Bijela knjiga o slučaju Anwara Ibrahima, građanina Malezije, protiv Vlade Malezije
Pišu: Jared Genser i Sivarasa Rasiah
Uprkos sistematskom političkom progonu, Anwar je ostao aktivan u politici tokom gotovo cijelog svog zrelog života. Služio je kao ministar kulture, omladine i sporta 1983. godine, bio ministar poljoprivrede 1984. godine, ministar prosvjete 1986–1991. godine, te bio imenovan za ministra finansija 1991–1998. Godine 1993. Anwar je postao zamjenik tadašnjeg premijera Mahathira Mohamada i na tom položaju ostao je do 1998. godine. Anwarov trenutni pritvor kazna je za njegovo zalaganje za temeljna ljudska prava na slobodu mišljenja i izražavanja i njegov politički angažman.
SAŽETAK
Anwar Ibrahim, bivši potpredsjednik Vlade Malezije i bivši politički vođa opozicije, služi petogodišnju kaznu za namještene optužbe za sodomiju. Anwarovo sramotno suđenje, koje je počelo 2008. godine a završeno u februaru 2015. godine, bilo je popraćeno kršenjem ljudskih prava i odsustvom procesa zaštite. Suđenje su obilježili potpuni nedostatak uvjerljivih dokaza za navodne akte i nesumnjiva pristrasnost u korist optužbe. U Maleziji je suđenje nazvano “Sodomija II”, jer, nevjerovatno ali istinito, Anwar je i 1998. također optužen i osuđen nakon neutemeljene optužbe za sodomiju. Pošto se smatra da su oba slučaja namještena, prozvani su “Fitna II”, što na lokalnom jeziku znači kleveta.
Uprkos sistematskom političkom progonu, Anwar je ostao aktivan u politici tokom gotovo cijelog svog zrelog života. Služio je kao ministar kulture, omladine i sporta 1983. godine, bio ministar poljoprivrede 1984. godine, ministar prosvjete 1986–1991. godine, te bio imenovan za ministra finansija 1991–1998. Godine 1993. Anwar je postao zamjenik tadašnjeg premijera Mahathira Mohamada i na tom položaju ostao je do 1998. godine.
Anwarov trenutni pritvor kazna je za njegovo zalaganje za temeljna ljudska prava na slobodu mišljenja i izražavanja i njegov politički angažman. Anwar – i obećanje demokratske Malezije koju predstavlja – prijetnja su Najibu jer je koalicija na čelu s Anwarom osvojila 51 posto glasova građana na posljednjim općim izborima. Namještene optužbe za sodomiju pokušaj su da se Anwar ušutka i da se spriječi njegovo učešće u malezijskoj politici.
Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Europska unija i Interparlamentarna unija (IPU), Asocijacija jugoistočnih nacija (ASEAN), Parlamentarci za ljudska prava, Amnesty International, Human Rights Watch, američka vlada, vlada Velike Britanije, australska vlada i vodeće intelektualne vođe – javno su kritikovali politički motivirane optužbe protiv Anwara i njegovo hapšenje; mnogi su pozvali na njegovo oslobađanje. Radna skupina UN-a za samovoljno pritvaranje (WGAD) zaključila je da je Anwarov pritvor proizvoljan i da predstavlja kršenje međunarodnog prava, te je pozvala vlasti da ga odmah puste na slobodu.
Do danas, uslovi Anwarovog pritvora izuzetno su zabrinjavajući. On pati od ozbiljne ozljede ramena, a neophodni medicinski tretmani odbijeni su mu, što predstavlja okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje, a može se smatrati i mučenjem. To je navedeno u WGAD-ovom mišljenju i u saopćenju Međuparlamentarne unije u oktobru 2015. godine.
KONTEKST I POLITIČKA SITUACIJA U MALEZIJI
Uprkos tome što Malezija ima reputaciju moderne države, malezijska vlada poduzela je intenzivni obračun s političkom opozicijom i disidentima. Kada je Najib Razak stupio na dužnost 2009. godine, pojavila se nada da bi zemlja, koja je bila pod vlašću iste stranke od kada je stekla nezavisnost od Velike Britanije 1957. godine, mogla provesti istinsku demokratsku tranziciju. Najib je obećao da će ukinuti beneficije za etničke Malajce, smanjiti policijske ovlasti, ukinuti represivne antipropagandne zakone i promovisati slobodne i pravedne izbore.
Unatoč ovim obećanjima, Najib je pokrenuo veći progon svojih političkih protivnika uskraćujući im temeljne slobode, što je započelo 2013. godine, kada je vladajuća Barisan Nasional (BN) koalicija na općim izborima pobijeđena od strane multietničke koalicije Narodnog saveza (Pakatan Rakyat ili PR). Njegova vladajuća stranka Ujedinjena malajska nacionalna organizacija (UMNO), dio BN koalicije, održavala je vlast samo mijenjanjem teritorija izbornih jedinica (džerimandering). Nakon izbora, Najib je pokrenuo kampanju usmjerenu na cijepanje opozicije. Od tada rastu ograničenja i sprečavanja javnih okupljanja, kontrola medija, cenzura knjiga i filmova i napadi na etničke i vjerske manjine.
U međuvremenu, Najibova administracija povela je Maleziju u smjeru povećane islamizacije. Višerangirani lideri unutar Najibove UMNO stranke otvoreno su podržali zahtjeve konzervativnih islamista na sjeveru za provođenje islamskog krivičnog prava, odnosno hududa. Najib je lično podržao sudsku zabranu da nemuslimani koriste riječ “Allah”. Najibova uprava razvila je “šerijatski indeks” kako bi procijenila koliko vlada djeluje u skladu s islamskim principima vezanim za pravna, ekonomska, politička i društvena pitanja, sve s ciljem da djelovanje vlade bude u što većem skladu s tim principima. Ovaj trend konzervativne i neliberalne islamizacije zabrinjavajući je za otprilike jednu trećinu stanovnika zemlje, koji nisu muslimani.
