Kolumne

Vedran Sršen: Stidi li se Božo Petrov proći Drvenikom?

NAKON ŠTO JE PREDSJEDNIŠTVO SABORA ODBILO POKROVITELJSTVO NAD OBILJEŽAVANJEM 75. GODIŠNJICE BITKE NA SUTJESCI

„Nijemci nadiru sve jačim snagama. Izgubili smo 2/3 ljudstva, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu“, poruka je koju šalju preostali preživjeli borci Druge dalmatinske brigade svom vrhovnom komandantu Josipu Brozu tijekom bitke na Sutjesci u lipnju 1943. godine, nakon što je druga dalmatinska od 1200 boraca tu na Sutjesci imala 764 poginula partizana, a samo u jednom danu poginulo je njih 600. Kada bi takve junake netko drugi imao, s njima bi se, za razliku od nas, pred cijelim svijetom dičio. Od oko 18 tisuća partizana, koliko ih je sudjelovalo u ovoj bitci, najviše ih je bilo iz Hrvatske, bilo Srba bilo Hrvata, a prednjačili su Dalmatinci. Od svih gradova najviše boraca je dao Šibenik, njih čak 1316, pa Split 1091 borca, a primjerice iz Beograda ih je stiglo 67. Stoga Bitku na Sutjesci smatraju i jednom od najvećih i hrvatskih bitaka tijekom Drugog svjetskog rata.

No, za Hrvatski Sabor to nije bilo dovoljno, te je predsjedništvo Sabora nedavno odbilo biti pokroviteljem obilježavanja 75 obljetnice ove Bitke koja je važna i značajna ne samo sa povijesnog aspekta, već i za samo postojanje suvremene Republike Hrvatske. Jer upravo zahvaljujući partizanskim borcima, onima koji su na Sutjesci izginuli, omogućeno je ostalim jedinicama probiti se iz obruča, okruženja u kojem su ih držale ne samo njemačke i talijanske jedinice, već isto tako i ustaške i četničke formacije, koje su uvijek zajedno u borbi protiv partizana, skupa sa okupatorima i agresorima.

Od gotovo 7 tisuća poginulih na Sutjesci, više od polovice ih je iz Hrvatske, a najviše iz Dalmacije, s moralom i voljom gotovo nezabilježenom u povijesti svjetskog ratovanja, o čemu su izvještavali začuđeni i zadivljeni britanski promatrači pri Vrhovnom štabu, a koji su ginuli s pjesmom na usnama:

„Kraj Sutjeske, hladne vode – Barjak časti i slobode

Domovina, Domovina zove nas!“

Barjak časti, jer su se borili za časne ciljeve, slobode, bratstva i ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na vjeru i naciju.

Barjak časti jer se dalmatinski borci kojih je na Sutjesci najviše, bore kako bi hrvatski jezik  vratili  u Split, a Dalmaciju vratili Hrvatskoj, nakon što ju je  Paveličeva NDH prepustila Italiji. Oni se bore za opće, narodne interese. Zahvaljujući njima, partizanske jedinice se probijaju iz obruča i godinu dana kasnije na oslobođenom teritoriju formiraju na III. Zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 8. i 9. svibnja 1944. godine Federalnu Državu Hrvatsku u sastavu Federativne Jugoslavije. Tako Hrvati po prvi put u  povijesti dobijaju Republiku zahvaljujući izginuloj mladosti na Sutjesci, a isto tako Hrvati po prvi put u suvremenoj povijesti dobijaju i svoje državne granice, iste one koje će 45 godina kasnije braniti hrvatski branitelji. Zahvaljujući partizanskom pokretu Hrvati više nisu ni pod Bečom, ni pod Budimom i Peštom, a nisu ni pod Beogradom, Zagreb je proglašen Glavnim gradom Federalne države Hrvatske. Hrvatski narod konačno postaje politički subjekt.

