FILM O IMPERIJI IVICE TODORIĆA: Balkanske gazde sa rukama punim keša
Dario Juričan za Žurnal govori o prikazivanju filma u Bosni i Hercegovini, balkanskim gazdama i Todorićevom odgovoru na poziv za razgovor
Hrvatski režiser Dario Juričan pune tri godine je istraživao kako je nastala imperija Ivice Todorića, vlasnika koncerna Agrokor u čijem je sastavu najveći regionalni lanac marketa Konzum. Uz pomoć novinara Saše Paparella Juričan je istraživao na koji je način Todorić monopolizirao tržišta Jugoslavije i pri tome postao jedan od najbogatijih ljudi u ovom dijelu Evrope.
Juričan je u razgovorima sa novinarima najčešće isticao dva motiva za pravljenje filma kojega je nazvao Gazda. Prvi je činjenica da je njegov otac završio istu srednju školu kao i Ivica Todorić i godinama radio u Agrokombinatu koji je Todorić privatizovao. Drugi motiv je bila činjenica, kako objašnjava Juričan, da se u Hrvatskoj o Agrokoru nije dovoljno istraživalo niti javno govorilo.
Mjesecima su Juričan i Paparella pretraživali arhive videozapisa, novinskih članaka, razgovarali sa desetinama ljudi, odlazili na otvaranje novih Konzumovih prodavnica i u svom istraživanju stigli do američke kancelarije Jane, robne marke vode u vlasništvu Agrokora.
Krajem jula 2016. godine film je imao pretpremijeru na filmskom festivalu Motovun za malu i odabranu publiku. Kada je Gazda trebao da krene u kina širom Hrvatske, najveći lanac kina u Hrvatskoj, CineStar, odbio ga je prikazati uz izgovor da neće biti dovoljno gledan. Demant je stigao već na premijeri filma u kinu Europa u Zagrebu početkom oktobra jer se za projekciju tražila karta više.
Dario Juričan za Žurnal govori o prikazivanju filma u Bosni i Hercegovini, balkanskim gazdama i Todorićevom odgovoru na poziv za razgovor.
ŽURNAL: Koliko ste se u ovom višegodišnjem istraživanju poslovanja Agrokora odnosno Konzuma bavili poslovanjem ove korporacije u BiH? U filmu također iznosite podatak da je prosječna plata u Konzumu za 40 posto manja od prosječne plate u Zagrebu. Da li imate takve podatke za BiH?
JURIČAN: Nismo se konkretnije bavili Agrokorom van Hrvatske, osim Janom u New Yorku. Zanimali su nas mehanizmi po kojima ta megakompanija funkcionira u Hrvatskoj. To je kompanija koja se brzo prilagođava lokalnim uvjetima i vrlo je “kreativna” u postizanju svojih ciljeva.
Agrokor ne prednjači u plaćanju radnika, štoviše, imaju poštapalicu da plaćaju “granski prosjek”. Budu šire ruke u trenutku kad preuzimaju pogone, da smekšaju raju.
ŽURNAL: U razgovoru u emisiji “Nedjeljom u 2” govorite kako je Agrokor svaku kompaniju koju je kupio napravio boljom za razliku od “ekipice” u Bosni koja to nije uradila tako. Na koga ste mislili i o čemu se radi?
JURIČAN: Mislio sam prvenstveno na “odličnike” privatizacije u Hrvatskoj, a navodno borave u BiH, na Josipa Gucića i Miroslava Kutlu koji se nalaze na potjernicama MUP-a i nedostupni su hrvatskom pravosuđu.
ŽURNAL: Kada će film biti prikazan u BiH? Da li imate isti problem sa distribucijom filma u BiH kakav ste imali u Hrvatskoj?
JURIČAN: Moj inbox je prazan… U Hrvatskoj grizu neovisni mediji, a ostali ga zaobilaze u širokom luku. Najveći kinoprikazivač u Hrvatskoj odbio je prikazivati film.
ŽURNAL: Čini se da još uvijek nema interesa u BiH za prikazivanjem filma. Na koji način i kada bi, u slučaju da se film ne bude prikazivao u kinu, publika u Bosni i Hercegovini mogla pogledati film?
JURIČAN: Mi ćemo u skoro vrijeme pokušati doći do kina u BiH. Nadamo se barem preko Sarajevo film festivala. Film će biti dostupan u ožujku 2017. na različitim platformama.
ŽURNAL: Jedan od načina finansiranja filma bilo je skupljanje novca svih koji su željeli donirati putem interneta. Koliko ljudi iz BiH je doniralo novac za film?
JURIČAN: Kampanjom smo sakupili 7789 $. Bilo je sponzorstava iz 19 zemalja, BiH nije među njima.
ŽURNAL: Konzum je u BiH treća kompanija po godišnjem prihodu. Nekoliko drugih kompanija na listi deset najvećih kompanija u BiH također su vlasništvo jednog čovjeka koji je sam napravio kompaniju od početka a često je dio procesa bila privatizacija neke druge kompanije. Da li smatrate da je primjer kojeg ste Vi u filmu prikazali na neki način model kako se postaje “gazda” i u BiH?
JURIČAN: Ne mogu na žalost ulaziti u BiH procjenu jer ne poznajem dovoljno tržište, ali znam ponešto o balkanskim gazdama. Da bi bili gazda potrebno je sljedeće: niša – područje ili grana kojom želite gazditi, plivanje s politikom bez obzira na njene boje i laka ruka puna keša.
ŽURNAL: Da li Vam se gospodin Todorić možda javio nakon što ste ga u emisiji Nedjeljom u 2 pozvali na razgovor?
JURIČAN: Gospodin Todorić, baš kao i cijeli Agrokor odlučio je negirati postojanje filma i knjige.
ŽURNAL: U najavi filma ste često ponavljali kako je film “priča o uspjehu i kako se do njega došlo, ali i priča o neuspjehu i kako u njemu živimo”. Možete li reći nešto više o ovoj tezi.
JURIČAN: Htio sam naglasiti da je propuštena prilika da ti nositelji “uspjeha”, kakav god on bio, nisu zemlju učinili uređenijom u smislu državnog uređenja. Slaba država im je odgovarala i još uvijek im odgovara, jer da nije tako mene bi Državno odvjetništvo nazvalo drugi dan nakon prikazivanja filma i priupitalo me za dokumente iz filma. Sad se možemo sporiti jesu li ti nositelji uspjeha mogli biti nositelji promjena kada su potekli i hranili se takvom nesigurnom pravnom sredinom, ja mislim da nisu, jer oni su ugrađeni u grešku sistema, oni su njen aktivni dio.
(zurnal.info)