Osim toga, Sekcija 124 Krivičnog zakona, jedna zakonska mjera kojom se Vlada naoružala u martu 2012. godine, nejasno kriminalizira bilo koje “aktivnosti štetne za parlamentarnu demokratiju”, a za takva djela propisane su kazne i do 20 godina u zatvoru. Ovaj novi zakon bio je neaktivan dvije godine, ali sada se koristi da se lociraju i ušutkuju članovi opozicije. To je redovno korišteno za obračun s mirnim studentskim demonstrantima, kao i sa članovima sudskih tijela koji su vodili istragu o optužbi za korupciju protiv Najiba. Osim toga, istraga Anwarove kćeri Nurul Izzah također je u početku vođena u skladu sa Sekcijom 124B u martu 2015. Procjenjuje se da, iako je Najibova administracija samo u 2015. godini otvorila najmanje 138 takvih slučajeva, na osnovu ovog člana nije optužen niti jedan ekstremista ili terorista.
Nedavni događaji u vezi sa zloupotrebom državnog investicionog fonda 1MDB povezani su lično s Najibom kada je u julu 2015. godine Wall Street Journal objavio da je $700 miliona nestalog novca pronađeno na Najibovom privatnom računu. Nakon te objave, Najib je uklonio četiri visokopozicionirana člana kabineta, uključujući i zamjenika premijera i dao otkaz pravobraniocu koji je istraživao navode o korupciji. Dana 8. oktobra 2015. Najibov novi državni pravobranilac otišao je toliko daleko da je izbacio dokaze Centralne banke u vezi s korupcijom u 1MDB. U februaru 2016. godine on je zatvorio glavnu lokalnu istragu o slučaju, koji je vodila malezijska Komisija za borbu protiv korupcije. Krajem marta 2016. godine otkriveno je da je Najib potrošio oko 15 miliona dolara na luksuzne predmete, za koje se vjeruje da su plaćeni novcem iz fonda 1MDB. Premijerova pastorka Riza Aziz, kako se navodi u izvještaju The Wall Street Journala 12. maja 2016. godine, navodno je potrošila više od 50 miliona dolara iz fonda 1MDB za kupovinu luksuznih nekretnina u New Yorku i Beverly Hillsu.
BIOGRAFIJA ANWARA IBRAHIMA
Anwar Ibrahim rođen je u selu u blizini Penanga, Malezija 10. augusta 1947. godine. Roditelji su mu bili liječnički pomoćnik i domaćica, i bili su angažirani u lokalnim političkim inicijativama. Anwar se u politiku uključio 1971. godine kao proislamski studentski lider, postavši jedan od osnivača Pokreta muslimanske omladine Malezije (Muslim Youth Movement of Malaysia). Ostao je njegov predsjednik do 1982. godine. Iako je bio vođa opozicione skupine – zapravo je bio zatvoren na temelju Zakona o unutarnjoj sigurnosti na dvije godine za organizaciju masovnih demonstracija 1974. godine – Anwar je 1982. godine prihvatio poziv da se pridruži vladajućoj Ujedinjenoj malajskoj nacionalnoj organizaciji (United Malays National Organization – UMNO) gdje se brzo probija u vrh stranke. Služio je kao ministar kulture, omladine i sporta 1983. godine, ministar poljoprivrede 1984. godine, ministar prosvjete 1986–1991. godine te bio imenovan za ministra finansija 1991–1998. Godine 1993. Anwar je postao zamjenik tadašnjeg premijera Mahathira Mohamada i na tom položaju ostao do 1998. Godine, kada je smijenjen zbog optužbe za navodnu korupciju i sodomiju, a stvarni razlog su velika neslaganja s Mahathirom o političkom i ekonomskom smjeru budućnosti Malezije.
RANIJE OPTUŽBE: SODOMIJA I
Godine 1998. među članovima Glavne skupštine UMNO-a cirkulirala je knjižica pod nazivom “50 razloga zašto Anwar ne može postati premijer” koja sadrži grafičke optužbe protiv Anwara za sodomiju, kao i optužbe za korupciju. U svjetlu distribucije ove knjižice, premijer Mahathir je razriješio Anwara 2. septembra 1998. godine. Mahathir je tvrdio da je Anwarovo razrješenje bilo rezultat navoda u knjižici, koja je optužbe za sodomiju temeljila na osnovu izjava njegovog bivšeg pisca govora dr. Munawara Aneesua i njegovog usvojenog brata Sukma Darmawan Sasmia Atmadja.
Izjave dr. Munawara i Sukma zapravo su uzete pod prisilom, nakon nekoliko dana mučenja i izolovanja u pritvoru. Obojica su naknadno javno povukli navedene izjave. U stvarnosti, javile su se sve veće nesuglasice između Mahathira i Anwara o političkim i ekonomskim pitanjima. Optužbe o sodomiji 1998. godine potaknute su političkim aspiracijama i neslaganjima oko smjera koji Malezija treba uzeti za svoju budućnost, baš kao i današnje optužbe.
Osamnaset dana nakon razrješenja, policija je 20. septembra Anwara uhapsila u njegovoj kući, nakon čega je pritvoren i držan u izolaciji devet dana. Prvog dana njegovog pritvora u izoliranoj ćeliji on je svezanih očiju žestoko pretučen od strane generalnog inspektora policije Rahima Noora, kada je zadobio ozbiljne povrede glave.
Liječenje mu je omogućeno tek peti dan. Dana 28. septembra, Anwar je optužen za sodomiziranje ženinog vozača i za korupciju u pokušaju da ometa policijske istrage o optužbama za sodomiju. Prilikom njegova pojavljivanja na zasjedanjima suda kada su iznošene ove optužbe, na njemu su bili vidljivi znakovi tjelesnih povreda, uključujući i modro oko. Anwaru je odbijeno puštanje na slobodu uz jamčevinu, pa je do suđenja ostao u pritvoru.
Suđenje Anwaru za korupciju trajalo je od novembra 1998. do aprila 1999. godine. Na kraju je bio osuđen na šest godina zatvora na temelju optužbi za korupciju. Za vrijeme suđenja, tadašnji premijer Mahathir javno je nekoliko puta proglasio Anwara krivim i za korupciju i za sodomiju, iako Anwar tada još nije bio osuđen. Od juna 1999. do jula 2000. godine Anwaru je odvojeno suđeno za sodomiju. Ponovno je osuđen na dodatnih devet godina zatvora.
