Otvoreno pismo Kardinalu Vinku Puljiću i ministrici obrane BiH Marini Pendeš
Otvoreno pismo Kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu Vrhbosanskom i ministrici obrane BiH Marini Pendeš u povodu Molitvenog pohoda na Bobovac
BOSANSKA KRALJICA KATARINA I BOSANSKI KRALJEVSKI GRAD BOBOVAC NEMAJU NIKAKVE VEZE S HRVATSKOM I HRVATSTVOM
Izvor: bedrudingusic.wordpress.com
Autori: Bosansohercegovački novinari Ibrahim Halilović i Bedrudin Gušić
Poštovana gospođo Pendeš!
Ministarstvo obrane BiH najavljuje na svojoj oficijelnoj stranici Molitveni pohod na Bobovac, u povodu obilježavanja 25. oktobra 1478. – dana kada je umrla pretposljednja bosanska kraljica Katarina.
Poštovani gospodine Puljiću!
U najavi Molitvenog pohoda na Bobovac – Ministarstvo obrane BiH navodi kako ćete Vi u subotu 24. oktobra 2015. predvoditi misno slavlje na Bobovcu u spomen kraljici Katarini, pretposljednjoj bosanskoj kraljici – koja je ispustila svoju dušu u izgnanstvu u Rimu.
Duboko smo razočarani daljim sadržajem te vijesti na službenoj stranici Ministarstva obrane BiH, a koju prenose mediji, u kojoj stoji kako se “očekuje dolazak velikog broja vjernika iz okolnih i udaljenih župa, predstavnika Oružanih snaga Hrvatske, predvođenih vojnim kapelanima, kao i pripadnika međunarodnih vojnih snaga stacioniranih u BiH.”
Dozvolite nam da ministricu obrane BiH gospođu Marinu Pendeš i Vas gospodine Puljiću kao kardinala i nadbiskupa Vrhbosanskog, upitamo kakve veze imaju predstavnici Oružanih snaga Hrvatske sa sjećanjem na bosansku kraljicu, osim ako i Kraljicu i Bobovac, sve bosanske kraljeve, kraljice i kraljevske gradove, organizator ne smatra – hrvatskim, što je već ustaljena praksa krivotvorenja povijesnih istina, uz prešutnu suglasnost ili odobravanje bosanske Katoličke crkve, sada i uz pomoć Ministarstva obrane BiH!
To je grubi i nedopustivi falsifikat koji se ukazuje po dvaneasti put na Bobovcu, a koji se krajem ovog ljeta ukazao i u Jajcu kada je hrvatska predsjednica Kolinda Grabarić Kitarović, u nazočnosti bojovnika HVO-a i HV-a, kao i prešutno odobravanje načelnika Općine Jajce Edina Hozana, uz himnu “Lijepa naša” – proglasila Jajce gradom hrvatskih kraljeva.
Više je nego degutantno tradicionalno pokazivanje hrvatske državne ikonografije na Bobovcu, kao i znamenja HVO-a koji se po teškom zločinu pamti i u okružju Bobovca – Varešu, Stupnom Dolu…
Bobovac je bio i ostao prijestolno mjesto bosanskih, i samo bosanskih kraljeva, koji nužno nisu bili ni katolici, a Hrvati svakako ne!
Pretposljednja tragična kraljica Katarina je, kako Vam je znano, bila Bosanka, pripadnica Bosanske crkve sve do svoje udaje za kralja Tomaša. Stjepan Vukčić Kosača, njen otac, pružao je utočište bogumilima (bosanskoj heresi, sic!) protiv koje su rimske pape 300 godina vodile križarske ratove, često uz pomoć mađarskih kraljeva. Na bogumile se najzad žestoko ostrvio i bosanski pretposljednji kralj Tomaš, pa su se hiljade i tisuće pripadnika Bosanske crkve sklonile kod Stjepana Vukčića Kosače.
Taj Tomašev svirepi obračun sa pripadnicima bosanske crkve kojoj je i sam nekada pripadao, povjesničari smatraju početkom kraja bosanske srednjovjekovne države jer se kralj prvi puta usprotivio vlastitom puku progoneći ga križarski kako bi se dodovorio papi.
Sam Tomaš je u prvom braku bio oženjen Vojačom, bogumilkom, ženom “koja nije bila plemenita soja” s kojom je izrodio i Stjepana posljednjeg bosanskog kralja, kojeg Ivan Frano Jukić smatra kopiletom (jer je iz bogumilskog braka, sic!) i ubojcom oca Tomaša…
Tomaš je razvrgao brak sa bogumilkom Vojačom kako bi dokazao svoju pravovjernost katoličanstvu kojeg je istom primio. Svoju katoličku pravovjernost potvrdio je katoličkim obredom ceremonije vjenčanja sa Katarinom.
Svakako da je neotuđivo i legitimno pravo Katoličke crkve, pa i vjernika katolika u Ministarstvu obrane BiH da se sjećaju katolkinje Katarine, kraljice bosanske, ali je degutantno i nedopustvivo prisustvo hrvatske ikonografije u pohodu na Bobovac, uz prešutnu suglasnost ili odobravanje Katoličke crkve, ali i bosanskoh vlasti. Jer, Katarina i Bobovac nemaju nikakve veze sa hrvatstvom ni sa Hrvatskom.
Jedino znamenje koje je poželjeno i valjano i tada i uvijek na Bobovcu, ali i u svim drugim krajevima Bosne, je znamenje sa ljiljanima – srednjovjekovni bosanski štit i zastava Kraljevine Bosne, kao i zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima.
Mi, građani RBiH, potomci dičnih Ilira i bogumila, koji za razliku od bivšeg reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe ef. Cerića i još nekih iz bošnjačkog političkog, vjerskog i akademskog establišmenta, se ne odričemo svoje povijesti predturskog perioda; protivimo se svakom pokušaju krivotvorenja povijesti. Mi imamo neotuđivo pravo smatrati kraljicu Katarinu svojom kraljicom, svojom bosanskom kraljicom, bugumilkom u mladosti, katolkinjom po udaji, tragičnoj po sudbini (koju je zloupotrebio i sam Papa). Stoga se protivimo svojatanju pod plaštom šahovnice i hrvatstva, uz prešutnu asistenciju i podršku Katoličke crkve u Bosni.
Mi smo svjesni izreke po kojoj – ako se mi Bosanci odreknemo svoje povijesti, svojih predaka i svoje države, prave spoznaje istine i brige o vlastitoj povijesti – imaćemo falisfikate sa velikohrvatske i velikosrpske hegemonističke strane. (U proglasu za osvajanje Jajca, četnički general Stanislav Galić, haaški osuđenik, tvrdio je u ljeto 1992. kako je Jajce grad bosanskih srpskih vladara). U hrvatskoj interpretaciji povijesti izgubio se pridjev “bosanski” – pa je Jajce postalo grad samo hrvatskih kraljeva, što ono nikad nije bilo niti će ikad biti.
Stoga, uvaženi gospodine Kardinale, gospođo Pendeš, molimo vas imajte na umu povijesne činjenice kojih se nećemo odreći, niti dozvoliti falsificiranje i podvale, ma od koga dolazile. Ko zaboravlja lekcije iz povijesti, ona mu se ponavlja na najgori mogući način.
Bobovac je bosanski stolni grad, Katarina je bosanska kraljica!
Nikakvo zaogrtanje u šahovnice, mantije – eventualno i u dejtonske zastave – kraljice, kraljeva, Bobovca i ostalih bosanskih gradova, neće moći sakriti tu povijesnu istinu.
Ibrahim Halilović
Bedrudin Gušić
