U intervjuu s Vjekoslavom Vukovićem, predsjednikom Vanjskotrgovinske komore BiH, razgovarali smo o trenutnoj ekonomskoj situaciji u BiH, izazovima spoljno-trgovinskog deficita i potencijalu za razvoj izvoza. Vuković je za BUKU detaljno analizirao pad izvoza, posebno u sektorima kao što su električna energija i drvna industrija, ali i naglasio važnost diversifikacije tržišta te jačanja domaće proizvodnje. Takođe, osvrnuo se na izazove u energetskom sektoru i dekarbonizaciju, kao ključne faktore za stabilizaciju ekonomije u budućnosti.
U kakvom ambijentu smo dočekali kraj ove godine što se tiče spoljno-trgovinskog deficita?
Što se tiče Bosne i Hercegovine, bilježimo izvoz u vrijednosti od preko 15 milijardi konvertibilnih maraka, dok je uvoz 26,7 milijardi KM. U izvoznom dijelu zabilježen je pad od 4%. Međutim, to ne bismo trebali doživljavati kao rekordne deficite. Posljednjih pet godina izvoz je porastao za 7 milijardi KM, a ekonomija je rapidno rasla. Ipak, u posljednjoj godini primjetan je blagi pad, koji je povezan s ekonomijom Evropske unije.
U kojim oblastima je pad najviše izražen?
Pad je posebno izražen u sektoru električne energije, gdje smo izgubili 400 miliona KM zbog slabog industrijskog razvoja i smanjene potražnje u EU, dok je naš najveći trgovinski partner, Republika Hrvatska, smanjio uvoz zbog usporenog ekonomskog rasta. Slični gubici bilježe se u sektoru drvne industrije, proizvodnje namještaja i drugih grana.
Može li BiH dosegnuti rekordni spoljno-trgovinski deficit iz 2022. godine?
Kada govorimo o rekordnim deficitima, često se stvara medijska panika. Makroekonomski pokazatelji Bosne i Hercegovine ne odražavaju takvu sliku. Bankarski sektor je likvidan, a rizik solidnosti nizak. Naša ekonomija, iako osjetljiva na tržište EU, nije izuzeta od ovog pada. U BiH, kao i u svim zemljama u okruženju, postoji značajna ovisnost o izvozu u EU, s čak 70% naših proizvoda odlazi na to tržište. Naša ekonomija je snažno izvozno orijentirana, ali imamo problem jer BiH ne proizvodi sve što je potrebno za svoje stanovništvo. Zbog toga ne možemo značajno smanjiti uvoz, posebno kada je riječ o proizvodima koji su ključni za našu industriju, kao i o repromaterijalima potrebnim za proizvodnju. Naša proizvodnja nije dovoljno razvijena – nemamo aluminijsku industriju ni čeličane koje bi mogle proizvesti potrebne materijale. Stoga, većinu repromaterijala uvozimo, a od toga pravimo komponente koje kasnije izvozimo. Međutim, potražnja za tim komponentama smanjena je zbog usporavanja ekonomske aktivnosti u EU. Ovaj problem je postao dio šireg lanca koji utječe ne samo na BiH, već i na cijelu Europu.
Kako trenutna ekonomska situacija u Njemačkoj utiče na Bosnu i Hercegovinu, posebno u kontekstu autoindustrije i izvoza komponenti?
Njemačka industrija suočava se s ozbiljnim problemima zbog ekonomskih grešaka poput oslanjanja na jeftinu energiju iz Rusije i tržišta Kine, te jeftine radne snage iz istočne Europe. S obzirom na promjene u globalnoj situaciji, više nema tih povoljnih uvjeta, što je stvorilo velike poteškoće za njemačku ekonomiju. Bosna i Hercegovina, koja proizvodi mnoge komponente za autoindustriju, suočava se s padom potražnje za automobilima, koji je prošle godine smanjen za dva miliona.
Ovaj pad potražnje izaziva ozbiljnu zabrinutost. Šta je rješenje?
BiH mora razmišljati o novim tržištima i izvorima, posebno u regijama poput Bliskog istoka, Afrike i Dalekog istoka, kako bi izbjegla negativne ekonomske posljedice.