Anwar se na optužbe za korupciju neuspješno žalio malezijskom apelacionom sudu 2001. godine. U julu 2002. godine, on je izgubio svoju posljednju žalbu protiv korupcije u Saveznom sudu Malezije. U septembru 2004. godine, Anwar se uspješno žalio na optužbe za sodomiju u Saveznom sudu Malezije. Pušten je iz zatvora nakon šest godina zatočenja. Tokom Anwarovog boravka u zatvoru, Amnesty International proglasio ga je “zatvorenikom savjesti”. Zajedno s organizacijom Human Rights Watch, otvoreno su ispitivali pravičnost suđenja i raspravljali o nedostatku nepristranosti u malezijskom pravosudnom sistemu.
Anwar je 18. aprila 2008. godine održao govor pred 40 000 pristalica koji su izašli da proslave istek zabrane političkog djelovanja poručivši im: “Mi ćemo jednog dana vladati ovom zemljom”, nakon čega je policija zabranila navedeni skup. Kada je Anwar izabran za člana parlamenta te iste godine, izjavio je: “Premijer je izgubio mandate ove zemlje i nacije.”
TRENUTNA SITUACIJA
A. SODOMIJA II
1. NAVODNI ZLOČIN I HAPŠENJE
Kao što je gore navedeno, nakon što je pušten iz zatvora, Anwar je nastavio s aktivnim učešćem u malezijskoj političkoj opoziciji otvoreno kritikujući nedemokratske načine ponašanja vladajuće stranke. Druga optužba za sodomiju smatra se odgovorom na njegovu trenutnu političku aktivnost.
U martu 2008. godine Anwarov politički tim zaposlio je dvadesettrogodišnjeg Mohda Saifula Bukhara kao pripravnika. Tri mjeseca poslije, 24. juna, Saiful je pozvan da upozna Najiba. Slijedećeg dana Saiful se sastao s visokorangiranim policijskim oficirom u hotelskoj sobi u Kuala Lumpuru. Zatim, 28. juna Saiful se javio u bolnicu tvrdeći da ga je Anwar silovao dva dana ranije, odnosno dan nakon što se sastao s policijskim oficirom. U bolnici je pregledan i uzet je rektalni bris. Doktori nisu našli povrede koje predstavljaju nasilnu analnu penetraciju. Bez obzira na nedostatak dokaza, Saiful je protiv Anwara podnio krivičnu prijavu zbog sodomije.
Anwar je 15. jula 2008. uhapšen zbog sodomije. On je zvanično optužen za krivično djelo sodomije, odnosno za konsenzualnu sodomiju, a ne silovanje. Pušten je uz kauciju 7. augusta 2008. godine.
2. SUĐENJE I OSLOBAĐANJE
Iako je Anwar nepravedno tretiran tokom suđenja, sudija Zabidin oslobodio je Anwara optužbe za sodomiju 9. januara 2012. godine, jer je preispitao pouzdanost tužiočevog DNK dokaza, tako da nije bio ubijeđen u Anwarovu krivnju. Nažalost, na oslobađajuću presudu odmah je upućena žalba i dva dana poslije, 7. marta 2014. godine, Apelacioni sud ukinuo je prvostepenu presudu i osudio Anwara na pet godina zatvora.
3. IZBORI 2013. GODINE
U međuvremenu, uprkos pravnim bitkama koje su se vodile, Anwarova politička poruka i dalje je bila jako uticajna. Ovo je postalo jasno tokom generalnih izbora 2013. godine, u kojim je opozicija dobila 51 posto glasova, dovodeći Najibovu moć u pitanje. Ekstenzivnim mijenjanjem teritorija izbornih jedinica, Najib i UMNO uspjeli su zadržati većinu mjesta u parlamentu, ali su izgubili potvrđeni mandat za vladanje. Nasuprot tome, Anwarov Narodni savez je, i pored masovnih optužbi za izbornu krađu, dobio 40 posto parlamentarnih mjesta, čime je potvrdio masovnu popularnost i ugroženost Najibove pozicije kao vođe Malezije.
4. APELACIONI SUD
Poput prethodnih suđenja i suđenje pred Apelacionim sudom imalo je ozbiljne propuste u proceduri.
Od samog početka bilo je jasno da sud neće biti nepristran u Anwarovom slučaju. Za žalbu, što je iznenađujući potez bez presedana, pravobranilac imenuje privatnog pravnog savjetnika Muhammeda Shafeea Abdullaha kao glavnog tužitelja, što je dodatni razlog za zabrinutost iz više razloga. Prvo, Shafee je direktno povezan s Najibom, služeći kao njegov privatni saradnik i pravni savjetnik, a ujedno je bio i savjetnik UMNO-a u brojnim slučajevima na sudu. Drugo, Shafee se našao u direktnom sukobu interesa koji se odnosi na policajca Pereira, ključnog svjedoka tokom suđenja.
Žalbeni postupak i saslušanje za optužbu za sodomiju i donošenje presude održani su 6 i 7. marta. Nakon iznošenja argumenata, sudije su odbile Anwarov zahtjev da se suđenje odgodi za sedmicu dana prije donošenja presude. Umjesto toga, Apelacioni sud je Anwarovom timu dao jedan sat da pripremi odbranu. U petak, 7. marta, na drugi dan žalbenog postupka, vijeće je požurilo da donese odluku nakon 90 minuta razmatranja, a potpisala su je sva trojica sudija. Suđenje je nastavljeno u 19:00 sati a Anwar je osuđen na pet godina zatvora. Bilo je više nego očigledno da je o žalbenom postupku unaprijed odlučeno kako bi se Anwar što prije osudio i time diskvalifikovao iz procedure nominacije kandidata na Kajang izborima, planiranim za 11. mart.
5. FEDERALNI SUD
Federalni sud je 10. februara 2015. godine potvrdio kaznu od pet godina zatvora, oslanjajući se na zaključke da je Saiful bio vjerodostojan svjedok te da su dokazi tužilaštva potvrdili navode. Nekoliko trenutaka nakon što je Federalni sud donio presudu, a čak i prije nego su argumenti za kaznu pročitani, Najibov ured objavio je saopćenje u kojem se traži da “sve strane poštuju pravni postupak i sudsku presudu… Malezija ima nezavisno sudstvo i izrečeno je mnogo presuda protiv visokih državnih ličnosti.” Anwar je odveden u pritvor istog dana kada je Federalni sud donio presudu. Sedmicu dana kasnije, 17. februara 2015.godine, Amnesty International proglasio je Anwara „zatvorenikom savjesti“.