No za predsjedništvo Hrvatskog Sabora i za potpredsjednika Božu Petrova, jedinoga među njima iz Dalmacije, sve je to nevažno, nebitno i nedovoljno. Sva njihova žrtva za narodne interese nije vrijedna pokroviteljstva Hrvatskog Sabora, ali je Bleiburg, mjesto gdje su se predale ustaške i četničke jedinice, one iste koje su na Sutjesci držale partizane u okruženju zajedno sa fašističkim okupatorima, vrijedan pokroviteljstva.

Kada su 14.6.1943. godine iznad Sutjeske u planinama Nijemci otkrili partizansku bolnicu sa 1200 ranjenika sve su ih pobili zajedno sa bolničarkama. Na Sutjesci je poginulo 597 partizanki od kojih su 352 bile bolničarke, koje su uglavnom strijeljane po zarobljavanju.

Partizan sa Sutjeske, poznati hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić, poemu JAMA je napisao još početkom 1943. godine.

„Krv je moje svjetlo i moja tama.

Blaženu noć su meni iskopali

Sa sretnim vidom iz očinjih jama;“

Nakon završetka Bitke, četnici su uz Nijemce pretraživali teren tragajući za preživjelim partizanima sa Sutjeske. Književnik Ivan Goran Kovačić kojega četnici otkrivaju u okolici Foče, kao da je stihovima šest mjeseci prije napisanim naslutio svoj kraj od četničkog noža:

„Posljednje svjetlo prije strašne noći

Bio je bljesak munjevita noža,

I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,

I bijela, bijela krvnikova koža;

Jer do pojasa svi su bili goli

I tako nagi oči su nam boli.“

No, predsjedništvo Hrvatskog Sabora je gluho i slijepo, a potpredsjednik Božo Petrov je suzdržan. On je iz Metkovića, a svega dvadesetak kilometara ispod Neretve je Drvenik u Makarskom primorju, malo ali ponosno mjesto koje je u svega nekoliko dana na Sutjesci izgubilo 61 svog mještanina.

ALAČ MATE Jozin, 18 g.                                                      ALAČ MIRA Lukina, 20 g.

ALAČ STANKO Ivanov,  21 g.                                              ANTUNOVIĆ NEDJELJKO Ikin, 19 g.

ANTUNOVIĆ RATO Jurin, 27 g.                                         BURIĆ NIKO Jurin, 30 g.

DELIĆ ANTE Matin, 20 g.                                                    DELIĆ NIKO Antin, 20 g.

DELIĆ MATE Antin, 17 g.                                                     DIVIĆ ANTE Ivanov, 21 g.

DIVIĆ ANTE Stipin, 30 g.                                                     DIVIĆ IVAN Matin, 21 g.

DIVIĆ MATE Tomin, 21 g.                                                    DIVIĆ STIPE Lukin, 19 g.

DIVIĆ STIPE JANKO Nikin,42 g.                                        DIVIĆ TOMO Ivkin, 36 g.

FILIPOVIĆ ANTE Božin, 33 g.                                             FILIPOVIĆ IVAN Božin, 37 g.

GABRIĆ FRANE Matin, 37 g.                                               GOJUN IVAN Petrov, 18 g.

GRUBIŠA BARIŠA Stipin, 30 g.                                           GRUBIŠA LJUBO Marinov, 23 g.

GRUBIŠA MILA Barišina, 22 g.                                            GRUBIŠA MILAN Barišin, 18 g.

GRUBIŠA MIROSLAV Marinov,19                                      GRUBIŠA NEDJELJKO Jurin, 18 g.

GRUBIŠA SREĆKO Antin, 20 g.                                           IVIČEVIĆ ANTE Nikolin, 33 g.

IVIČEVIĆ ANTE STANISLAV Stipin 25 g.                          IVIČEVIĆ DARINKA Stipanova 19 g.

IVIČEVIĆ FILIP Marinov, 36 g.                                             IVIČEVIĆ MARIJA Petrova, 17 g.

IVIČEVIĆ MIJO Stipanov, 16 g.                                             IVIČEVIĆ NIKO Jozin, 19 g.

