BiHPrivreda

Sretno, kamaradi Alije Sirotanovića!

VIDEO/ PRIČA I FILM ZA DAN RUDARA
Sretno, kamaradi Alije Sirotanovića! Znate li zašto se i danas lopata u Bosni zove ‘sirotanovićka’?

Kamaradi su uvijek puno radili i teško živjeli, ali su imali ponos, jer su znali da imaju druga Tita iza svojih leđa. A jedan je bio daleko najpozatniji i zvao se Alija Sirotonović

Nekad, dok je Bog hodao po zemlji, znalo se šta je šta, šta vrijedi, šta ne vrijedi. Tako smo još od ranog djetinstva znali ko je „rudar“ i kada svi slavimo praznik njemu u čast. TV ekipe su taj obilazile rudarska okna, uveče su se nakon Dnevnika prikazivali dokumentarci o našoj rudarskoj prošlosti, ali i sadašnjosti. Čak su se snimali igrani tv filmovi o njima, poput „Husinske bune“ iz 1980-te godine.


Kamaradi jesu i tada puno radili i teško živjeli, ali su imali ponos, jer su znali da imaju druga Tita iza svojih leđa.
A jedan je bio daleko najpozatniji i zvao se Alija Sirotonović.


Rođen je u Trtorićima, selu kod Breze, Bosna i Hercegovina. Tačan datum rođenja nije poznat. Cijel život je proveo u rodnom selu, a radni vijek u Rudniku mrkog uglja “Breza”, u kome je, 24. jula 1949. godine, u Jami 1 poznatoj kao Rov vojvode Putnika, sa svojih osam kamarata, u jednoj osmočasovnoj smjeni iskopao 158 tona uglja – 253 rudnička vagoneta, čime je za 215 odsto prebacio brigadnu normu od 50 tona za šihtu i oborio dotadašnji rekord Alekseja Stahanova iz 1936. godine – 102 tone uglja, iskopanih doduše za pet sati i 45 minuta. 


Zbog ovog podviga Alija je odlikovan četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ – Junak socijalističkog rada. Štampa je naširoko i nadugačko pisala o ovom podvigu, a o Aliji su se vremenom isprele mnoge legende, a lopata u Bosni od tada ima nadimak „sirotanovićka“.


Tito je jednom prilikom, moguće kad mu je uručivan orden Junak socijalističkog rada, upitao Aliju treba li mu štogod, a ovaj lakonski odgovorio “veća lopata”, pa je, kao, Tito naredio da mu se iskuje ona velika lopata. 


Po drugoj legendi, na isto Titovo pitanje ovaj je rekao: “Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće.” Kažu da je struja u njegovo selo stigla prije nego što se on iz Beograda vratio. 


Kažu, takođe, da je negdje sedamdesetih opet bio na prijemu i da mu je Tito ponudio na poklon “auto po želji”. Alija je izabrao “fiću”.


Alija Sirotanović nije, kako mnogi misle, onaj nasmijani radnik na nekadašnjoj novčanici od 1000 dinara, a poslije denominacije 1965. godine od 10 dinara. Na ovoj novčanici je Arif Heralić, radnik zeničke Željezare. Arif nije bio udarnik, a njegov lik, “skinut” sa dokumentarnog filma o Željezari, našao se na tada najvećoj novčanici zahvaljujući šarmantnom osmijehu. 


Alija Sirotanović je rudar na novčanici od 20.000 dinara, puštenoj u opticaj 1987. godine, a povučenoj u monetarnoj reformi Ante Markovića.


Alija je cijeli radni vijek proveo u istom statusu – rudar-brigadir, penzionisao se sredinom sedamdesetih. “Drugovi” su ga se sjetili sredinom osamdesetih, pa su mu u to vrijeme dodelili nagradu AVNOJ-a koja je “vukla” nacionalnu penziju, a ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika “Breza” postavljena je njegova bista. 


Umro je 13. maja 1990. godine. 


Danas je Alija Sirotanović zaboravljeni lik iz naše prošlosti, a rudari su samo „socijalni problem“ koji treba nekako riješiti, po mogućnosti što tiše i daleko od očiju javnosti.


Zato, u ime naše rudarske tradicije ali i budućnosti, oblježimo Dan rudara na onaj način kako su to kamaradi ovdje radili.


Sretno!


(DEPO PORTAL)

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close