I dok traju ovi pravni izazovi, Anwaru se uporno uskraćuju fundamentalna prava tokom sudskog procesa, uključujući i pravo na pristup i konsultacije s advokatima. Od augusta 2015. godine Anwaru je pristup advokatima ograničen na jedan sat sedmično, što je nedovoljno da se pripremi za 16 različitih građanskih i krivičnih slučajeva koji se trenutno vode protiv njega. Iako su Anwarovi advokati zbog ovakvog postupanja uložili žalbu direktoru zatvora i ministru unutrašnjih poslova, stanje je ostalo nepromijenjeno.
U međuvremenu, dvojica sudija koji su podržali presudu Anwaru na Apelacionom sudu unaprijeđeni su u Federalnom sudu 21. marta 2016. godine. Sudija Balia Yusof Wahi vodio je tročlano apelaciono vijeće, u čijem je sastavu bio i sudija Aziah Ali.
6. ZAHTJEV ZA KRALJEVSKO POMILOVANJE
Istovremeno sa podnošenjem zahtjeva za reviziju postupka pred Federalnim sudom, Anwarova porodica – posebno njegova supruga Wan Azizah i kćeri Nurul Izzah i Nurul Nuha – također su podnijele zahtjev za kraljevski oprost kralju Abdulu Halimu od Kedaha 24. februara 2015. godine.
Zahtjev porodice za kraljevsko pomilovanje odbijen je 16. marta 2015. godine, čime je Anwar zvanično izgubio mjesto u parlamentu. Anwar je potom sa svojom porodicom 24. juna 2015. godine podnio zahtjev za sudsku reviziju pred Višim sudom zbog odbijanja pomilovanja od strane Odbora za pomilovanje, navodeći da je malezijski pravobranilac član odbora za pomilovanje bio jedan od glavnih aktera slučaja sodomije iz 1998. godine.
B. POGORŠANO ZDRAVSTVENO STANJE
Uprkos obećanjima malezijskog ministra unutrašnjih poslova da će se s Anwarom postupati čovječno, on je prvobitno držan u samici koja je bila zaražena glodarima i insektima. U njegovoj ćeliji nalazio se tanki madrac na niskoj rami za krevet, kanta za kupanje i čučavac. Bilo je veoma toplo i vlažno, bez odgovarajuće ventilacije ili klima-uređaja tako da je Anwar bio prinuđen da spava na betonskom podu, gdje je bilo malo hladnije. On i dalje ima povrede kičme od prethodnog premlaćivanja i mučenja od strane malezijske policije. Kontinuirani zahtjevi za normalnim krevetom, madracem i WC šoljom kao i stolom i stolicom odbijani su. Nakon pritiska javnosti, 2. marta 2015. godine nadležna zatvorska služa premjestila je Anwara u medicinsko krilo zatvora, gdje je dobio krevet s madracem, WC šolju, odgovarajuću tuš-kabinu i mali stol i stolicu.
Anwar je 27. augusta 2015. godine odveden u Bolnicu Kuala Lumpur (Hospital Kuala Lumpur), gdje je pregledan od strane osam državnih medicinskih stručnjaka. Rezultati pregleda nisu bili dostupni Anwarovoj porodici skoro mjesec dana. Njihov izvještaj oslanjao se na rezultate rendgena i MRI-a, a dijagnosticirana mu je artropatija akromiona u desnom ramenu te nepopravljiva masivna povreda akromiona. Iako Anwar želi da se podvrgneoperaciji zbog navedenih povreda, Vlada je stavila do znanja da je spremna dozvoliti samo debridman i tenorimiju bicepsa.
Tokom pritvora, Anwar je bio izložen konstantnom psihiloškom pritisku od strane zatvorskih službenika, koji su djelovali po instrukcijama nadređenih; držan je u samici i bio mu je zabranjen pristup drugim zatvorenicima. U nekoliko navrata ponižavan je od strane zatvorskih čuvara, koji su dolazili u njegovu ćeliju i fotografisali ga. Dokumenti advokata vezani za sudske predmete koji su mu nošeni detaljno su pregledani. Ovakav pristup otežavao je rad advokata i pripremanje za suđenje.
Od septembra 2015. godine Anwarov pristup advokatu dodatno je otežan time što je posjeta advokata smanjena na jedan sat sedmično. Uzimajući u obzir da je Anwar uključen u najmanje šesnaest različitih pravnih predmeta, uključujući i reviziju presude, razne građanske sporove te šerijatske predmete, koji se održavaju na nekoliko različitih nivoa u pravnom sistemu, ova restrikcija žestoko otežava njegovo pravo na pristup pravnim savjetnicima i pristup pravdi i pravnom sistemu.
Otkako je Anwar zatvoren u februaru 2015. godine, vlada dozvoljava da ga porodica posjećuje jednom mjesečno, pokušavajući da stvori psihološki pritisak na njega s ciljem da ga slomi i demorališe. Vlada je odbila kontinuirane zahtjeve da se dozvole češće posjete, što je Anwarovu porodicu navelo da traži pravnu žaštitu na sudu. Dana 18. maja 2016. godine, Anwar i devet članova njegove uže porodice tražili su dozvolu za fizički kontakt tokom posjeta, što mu je inače bilo zabranjeno, navodeći da vladino odbijanje predstavlja kršenje 5. člana i 8. člana Federalnog ustava.
PRAVNA ANALIZA
Pritvaranje Anwara Ibrahima predstavlja lišavanje slobode pod Kategorijom II i III, kako je ustanovila Radna grupa za arbitrarni pritvor Savjeta UN-a za ljudska prava (Human Rights Council Working Group on Arbitrary Detention)
KATEGORIJA II
1. SAMOSTALNA TEMELJNA PRAVA
Arbitrarni pritvor spada pod Kategoriju II kada je takav pritvor rezultat korištenja temeljnih prava pod zaštitom međunarodnog prava. Ova temeljna prava uključuju i pravo na slobodu mišljenja i pravo na političko učešće. Anwarov pritvor je arbitraran u skladu s Kategorijom II jer je pritvoren zbog iskazivanja temeljnih sloboda.
Malezijska vlada pritvorila je Anwara Ibrahima jer je on iskoristio svoje pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Pravo na slobodu mišljenja i izražavanja zaštićeno je članom 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i članom 19(1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Sloboda izražavanja podrazumijeva “slobodu da se iskazuje mišljenje bez ograničenja i da se traže, primaju i šire informacije i ideje putem bilo kojih sredstava”. Pored zahtjeva međunarodnog prava, malezijski ustav štiti pravo na slobodu izražavanja, pružajući “svakom građaninu pravo na slobodu govora i izražavanja”.