JAGMIĆ IVAN Matin, 29 g.                                                   JAGMIĆ IVAN Stipin, 18 g.

JAGMIĆ STIPE Antin, 21 g.                                                    JAGMIĆ ZVONKO Antin, 20 g.

JELAŠ DOMINKO Matin, 19 g.                                             JELAŠ IVO Nikolin, 17 g.

KOSOVIĆ FILIP Nikin, 31 g.                                                   KOSTANIĆ ANDRIJA Pavlov, 19 g.

KOSTANIĆ BARTUL Antin, 16 g.                                          KOSTANIĆ DOBRO Ivanov, 17 g.

KOSTANIĆ FILIP Antin, 19 g.                                                KOSTANIĆ KORE Barišin, 28 g.

KOSTANIĆ MARIJA Nikina, 21 g.                                         KOSTANIĆ MATE Antin, 20 g.

KOSTANIĆ MILOŠ Antin, 17 g.                                               KOSTANIĆ MIRO Ivanov, 20 g.

KOSTANIĆ NIKO Antin, 19 g.                                                 KOSTANIĆ NIKO Bartulov, 32 g.

KOSTANIĆ NIKO Stipin, 19 g.                                                KOSTANIĆ RADOSLAV Pavlov, 20 g.

KOSTANIĆ STIPE Ivanov, 22 g.                                             PEĆAR MATE Barišin, 23 g.

PEĆAR STIPE Barišin, 21 g.                                                     PERVAN IVAN Antin, 18 g.

SLAKO MATE Jozin, 31 g.                                                         VITASOVIĆ MATE Zanin, 23 g.

VITASOVIĆ VICE Nikin, 37 g.

Slava im !

Iako u Ustavu Republike Hrvatske jasno piše da su  „temelji državne suverenosti u razdoblju II. svjetskog rata izraženi u odlukama ZAVNOH-a nasuprot NDH“, predsjedništvo Sabora i potpredsjednik Božo Petrov postupaju suprotno duhu Ustava u određivanju i prihvačanju odnosno ne prihvaćanju saborskog pokroviteljstva.

Vidjeli smo za koje su se vrijednosti zalagali partizanski borci sa Sutjeske, pripadnici NOV-a, koje su pjesme pjevali, kakve su poeme pisali i koji su im bili politički ciljevi. Bilo bi interesantno usporediti za koje su se to vrijednosti zalagali pripadnici vojske NDH, koje su pjesme oni pjevali, kakve su poeme pisali i naravno, koji su bili njihovi politički ciljevi i za čiji su se račun oni borili?

Naravno da treba odati dužni pijetet nevinim žrtvama Bleiburga i križnog puta, ali da bi to bilo uistinu iskreno i pravedno treba shvatiti i poštovati činjenicu da su Hrvatska i Bleiburg i Sutjeska.

Isto tako treba razlikovati komemoracije od saborskog pokroviteljstva, jer državna pokroviteljstva uvijek šalju određenu poruku, što naravno treba biti u skladu i  u ustavnom duhu. Činjenice govore da sada to nije slučaj. To nas ne treba posebno ni čuditi kada znamo da je potpredsjednik Sabora akademik Reiner svojedobno predlagao da se i sam Sabor nazove Hrvatski Državni Sabor, kako se nazivao u vrijeme NDH, što je naravno blisko i Jandrokoviću, a da i ne govorimo koliko je to godilo i bilo milo Milijanu Brkiću, a vidimo da nije mrsko ni Boži Petrovu.

No svi bi se oni trebali zamisliti i to ozbiljno, nad nespornom činjenicom – što Sabor postaje sve više državni, sve je manje narodni!

U predsjedništvu Sabora iz Dalmacije je jedino potpredsjednik Božo Petrov, pa bi nakon svega bilo interesantno čuti – hoće li te nakon svega Božo biti stid proći Malim Ižom, Drvenikom ili Šibenikom ?

Autor 

tačno.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close