Kultura

Blaženi Ivan Duns Škot, jedan od najvećih franjevačkih filozofa

Danas se Crkva spominje jednoga od velikana Franjevačkog reda: blaženoga Ivana Duns Škota. Također danas i Franjevačka teologija u Sarajevu – važna institucija Provincije Bosne Srebrena – proslavlja svoj dan i svoga zaštitnika.

Ivan Duns Škot (oko 1266 – 8. studenog 1308.) – Beatificiran 20. ožujka 1993. godine

BLAŽENI IVAN DUNS ŠKOT, JEDAN OD NAJVEĆIH FRANJEVAČKIH FILOZOFA

Među velikanima, koje je odmah u svome početku dao Franjevački Red, posebno mjesto zauzimlje blaženi Ivan Duns Škot, vođa franjevačke škole, Marijin vitez, Naučitelj Utjelovljene Riječi, branič Kristova Namjesnika. O njemu su se čitave Biblioteke knjiga napisale, a posebno se danas pišu. On je simbol sinova Asiškog ubogara, pak je posve razumljivo, da svi oni koji dolaze u dodir s franjevcima, žele da nešto saznaju o onome s kojim stoji i pada veliki franjevački Red. Da udovoljim ovoj želji napisat ću nekoliko redaka o životu i nauci bl. Duns Skota.

Ivan Duns Škot rođen oko god. 1265. u Škotskoj, imao je sreću da ugleda svjetlo u onom zlatnom razdoblju, srednjega vijeka, kada je katolička znanost bila na svome zamjernom vrhuncu, a svakovrsne kršćanske krijeposti u svome najboljem cvatu. Franjevci i Dominikanci bili su glavni pretstavnici znanosti i svetosti. Oko 1277. Duns Škot pođe u samostan franjevaca i na 17. ožujka 1291. bude zaređen za svećenika. Pravac njegova života bio je jasno određen. Učenik glasovitih univerza u Oxfordu i Parizu, doskora sam zasjeda na katedru tih središta sredovječne znanosti. Oštrinom svoga uma osvaja pamet i srca svojih mnogobrojnih učenika, koji su dolazili sa svih strana Evrope, da čuju onoga čije je ime bilo na svačijim usnama. Mladi franjevački učenjak gleda pred sobom ogromna djela svojih slavnih predšasnika : Alberta Velikoga, Aleksandra Haleškoga, Tome Akvinskoga, Bonaventure . . . Zgrada katoličke teologije i filozofije već je sagrađena, no još nije sve u redu. Duns Škot kritizira, ispravlja, usavršuje. Njegova je besmrtna zasluga, što je dao posljednju ruku velebnoj zgradi skolastične znanosti. On je usavršio nauku o Kristu i zato se zove Naučitelj Utjelovljene Riječi. Usavršio je nauku o bl. Djevici i otud naziv Marijanski Naučitelj.

Jest, Duns Škot se s pravom zove Glasnik Velikog Kralja, Naučitelj Utjelovljene Riječi! Mi svi priznajemo Krista svojim Kraljem, osobito otkada je Pijo XI uveo divnu svetkovinu Krista Kralja. I kao da ova svetkovina dobiva puno svoje značenje, kako se ona zrcali u nauci Ivana Duns Škota! Krist je centralna tačka Duns Škotove teologije.

Krist kao čovjek — to je najveće djelo Božje, to je ono najprvo što je Bog izvan Presv. Trojstva stvoriti htio, tako da bi Riječ utjelovila se, sve da Adam ni sagriješio nije. Zašto je Bog postao čovjekom — Cur Deus homo? Odgovor je u samoj biti Božjoj. Bog je ljubav; neizmjerna i beskonačna ljubav hoće da ljubi i bude ljubljena. Bog-Otac hoće da izvan Presv. Trojstva bude jedno biće, koje bi ga neizmjerno moglo ljubiti. I ovo biće konačno i beskonačno jest Krist. Po Kristu i radi Krista sve je stvoreno. On je Kralj svih stvorenja. Da Adam nije sagriješio, Krist bi došao na svijet u proslavljenom tijelu, a budući da je čovjek pao, dolazi kao Trpeći Kralj. Njegovo probodeno srce izvor je svih milosti i nebeskih darova. U Duns Škotovoj nauci čovjek nalazi pravo značenje onih lijepih litanija: „Srce Isusovo Kralju i središte sviju srdaca… Srce Isusovo u kojem je sve blago mudrosti i znanja…” Ne samo ljudi nego i anđeli primili su od Krista milost. On je Kralj ljudi, svih stvari, i anđela.

Ova nauka franjevačkog učenjaka protivi se nauci mnogih velikih umova kat. Crkve. No ova nauka jest službena nauka franjevačkog Reda. Ona je prešla i u život kat. Crkve. Franjo Saleški, Ivan Olier, sv. Ivan Eudes, Suarez, Faber, Ullathorne, Newman, kardinal Deschamps, Gueranger i bezbroj drugih pretstavnika kat. misli u svim vjekovima naučavali su i naučavaju Duns Šcotovu nauku o preodređenju Kristovu prije svih stvorenja. Zašto? Duns Škotova nauka veliča na poseban način Krista-Kralja.

Duns Škot je ne samo Naučitelj Utjelovljene Riječi nego također Marijanski Naučitelj – „Doctor Marianus“.

Besmrtna slava Ivana Duns Škota sastoji se u prvome redu u tome, što je on šest, vjekova prije nego je Pijo IX proglasio Neoskvrnjeno Začeće Marijino vjerskim člankom, ovu istinu jasno upoznao, branio je i naučavao. Providnost je prepustila da najvećim svecima i učenjacima kat. Crkve ova istina bude sakrita, da jednoga dana u još većem sjaju ukaže se lutajućem čovječanstvu.