Iako je Anwar koristio svoje pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koje je garantirano ustavnim i malezijskim pravom, on je osuđen na pet godina zatvora na osnovu neutemeljenih dokaza. Dalje, uzimajući u obzir da su svi dokazi koje je malezijska vlada dostavila manjkavi i bazirani na oborivim tvrdnjama, Anwarov pritvor nije ništa drugo nego pokušaj da se ušutka višestranačka demokratija u Maleziji. Kao takav, Anwarov trenutačni pritvor predstavlja direktno ugrožavanje međunarodnog ljudskog prava na slobodu izražavanja i mišljenja, što predstavlja arbitratni pritvor pod Kategorijom II.
2. MALEZIJSKA VLADA PRITVORILA JE ANWARA IBRAHIMA JER JE KORISTIO SVOJE PRAVO NA SLOBODU POLITIČKE PARTICIPACIJE
Hapšenje i pritvor Anwara Ibrahima također su kazna za korištenje njegovog prava na političku participaciju u javnim poslovima i prava da bude izabran bez ograničenja, kao što je propisano članom 21. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Komitet za ljudska prava navodi:
Efektivna implementacija prava i mogućnost kandidiranja za izborne pozicije osigurava da osobe koje imaju pravo na glasanje imaju slobodan izbor kandidata… Osobe koje inače imaju pravo da izađu na izbore ne bi trebale biti isključene nerazumnim ili diskriminacijskim zahtjevima kao što su obrazovanje, prebivalište ili porijeklo, ili zbog političke pripadnosti. Nijedna osoba ne smije trpjeti diskriminaciju ili ograničenje bilo koje vrste zbog svoje kandidature.
Dodatno, Radna grupa podržava ovo pravo; kršenje člana 25. događa se kada su pojedinci zadržani isključivo zbog korištenja svog prava na slobodu udruživanja i prava na učešće u javnom životu.
KATEGORIJA III
1. REDOVNI ZAKONSKI PROCES
Radna grupa smatra da lišavanje slobode spada u Kategoriju III arbitrarnog pritvora “kada je potpuno ili djelomično nepridržavanje međunarodnih normi koje se odnose na pravo na pravično suđenje, utemeljeno u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima i relevantnim međunarodnim instrumentima prihvaćenim od strane zainteresiranih država, takve težine da lišavanje slobode dobija arbitrarni karakter”. Pošto je malezijska vlada prekršila mnoge proceduralne principe pred međunarodnim i domaćim pravom u ovom predmetu, kontinuirani pritvor Anwara arbitraran je i spada u Kategoriju III.
2. MALEZIJSKA VLADA NIJE PRUŽILA ANWARU IBRAHIMU NEZAVISNO I NEPRISTRANO SUĐENJE
Član 10 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima utvrđuje da svaki pojedinac “ima pravo u punoj jednakosti na pošteno i javno saslušanje od strane nezavisnog i nepristranog suda radi utvrđivanja njegovih prava i obaveza od bilo kakve krivične optužbe protiv njega”. Ovo isto pravo utemeljeno je u članu 14(1) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji pojedincu garantuje “pravično i javno saslušanje od strane nadležnog, nezavisnog i nepristrasnog, zakonom ustanovljenog suda“.
A. SAIFUL SE SASTAO SA NAJIBOM I VIŠIM POLICIJSKIM OFICIROM
Tokom cijelog procesa, malezijsko sudstvo kontinuirano je pokazivalo manjak nezavisnosti i nepristrasnosti; međutim, sporazum između sudstva i izvršne vlasti posebno je zabrinjavajući. Prvo što dovodi do ozbiljne zabrinutosti jeste sastanak između navodne žrtve Saifula i Najiba dana 24. juna 2008. godine – dva dana prije nego je Saiful optužio Anwara za sodomiju. U početku, Najib je negirao poznavanje Saifula, ali je kasnije priznao da je sastank održan nakon što je objavljena slika Saifula sa članom premijerovog kabineta. Tokom pres-konferencije 3. jula, Najib je tvrdio da se sa Saifulom sastao u svojstvu “lidera koji se sastao s običnim građaninom koji je htio premijeru nešto da kaže”. Dalje, idućeg dana Saiful se sastao s policijskim oficirom Mohdom Rodwanom, koji je bio uključen u raniji predmet sodomije i koji je, navodno, podmetnuo fabrikovane dokaze protiv Anwara.
B. SAIFULOVA AFERA S TUŽITELJICOM TOKOM SUĐENJA
Kontroverza vezana za navodnu žrtvu i tužilaštvo nije prestala s ovim prvobitnim zabrinutostima o zavjeri. Tokom suđenja otkriveno je da je Saiful bio u romantičnoj vezi sa članicom tužilaštva u julu 2010. godine. Ona je odstranjena iz tima tužilaštva, ali tek nakon što je situacija dodatno eksalirala do te mjere da je fundamentalno potkopan integritet suđenja. Anwarova odbrana podnijela je prijavu policiji tražeći istragu zbog sumnje da su navedene osobe razmjenjivale povjerljive dokumente, te je zatražila da se zbog navedenog optužba za sodomiju odbaci.
C. SUDIJA VIŠEG SUDA ODBIJA DA SE DISKVALIFIKUJE IAKO JE PRISTRASAN PREMA ANWARU
Sudija Zabidin odbio je raniji zahtjev na početku suđenja da se odbace optužbe za sodomiju zbog zloupotrebe procesa na temelju toga da postoji nedostatak medicinskog dokaza. Taj zahtjev također je upućen u žalbenom postupku, a odbačen je od strane Žalbenog suda i Federalnog suda. Činjenica da je slučaj nastavljen iako nije bilo potvrđenih medicinskih dokaza, naročito uzimajući u obzir Saifulov sastanak s premijerom i njegovu aferu sa članicom tužilaštva, snažno sugerira da iza Anwarovog progona stoje skriveni motivi i pokazuje da malezijskom sudstvu u Anwarovom slučaju nedostaje nepristrasnost na svakoj razini.
