani u svojoj vjeri (a i potaknuti izvjesnim materijalnim koristima od prelaska na islam), načiniše logički skok – pa Muhamed i jeste onaj tajanstveni ‘Paraklet’ obećan od Isusa i poslan od Boga.
Njega je sam Bog nadahnuo, poslavši mu bijelog goluba da mu šapće na uho nepogrešive načine osvajanja blaženstva. Isti golub koji je u bosanskoj legendi zahukao djevicu Mariju pred dolazak Isusov, sada je posrednik između Boga i novog proroka.*
* Kuran veli o Hristu: ‘Isa sin Marijin je vjerovjesnik božiji i riječ božja koju on ubaci u Mariju i duh koji od njega potiče (IV-170) i ‘Isa sin Marijin govori svome narodu: O djeco Izraileva, ja sam božji vjerovjesnik koji je vama poslan da potvrdi Tevrat (Pentateuh) koji je objavljen prije mene i da vam najavim vjerovjesnika koji će doći poslije mene, čije će ime biti Ahmed’ (LXI-6).
Izvor: Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne, Aleksandar Solovjev – Godišnjak Istoriskog društva Bosne i Hercegovine – Godina I, Sarajevo 1949.
Dialogos