Naravno, na tome se mora kontinuirano raditi.
Slažem se s navedenim. To je za nas stalni zadatak i cilj koji treba biti u fokusu.
Na početku razgovora spomenuli ste pad izvoza električne energije, a evo od 1. januara ista je poskupila u Republici Srpskoj. Uz to, zatvoren je rudnik u Zenici, a imamo i probleme u Gacku i Ugljeviku, dok dekarbonizacija stoji u mjestu. Kako će to uticati na cijene i energetsku stabilnost?
Poskupljenje električne energije u Republici Srpskoj sigurno će povećati cijene proizvoda, a u 2025. godini život će biti teži, posebno za obične građane. U Gacku imamo velike fluktuacije, a regulatori, a ne vlade, moraju postaviti cijene u skladu s tržištem i proizvodnjom. BiH gubi komparativnu prednost niskih cijena energenata, a mnoge hidroelektrane su željele investirati u našu zemlju.
Problemi s energetskom stabilnošću tek nas očekuju, posebno ako ne nađemo rješenja za pravovremenu dekarbonizaciju. Trenutno proizvodimo 60% energije iz termoelektrana koje koriste prljave izvore, dok je udio energije iz vjetra i sunca samo 3,2%, što je sporo za rast. Potpuna implementacija zelene energije zahtijevat će još mnogo godina.
Moramo ispuniti našu agendu do 2030. godine, dok je EU karbonski neutralna do 2050. Godina 2030. nam se čini daleko, ali sada, u ovom trenutku, ne smijemo ignorirati ovaj problem. Naša odgovornost je da se bavimo tim pitanjem, kao što to čini ostatak svijeta u oblasti reciklaže i dekarbonizacije.
Takođe, potrebno je uspostaviti burzu obnovljive energije i donijeti nove zakone koji se odnose na elektroenergetsku tranziciju. Ulazak u sistem trgovine ugljičnim emisijama je neizbježan, ali bolje je da ti novci ostanu u BiH. Korištenjem tih sredstava mogli bismo subvencionirati domaću proizvodnju, ulagati u obnovljive izvore energije i, na taj način, napraviti proizvode poput zelenog čelika, zelenog aluminijuma i minerala. Na to apeliramo tri godine.
Ali na tom polju se ništa se ne mijenja, ništa se ne dešava.
Nažalost, to je tačno. Ponekad imamo dojam da čekamo da drugi riješe naš problem, ali to je pogrešan pristup. Ovaj problem je ozbiljan i neće ga niko drugi riješiti.
Mi kontinuirano apeliramo i nastojimo potaknuti kompanije u BiH da prepoznaju svoj karbonski otisak. Važno je da svaka firma zna gdje se nalazi u tom smislu. Ako je njihov karbonski otisak visok, platit će veću kvotu poreza. Ako je nizak, porez će biti manji. Na taj način, pozivamo firme da putem svojih audita saznaju svoj karbonski otisak i prepoznaju gdje se nalaze.
Dali smo puno kroz edukaciju o karbonskim otiscima i računovodstvu, ali na kraju, nismo mi ti koji donose odluke. Ipak, to je ključni korak za održavanje konkurentnosti, naročito u narednom periodu.
Definitivno, traženje novih tržišta je također važan korak. Ne smijemo stavljati sve “jaja u jednu košaru”. Europska unija jeste bitna, ali moramo gledati i druge mogućnosti.
Da li imamo još neke potencijale koje zanemarujemo?
Imamo 2 miliona hektara zemljišta, ali je samo 300.000 hektara obrađeno. Šume prekrivaju 60% teritorije, ali umjesto da se fokusiramo na osnovnu proizvodnju, treba da radimo na finalnim proizvodima. Imamo potencijala da budemo konkurentni u proizvodnji namještaja, ali moramo ulagati u obrazovanje. Često se fokusiramo na osnovne brojke, ali moramo shvatiti širu sliku – imamo trgovinski deficit., ali mi moramo razumjeti širu sliku – imamo trgovinski deficit.