D. SUKOB INTERESA I NEKOMPETENCIJA GLAVNOG TUŽIOCA
Odluka Pravobranilaštva da se Muhammad Shafee Abdullah postavi za glavnog tužioca za žalbeni postupak dokazuje da malezijska vlada nije djelovala nezavisno i nepristrano, jer Shafeeove veze s vladajućom strankom i ključnim svjedokom tužilaštva Judeom Pereiraom dokazuju da postoji sukob interesa i očigledna pristranost u suđenju Anwaru. Shafee je direktno povezan s Najibom, služeći kao pravni savjetnik i Najibu i UMNO-u. On je također bio prisutan tokom Saifulovog dolaska u Najibovu kuću.
E. KRŠENJE REDOVNOG ZAKONSKOG POSTUPKA U PRESUDI ŽALBENOG SUDA
Prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, “svako ko je optužen za neko krivično djelo ima pravo da se njegova optužba i presuda razmatra od strane Višeg suda u skladu sa zakonom”. Kada je Žalbeni sud donio odluku da se poništi oslobađajuća presuda Višeg suda, došlo je do drastičnog kršenja redovnog zakonskog postupka, koje je direktno utjecalo na Anwarovo pravo na jednako, pošteno i nezavisno suđenje.
Prvo, krajnji rok za podnošenje žalbe izaziva sumnju. On je pomjeren za mjesec dana, od 7–10. aprila 2014. godine na 6–7. mart, ilegalno i drastično je skraćen. Ovo je učinjeno i pored činjenice da je advokat odbrane Karpal Singh sredinom februara obaviješten telefonom da navedene datume rezerviše za žalbeni postupak.
Drugo, pored vremena održavanja žalbe, dodatna kršenja redovnog zakonskog postupka dovode u sumnju pravičnost postupka i nezavisnost tročlanog žalbenog vijeća.
Treće, sudije su odbile Anwarov zahtjev da se odgodi suđenje za jednu sedmicu prije donošenja presude. Ovo je bio razumljiv zahtjev uzimajući u obzir da je Anwar trebalo da dobije medicinski izvještaj koji bi priložio sudu prilikom odmjeravanja kazne. Umjesto toga, Žalbeni sud je Anwarovoj odbrani dao jedan sat da se pripremi, čime je Sud spriječio da bude priložena relevantna medicinska informacija.
F. KABINET PREMIJERA OBJAVIO JE PRETHODNO NAPISANO SAOPĆENJE NAKON OSUĐUJUĆE PRESUDE
Odsustvo nezavisnog sudstva potvrđeno je kada je pravni postupak u ovom slučaju okončan žalbenim postupkom pred Federalnim sudom Malezije. Nekoliko trenutaka nakon što je Federalni sud objavio svoju presudu i nakon što je saslušana žalba tužilaštva na presudu, Najibov kabinet izdao je saopćenje tražeći da “sve strane poštuju pravni poredak i presudu… Malezija ima nezavisno sudstvo i izrečeno je mnogo presuda protiv višerangiranih državnika”.
G. MEĐUNARODNA OSUDA ZBOG NEPOSTOJANJA NEZAVISNOG SUDSTVA
Ovaj pritvor najnoviji je potez malezijske vlade u njenoj dugogodišnjoj represiji nad opozicijom u Maleziji i naročito kampanji da se ušutka Anwar. Human Rights Watch opisao je Anwarovu presudu kao “političku vendettu”, Amnesty International rekao je da je to “žalosna presuda, i samo najnovije poglavlje u neumornim nastojanjima malezijske vlasti da ušutka kritičare vlade”. Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH) objavila je da je ovo “sraman završetak politički motiviranog suđenja”.
3. MALEZIJSKA VLADA MIJEŠALA SE U PRAVO ANWARA IBRAHIMA DA PRIPREMI ODBRANU I SPREČAVALA JE ODBRANU U IZNOŠENJU KLJUČNIH DOKAZA
Prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima branjeniku treba biti dozvoljeno “da se brani lično ili putem pravnog savjetnika kojeg sam izabere”. U praksi ovo znači da “optuženi ili njegov advokat imaju pravo da djeluju marljivo i bez straha u ostvarivanju svih dostupnih odbrana i pravo na osporavanje postupka u ako smatraju da je on nepošten”. Dalje, optuženi “mora imati dovoljno vremena i mogućnosti da pripremi svoju odbranu”. Dodatno, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima garantuje branjeniku “da pribavi i ispita svjedoke u svoju korist pod istim uslovima kao što to čine i svjedoci koji svjedoče protiv njega.”
U ovom slučaju malezijska vlada kontinuirano je negirala Anwarovo pravo da se brani i direktno se miješala u njegovu odbranu skraćujući vrijeme za pripremu odbrane, uskraćujući ključne dokaze tužilaštva i manipulišući ključnim svjedocima odbrane.
A. MIJEŠANJE U ANWAROVU SPOSOBNOST DA OSPORI NEPRIMJERENO PONAŠANJE SUDSTVA
Kao što je spomenuto, Anwaru i njegovim advokatima dosljedno je uskraćeno pravo na ulaganje prigovora na nepravilno ponašanje pravosuđa – uključujući suca Visokog suda, glavnog tužioca i Žalbeni sud. Sve molbe, zahtjevi i žalbe koji se odnose na potraživanja procesnih zloupotreba po kratkom postupku bili su zanemareni i odbačeni ili su na neki drugi način neadekvatno riješeni.
B. OGRANIČENO VRIJEME NA RASPOLAGANJU ZA PRIPREMU ODBRANE
Osim spomenutog, skraćeni rokovi na Žalbenom sudu – uključujući i nerazumni jednosatni period dodijeljen odbrani da pripremi klijenta za čin izricanja presude – temeljno su omeli tim odbrane da djeluje u ime Anwara. Zajedno, ove proceduralne zloupotrebe predstavljaju kršenje međunarodnih normi propisanog redovnog postupka.
C. ODBIJANJE TUŽILAŠTVA DA PREDOČI KLJUČNE DOKAZE
Anwarovom timu odbrane nije dozvoljen pristup ključnim dokazima tužilaštva. Prvi zahtjev za prisilno otkrivanje dokaza – uključujući uzete uzorke, slajdove, bilješke i dokumente koji se odnose na medicinske i DNK dokaze i popis svjedoka tužiteljstva – napravljen je prije početka postupka, u junu 2009. godine. Dok je sudija Visokog suda naložio objavu dokaza, tužilaštvo je odmah uložilo žalbu Žalbenom sudu, koji je poništio odobrenje Višeg suda. Federalni sud potvrdio je odluku Žalbenog suda i spriječio objavljivanje dokaza prije suđenja. Stoga, kada je postupak počeo, odbrana nije imala pristup relevantnim i materijalnim informacijama potrebnim za Anwarovu odbranu. Anwarovim svjedocima vještacima posebno je otežano zbog nedostatka pristupa eksponatima ili bilješkama koje se odnose na ispitivanje DNK uzoraka.
