BiH na 131. mjestu po uslovima poslovanja – najgora u Evropi

Poražavajuće zvuči podatak da je Bosna i  Hercegovina rangirana na 131. mjestu po uslovima poslovanja u izvještaju Svjetske banke Doing Business i da je najgora u Evropi daleko zaostajući i za zemljama okruženja.  Naša zemlja, prema ovom izvještaju, nije u protekloj godini provela ni jednu institucionalnu i regulatornu reformu na ovom području, za razliku na primjer od Makedonije koja ih je provela 6 i regionalni je lider na 25. mjestu ove  referentne svjetske  liste.

I dok releveantni svjetski autoriteti ne bilježe pomake u BiH, domaćim političkim dužnosnicima “puna su usta” rada na poslovnom ambijentu.
Stvarnost ih, međutim, demantuje na svakom koraku, a ponajvše prigušena domaća ekonomija, rastuća neuposlenost i slabašne strane investicije-
Tjerane rigidnim uslovima MMF-a  i stalnim manjkovima u budžetima, domaće vlasti su  potpuno obuzete  budžetima i kupovinom socijalnog mira i traže način kako će namaknuti nove prihode od sfere koja i sama stenje pod teretom krize – realnog sektora.
Privreda je na stalnoj vjetrometini novih propisa, izmjena zakona od kojih se nekima ne poboljšava poslovni ambijent i olakšava poslovanje, nego su prvensstveno doneseni radi namicanja novih sredstava u budžete, a ponekad i iz mnogo proizaičnijih razloga.
Pojedina zakonska rješenja koja idu za povećanjem discipline kao što je na primjer Zakon o prekršajima, koji drastično povećava kazne u domenu radnih odnosa, sasvim sigurno jesu poželjna, ali da bi vlast mogla provoditi “progon vještica” mora imati i neku drugu regulativu.
Lijepo što ćete drastičnim kaznama suzbijati rad na crno, ali kada poslodavac treba prosječno više od 100 dana da naplati jednu fakturu, kada imate visoko opterećenje na plate, birokratske prepreke koje usporavaju poslovne procese pitanje bježanja u “sivu zonu” je za neke od njih logična posljedica.
Šta onda može  biti izbor takvih poslodavaca, koje će država tjerati “u suru”  a na druoj strani ne pružiti im ambijent u kojem će moći zakonito poslovati? Vjerovatno stavljanja katanca na bravu!
Dakako, bilo je u posljednje vrijeme zakonskih  rješenja u funkciji poboljšanja poslovnog ambijenta, ali čini se kako bez sveobuhvatne regulatorne reforme koja će biti u funkciji stvaranja povoljnijih uslova za realni sektor i dalje možemo imati suspregnut ekonomiju koja će teško ekonomski rast vući naprijed.
Suština jeste da se uvedu red i disciplina, kako to gromoglasno najavljuje Nikšićeva vlada, ali i da se na drugoj strani privredi olakša život, da se smanje fiskalni i parafiskalni nameti, da se uklone birokratske “stupice” kojima se bizisu svakodonevno otimaju novac i strpljenje, da se olakšaju poslovni procesi.
Stiče se dojam da je privreda muzna krava od koje se, kad god zatreba pokušava “izmusti” koliko se može, ali da joj se zauzvarat malo daje da bi “davala mlijeko”. Ona je i “dežurna” kad se treba namaći novac u fondove kao u slučaju aktuelne akcije protiv rada na crno, kojom se pokušava na prilično klimav način ispuniti obećanje dato penzionerima i “navući” onih 5% za povećanje penzija.
Borba protiv rada na crno u suštini je svakodnevna aktivnost inspekcija za koju nisu potrebne neke namjenske akcije sa bombastičnim najavama i unapredijed definisanim ciljevima.
Nažalost, vlast ne dira tamo gdje bi mogla napraviti uštede i gdje je logično da to čini – u sferi javne potrošnje i prije svega na administrtivnom aparatu koja troši orgroman novac.
Zvanični podaci Agencije za statistiku BiH govore da se cijelo vrijeme trajanja krize troškovi vlada u BiH uvećavaju,  a što znači da rastu izdaci administracije, socijalnih, zdravstvenih i drugih transfera, dok u isto vrijeme bruto domaći proizvod stagnira.
Na taj način može se živjeti samo uz pomoć kredita MMF-a.
Sve u svemu, malo je rada na poljima na koja upravo ukazuje izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma, a koja su bitna (nisu, naravno, presudna) za ohrabrivanje poslovnih aktivnosti, privlačenje investicija i otvaranje radnih mjesta. Samo kroz  predan rad na reformama i podršku realnom sektoru može se ostvariti boljitak, a time na koncu napuniti i budžetski i vanbudžetski fondovi.
indikator