S obzirom na sve okolnosti, nužno je izgraditi sveobuhvatan pristup. Takođe, priznali smo da je zaposlenost opala prošle godine, a javna potrošnja ima važnu ulogu. Veća potrošnja vodi većim porezima i subvencijama, što može pomoći u povećanju BDP-a i smanjenju inflacije. Naša inflacija je sada na realnom nivou, sličnom onome prije 4-5 godina, osim pandemijskog perioda. Kamate su sada na stabilnom nivou.
Ali i dalje imamo špekulativno visoke cijene što opterećuje građane?
Da, međutim, to je u nadležnosti drugih institucija koje trebaju provesti inspekciju. Da li se to radi ili ne, nažalost, mi nismo odgovorni za to. Kada bismo na ekonomskoj platformi u Bosni i Hercegovini, zdravosmišljeno, otvoreno i iskreno razgovarali jedni s drugima, vjerujem da bismo postigli fantastične rezultate i osmislili konkretne prijedloge za rješavanje negativnih posljedica.
Postoji li te iskrenosti u razgovorima?
Ako je nedostaje, morat ćemo se sami natjerati, jer će situacija postati neodrživa u doglednom vremenu. Ono što govorim, vrlo je realno i provedivo, pod uvjetom da postignemo zajednički stav, gdje ćemo reći:-Ovo je Bosna i Hercegovina, ovo su potrebe naše ekonomije, ovo su potrebe naših građana. To se mora povezati i uskladiti. Naš slogan, sinergija, jasno pokazuje važnost povezivanja privatnog sektora, koji je mnogo brži od države. Ljudi već koriste satelitske tehnologije, umjetnu inteligenciju, potpuno automatizirane proizvodne sisteme, koji su zapravo njihova snaga. Ako postignemo tu sinergiju, imat ćemo pravi temelj za uspjeh, bez obzira na sve globalne izazove koji nas okružuju.
I za kraj kakav je trenutni položaj BiH u globalnim ekonomskim tokovima, koji su izazovi pred domaćom privredom i prognoze za 2025. godinu?
Bosna i Hercegovina je mala ekonomija, ali ima prostor za prilagodbu globalnim ekonomskim trendovima. Globalni rast od 3,2% u 2025. godini pruža priliku koju moramo iskoristiti. Naš ključni zadatak je diversifikacija tržišta, s naglaskom na izvoz prema tržištima Bliskog istoka, Afrike i Azije, kao i jačanje domaće proizvodnje kako bismo smanjili zavisnost od uvoza.
Glavni izazovi uključuju visoke transportne troškove, oslanjanje na uvoz repromaterijala i nedovoljnu industrijsku proizvodnju. Strateškim radom na povećanju domaćih kapaciteta i razvoju proizvoda sa višom dodanom vrijednošću, možemo postati konkurentniji na globalnom tržištu. Ovaj proces zahtijeva angažman svih relevantnih aktera, uključujući privatni sektor, vladu i obrazovne institucije.
Gledajući globalne ekonomske promjene, jasno je da će svaka kriza imati uticaja na život građana u BiH. Ako makroekonomska situacija bude loša globalno, biće loša i za nas. Međutim, BiH nije izolovano tržište; povezani smo sa zemljama regiona, što predstavlja priliku za širenje na tržište od 20 miliona ljudi.
Iako EU ima značajan uticaj na našu ekonomiju, dok ne krenemo ozbiljnim putem ka članstvu, moramo se osloniti na vlastite kapacitete. Globalna ekonomska situacija, pogođena krizama i ratovima, reflektuje se i na nas, ali postoji nada da će makroekonomska neravnoteža uskoro doći do kraja. Ako zadržimo bankarsku stabilnost, nisku inflaciju i povoljne kamatne stope, mogli bismo održati ekonomsku stabilnost i otvoriti nova radna mjesta kroz zdrave projekte.
Najvažniji faktor za našu budućnost je naš vlastiti angažman. Ako budemo čekali da drugi riješe naše probleme, ništa se neće promijeniti. Politička situacija nas često usmjerava na čekanje, ali moramo preuzeti odgovornost i djelovati odmah.