Bernardo, Albert Veliki, Toma Akvinski, Bonaventura i drugi velikani nijesu mogli da shvate onu lijepu i utješnu istinu, koju danas i neuko seosko pastirče, kao i najveći bogoslovi, spoznaje i ispovijeda: „Marija je bez grijeha začeta!” I dok je svršetkom trinaestoga vijeka prijetila pogibelj da glasovita pariška univerza utrne u srcima vjernika pobožnost prema Djevici bez grijeha začetoj, dolazi iz Oxforda u Pariz Marijin Vitez, Ivan Duns Škot. Godine 1302. tumači pariškim umnicima slatku istinu, ali bez uspjeha. Vraća se u Oxford, i opet 1304. dolazi u Pariz. U ovo doba drži značajnu raspravu pred protivnicima; pobija njihove razloge, svojim oštroumnim razlaganjem zadivljuje i protivnike. Sorbona prihvaća nauku franjevačkog učenjaka. Ova nauka postaje službena nauka franjevačkog Reda. Ona osvaja kraljeve i učenjake, gradove i sela, i napokon čitav katolički svijet, koji je na 8. prosinca 1854. vapio: „Govori Petre!“ I u nazočnosti preko 70.000 vjernika, 54 kardinala, 42 nadbiskupa, 97 biskupa, Pijo IX proglasio je vjerskim člankom onu istinu, koja je sveđer tinjala u duši kršćanskoj po naravi marijanskoj, onu istinu, koju je Duns Škot naučavao i branio. To je bio triumf Neoskvrnjene Djevice, ali je ujedno i triumf franj. Reda i njegova vođe — Marijinog Naučitelja.

„Ja sam Neoskvrnjeno Začeće”. Ove riječi BI. Djevice zadnja i konačna su potvrda nauke, koja je u povijesti poznata pod imenom „Franjevačka nauka”. Dogma Neoskvrnjenog Začeća obnovila je katoličku Crkvu, proizvela je značajni preporod u vjerskom pogledu. Lurd je obrana katoličke Crkve, triumf čuda, triumf svrhunaravnoga reda. No ovaj vjerski procvat, što ga je proizvela ona istina, koju je nazad 600 godina Duns Skot naučavao ujedno je najbolje svjedočanstvo za nauku franjevačke škole.

Duns Škot Naučitelj Utjelovljene Riječi, Marijanski Naučitelj ujedno je i neustrašivi branič Kristova Namjesnika.

„Herculus Papistarum“, Papinski heroj, to je naslov što ga pristaše Henrika VIII, engleskog kralja, s potpunim pravom dadoše franj. Naučitelju. Duns Škot je ljubav prema Namjesniku Krista – Kralja pokazao ne samo naukom u svojim opsežnim spisima nego i djelom.

Svršetkom trinaestog stoljeća nijesu bili prijateljski odnošaji između Svete Stolice i francuske vlade. Filip Lijepi na svaki način htio je da smanji vlast Bonifacija VIII. God. 1302. Filip se prizva protiv Pape na opći crkveni sabor. Sveučilište, kler, redovi — svak je skoro pristao uz kralja i potpisao za nj. Kraljevski poslanici došli su i u samostan Male Braće. Ili potpisati protiv Pape i pristati už Kralja ili u progonstvo. Tu je bio i Duns Škot. Neki od, njegove braće dadoše potpis. No on ni časa ne oklijeva. Prije i umrijeti nego učiniti nešto što bi bilo protiv namjesnika Krista-Kralja. Ponizni sin Franje Asiškoga ostavlja Pariz, vraća se u Oxford.

Ova ljubav, prema Kristovom Namjesniku bila je tokom vremena itekako nagrađena. Sixto IV, Hadrijan VI, Sixto V, Klement XIV i mnogobrojni Petrovi nasljednici najvećim pohvalama obasuše nauku vođe franjevačke škole. Štaviše, pod Papom Pavlom V proglašeno je da je sva nauka Duns Skotova u skladu sa naukom Crkve.

Sa Duns Škotom stoji i pada franjev. Red — rekao je glasoviti povjesnik L. Wadding. Kroz punih šest vjekova iz Duns Škotovih djela crpili su znanje i svetost sinovi Asiškoga Ubogara. U borbama za slavu Krista i Marije Duns Škot je bio znak u kome će se pobijediti. Ovo vrijedi i za naše franjevce. Sve naše samostanske knjižnice pune su Duns Škotovih djela, koja su se počela objelodanjivati od god. 1470 pa unaprijed. U najtežim časovima, fratri su se na Duns Škotovim djelima nadahnjivali za uzvišenim idealima, tu su nalazili onu slatku i utješnu nauku o Kristu-Kralju, o Mariji bez grijeha začetoj, o Petrovu Nasljedniku, koju su kao duhovnu hranu davali našem patnom narodu. I stoga danas, dok čitav kulturni svijet govori i piše o najvećem misliocu srednjega vijeka, dok i veliki crkveni dostojanstvenici kad i seoski puk osjeća neku potrebu da poslije Bernardice stupi na oltar Marijin Vitez pravedno je da i naš narod pokaže malo više interesa prema ovom velikom svome dobrotvoru, i da ujedini svoju molitvu sa molitvom čitavog franj. Reda.

Presveta Djevice dostoj se proslaviti Onoga, koji je Tebe proslavio!Tekst dr. fra Karla Balića objavljen u Glasniku sv. Ante 1934. godine.

Ilustraciju izradio slikar Gabrijel Jurkić.

Franjevačka prisutnost u Bosni

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close