D. UPLITANJE U SVJEDOČENJA SVJEDOKA ODBRANE
Zabrinjavajući incidenti državnog uplitanja s Anwarovim svjedocima odbrane – uključujući i njegove svjedoke alibija – u konačnici su spriječili Anwara da pripremi svoju odbranu. Postoje jasni dokazi da je malezijska policija maltretirala pojedince koji su trebali biti ključni svjedoci alibija, vršeći pritisak na njih i tako manipulirala svjedočenjima i sprečavajući svjedoke da svjedoče. Naprimjer, vlasnik kondominijuma (gdje se navedeno djelo navodno desilo) bio je ispitivan 30 sati od strane policije prije nego je trebalo da se pojavi na suđenju u svojstvu svjedoka. On je bio toliko preplašen da uopće nije svjedočio. Odbrana je identificirala sluškinju koja je radila u kondominijumu u navedeno vrijeme kao svjedoka za alibi, ali kada je došlo vrijeme za njeno svjedočenje, ona nije mogla biti locirana. Sud nije iznio razlog njene odsutnosti.
E. PROBLEMATIČNI DNK DOKAZ IZ SAIFULOVOG REKTALNOG BRISA
Jedini dokaz koji bi mogao zaista potvrditi Saifulove tvrdnje bio bi pozitivan DNK dokaz iz rektalnog brisa uzet nakon navodnog incidenta. Bez utvrđivanja ovih dokaza, van razumne sumnje, malezijski sudovi ne bi smjeli Anwara proglasiti krivim za sodomiju. Međutim, Anwar je proglašen krivim uprkos brojnim pitanjima i nedoumicama u vezi s pouzdanosti DNK nalaza, koje su bile dovoljne da se baci barem osnovana sumnja na dokaze.
F. NEDOSTATAK DOKAZA O PENETRACIJI
Ne postoji validan dokaz da je Saiful doživio penetraciju, koja je obavezni element u slučaju sodomije. Do ovog zaključka došao je prvi doktor koji je pregledao Saifula, kao i ostala trojica specijalista koji su ga pregledali istog dana. Medicinski izvještaji od strane sva četiri doktora iznose isti zaključak.
G. SUMNJE O LOKACIJI NAVODNOG DOGAĐAJA
U njegovoj izjavi, Saiful je tvrdio da se navodna sodomija desila na tepihu u apartmanu broj 1 u kondominijumu. Iako nema tepiha u apartmanu broj 1, Saiful je identifikovao tepih iz drugog apartmana u istom dijelu zgrade kao taj gdje se navodno djelo desilo. Tužilaštvo tepih nije uvrstilo među dokaze niti je pokušalo objasniti da li je tepih sklonjen nakon navodnog djela. Da stvar bude komplikovanija, novine bliske vladajućoj UMNO objavile su Saifula kako pokazuje na krevet kao mjesto navodne sodomije. Navedena izjava u potpunoj je kontradiktornosti s njegovom izjavom koju je dao sudu.
4. KONTINUIRANO NEDOZVOLJAVANJE MALEZIJSKE VALDE DA ANWAR IBRAHIM DOBIJE ODGOVARAJUĆE PRITVORSKE USLOVE SPADA POD OKRUTNO, NEČOVJEČNO I PONIŽAVAJUĆE POSTUPANJE
Član 5 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navode da niko “ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni“.
Malezijska vlada je tokom Anwarovog sadašnjeg pritvora prekršila ove međunarodne standarde. Nakon nekoliko ponovljenih zahtjeva njegovog advokata i pritiska javnosti, Anwar je konačno primljen na pregled u bolnicu 2. juna 2015. godine. Ministar unutrašnjih poslova Ahmad Zahid Hamidi konačno je odobrio Anwarovo prebacivanje u bolnicu četiri sedmice nakon što je to zatražio direktor zatvora i zatvorski doktor. Anwar je četiri puta hospitaliziran – u junu 2015. godine, u julu 2015., u januaru 2016. i u maju 2016. godine, ali svaki put samo na nekoliko dana.
Anwar je također pod konstantnim psihičkim pritiskom od strane zatvorske službe koja djeluje po instrukcijama političkih vlasti. Držan je u samici i nije mu dozvoljen kontakt s drugim zatvorenicima i često je maltretiran od strane zatvorskih čuvara. Od septembra, zatvorske vlasti drastično su mu uskratile pristup advokatima, na samo jedan sat sedmično.
MIŠLJENJE RADNE GRUPE UN-a ZA ARBITRARNI PRITVOR
Radna grupa UN-a za arbitrarni pritvor ustanovljena je Rezolucijom 1991/42 bivše Komisije za ljudska prava. Radna grupa sastoji se od pet nezavisnih stručnjaka koji su postavljeni od strane Vijeća za ljudska prava UN-a. Trenutnu grupu čine stručnjaci iz Australije, Benina, Meksika, Južne Koreje i Ukrajine.
U izvještaju od 1. septembra 2015. godine Radna grupa iznosi mišljenje da je Anwarovo pravo na pravično suđenje, garantirano članom 10 i članom 11 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima prekršeno. Oni zaključuju da su ova kršenja takva “da daju karakter arbitrarnog pritvora” te smatraju da je slučaj protiv Anwara politički motivisan i da je njegovo pravo na slobodu mišljenja i izražavanja ugroženo.
Konačno, Radna grupa zatražila je da Vlada Malezije “oslobodi gospodina Ibrahima odmah i da mu vrati sva politička prava”.
MEĐUNARODNA PODRŠKA ZA OSLOBAĐANJE ANWARA IBRAHIMA
MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE
U Maleziji je demokratski prostor i dalje ograničen, s vladom koja primjenjuje „pobunu“ i druge optužbe protiv sve većeg kruga novinara, aktivista za ljudska prava, političkih protivnika i drugih kritičara. Donošenje Zakona o sprečavanju terorizma i Zakona o nacionalnoj sigurnosti, bez odgovarajućih mehanizama zaštite ljudskih prava i bez transparentnih i konsultativnih procesa, također je predmet zabrinutosti. Pritvor bivšeg lidera opozicije Anwara Ibrahima, koji je arbitraran prema mišljenju UN radne grupe – simbol je šire demokratske slabosti.
– Zeid Ra’ad Al Hussin, UN komesar za ljudska prava
Presuda lideru opozicije Anwaru Ibrahimu otvara ozbiljna pitanja u vezi s redovnim zakonskim postupkom. Evropska unija smatra da je Malezija ključni politički i ekonomski partner u jugoistočnoj Aziji. U duhu ovog partnerstva, EU želi da potvrdi povjerenje u administraciju pravde kao bitne komponente demokratskog procesa.
– Federica Mogherini, visoki predstavnik Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
To je žalosna presuda, i samo najnovije poglavlje u neumornim nastojanjima malezijske vlasti da ušutka kritičare vlade. Optužbe za „sodomiju“ protiv Anwara Ibrahima uvijek su bilei politički motivirane, i treba biti pušten odmah… Smatramo Anwara Ibrahima zatvorenikom savjesti – osuđenim isključivo zbog mirnog korištenja svog prava na slobodu izražavanja.
– Richard Bennett, Amnesty International, direktor Odjela za Aziju i Pacifik
Mi, potpisane organizacije za ljudska prava, izražavamo solidarnost s Anwarom Ibrahimom i osuđujemo politički motivirane optužbe i suđenja koja su rezultirala njegovim zatvaranjem i pozivamo na njegovo hitno i bezuvjetno puštanje.
– Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH), Amnesty International, ASEAN Parlamentarci za ljudska prava (APHR) i drugi.
POLITIČKI I INTELEKTUALNI LIDERI
S velikom tugom i zabrinutošću saznao sam da je Anwar Ibrahim optužen i osuđen. Kao dugogodišnji prijatelj Anwara Ibrahima, mislim da je teško povjerovati u optužbe protiv njega. Anwar Ibrahim intelektualno je orijentirana, vodeća politička ličnost u muslimanskom svijetu. Bio je snažan zagovornik kompatibilnosti islamskih vrijednosti i demokratije, vladavine prava i ljudskih prava. Kao prijatelj Malezije i malezijskog naroda, htio bih potaknuti malezijsku vladu da preispita posljedice ove presude zbog međunarodnog ugleda i predanosti ljudskim pravima.
– Abdullah Gul, bivši predsjednik Turske
Kao ljudi koji vjeruju u pravo na slobodu izražavanja i slobodu mirnog okupljanja, mi pozivamo Vladu Malezije da se pridržava vladavine prava i da poštuje ljudska prava i fundamentalne slobode njenih građana… Mi snažno želimo potaknuti Vladu Malezije, koja se hvali da je demokratska zemlja, da odmah i bezuslovno oslobodi Anwara Ibrahima iz zatvora i da se pridržava principa demokratije.
– John L. Esposito, Tariq Ramadan, Noam Chomsky i 38 drugih javnih ličnosti – intelektualaca i političara
MEDIJI
Krivični predmet korišten da se pritvori gospodin Anwar, koji je bio jedan od najvećih pobornika liberalne demokratije muslimanskog svijeta, bio je za moralnu osudu jer je lakrdija. Lider opozicije optužen je za sodomiju, koja je u Maleziji još uvijek ilegalna, ali je rijetko kad predmet optužbe. Ovaj 67-godišnji oženjeni djed negira optužbe i predmet protiv njega, koji se pokazao bez osnove i bio odbačen od strane suda 2012. godine. Vlada gospodina Najiba uspjela je poništiti odluku Žalbenog suda i to uz podršku Vrhovnog suda, što dokazuje da Maleziji i dalje nedostaje nezavisno sudstvo. – Uredništvo Washington Posta
Pritvaranjem lidera opozicije Anwara Ibrahima prošle sedmice čini se da se Malezija opet odlučila za sumnjiv zakon kako bi eliminisala političke izazove. – Uredništvo Sydney Morning Heralda
VLADE
Australija je razočarana današnjom odlukom Federalnog suda Malezije da se odbaci žalba lidera opozicije Anwara Ibrahima u predmetu sodomije. Duboko smo zabrinuti zbog ozbiljnosti presude našu zabrinutost prenijeli smo Vladi Malezije. Kao prijatelj Malezije, Australija poziva Vladu Malezije da razmotri posljedice zadnjih odluka, uključujući i presudu Anwaru i zadržavanje Zakona o pobuni, zbog njenog međunarodnog ugleda i privrženosti ljudskim pravima.
– Julie Bishop, ministar vanjskih poslova Australije
Ja sam također izrazio zabrinutost zbog slobode izražavanja… razgovarao sam s premijerom o situaciji Anwara Ibrahima.
– John Kerry, državni sekretar SAD-a
Ovaj dom veoma je zabrinut zbog kontinuiranog pritvora malezijskog opozicionog lidera Anwara Ibrahima,… i smatra da su njegovo suđenje i pritvor na politički motiviranim optužbama potkopali malezijsku demokratiju i vjeru u malezijski pravni sistem… i pozivamo relevantne malezijske vlasti da oslobode Anwara Ibrahima…
– Ann Clwyd, Martyn Day, Mark Duran, Alan Meale, Alasdair McDonnell, Kelvin Hopkins, Peter Bottomley, Jim Cunningham, Paul Flynn, Stephen Gethins i Mark Williams, članovi parlamenta Velike Britanije
Stanje u pogledu vladavine zakona i prava u Maleziji izaziva zabrinutost, uključujući neopravdani pritvor lidera opozicije Anwara Ibrahima. On treba biti oslobođen.
– Samantha Power, ambasador SAD-a u UN-u
ZAKLJUČAK
Trenutni pritvor Anwara Ibrahima, koji je očigledna kazna za ispoljavanje njegovih temeljnih prava na slobodu izražavanja i mišljenja i prava na političku praticipaciju, kršenje je domaćeg i međunarodnog prava. Njegovo suđenje nije ispunilo međunarodne standarde o sudskom procesu, uključujući i pravo da mu bude suđeno pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, pravo da se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno i pravo na medicinski odgovarajuće pritvorske uslove. S tim u vezi, kao što je potvrdila Radna grupa o arbitratnom pritvoru UN-a, Anwarov pritvor je arbitraran i on odmah mora biti pušten na slobodu.
