Bakira uznemirilo protjerivanje iranskih diplomata

Koliko se Bakir Izetbegović uplašio promjene stanja u sigurnosnim strukturama BiH nakon što je za ministra izabran Fahrudin Radončić i zahtjeva novog ministra da se moraju otkriti politička ubistva, najbolje potvrđuje i njegova najnovija izjava.

On za dnevni bilten koji se prodaje u manje od 3.000 primjeraka, između ostalog, kaže: “Dio tog nenormalnog stanja je činjenica da imamo ministra sigurnosti kojeg je prije nekoliko dana svjedokinja pod zakletvom optužila za naručeno ubistvo, a najutjecajniji elektronski medij u centralnoj informativnoj emisiji za pranje novca kroz off-shore firme u kompanijama čiji su suvlasnici prononsirani balkanski kriminalci.”

 

 

 

Prazina, Caco, Ugljen, Leutar, Delalić, porodica Halilović: Žrtve bošnjačke državne mafije 

 

Bakir i Šejla

 

Poznata izreka da “pas ne laje zbog sela nego zbog sebe” upravo se pokazuje u ovoj Bakirovoj rečenici.

Izetbegović kao kredibilne uzima izjave svjedokinje koja je već dva puta pred Općinskim sudom u Sarajevu osuđena za klevete koje joj je izdiktirao pravi ubica Ramiza Delalića Ćele, i to na ukupno 13.000 KM.

Član Predsjedništva BiH poziva se na svjedokinju pred kojom su se – što je potvrdila i istraga – planirala ubistva, brojao opljačkani novac s Aerodroma, pakovala droga u njenom stanu… a ona je na slobodi ostala samo zbog humanosti prema njenom djetetu, koje je u vrijeme hapšenja Zijada Turkovića imalo samo dvije-tri godine, a ne zbog lažnih izjava koje je davala “pod zakletvom” ili zbog njene dokazane svake vrste nemoralnosti.

Također, Bakir se poziva i na Federalnu TV, koja je ustvrdila da Radončić ima, navodno, off-shore kompaniju u svijetu.

No, činjenice su potpuno drugačije.

Za razliku od Izetbegovićeve tvrdnje, Radončić nikada nije imao off-shore kompaniju, a cilj Bakirovog naručenog podmetanja je da sakrije više njegovih ratnih i poratnih kompanija te vrste te posebno malverzacije s BBI lažnim imenima i off-shore kompanijama gdje su njegovi suvlasnički rezultati impozantni.

Otkrivanje spiska koji će uskoro uslijediti, dovodi u paniku cijeli tzv. malezijski krug, uključujući njegovog velikog intimusa i partnera Amera Bukvića.

Skoro je posve nebitno, s aspekta činjenica koje će uskoro javnost saznati, to što je rekla prozvana Federalna TV, a mnogo je zanimljivija veza između Bakira i Šejle. Mediji su odavno pisali da je Izetbegović sa svojim podzemnim krugom omogućio Turkoviću da prije desetak i više godina preuzme narkotržište i da je, kao član Predsjedništva BiH, imao susrete sa Šejlom Turković. Na stranu to što je moralno nedopustivo da jedan visoki politički dužnosnik ima sastanke s članom narkoklana, iza njega ostaje logičan slijed.

 

 

Šejla i Zijad Turković: Pod zaštitom člana Predsjedništva BiH

Prvo, Izetbegović je sigurno morao znati da, nakon što je međunarodna zajednica ukinula obavještajnu službu AID, prislušni uređaji idu lično Turkoviću! Drugo, Izetbegović je morao znati da Turković ima akreditaciju ove tajne službe, kao što je sigurno znao da je blindirani Mercedes rahmetli Alije praktično poklonjen Turkoviću da bi vođa narkoklana bio sigurniji.

Zika i Bakir

Nije nikakva tajna da se u Sarajevu odavno govori kako su Turkovićeve i Bakirove veze vrlo duboke i da je to glavom platio Ramiz Delalić Ćelo. Delalić je pred državnim tužiocem dao ispovijest u kojoj za ubistvo Nedžada Ugljena tereti lično Bakira Izetbegovića. Po principu “mrtva usta ne govore”, Delalić je morao biti ubijen kako bi se svako novo otvaranje istrage o ubistvu Ugljena i njeni rezultati na vrijeme odmakli od Bakira Izetbegovića.

Delalić je, opet, u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” nekoliko dana prije svoje smrti rekao da se, praktično, boji da će ga ubiti Bakir Izetbegović i vrlo brzo je brutalno izrešetan pred svojim stanom.

Sve ovo dovoljno govori o tome koliko su Bakir, Zika i Šejla potrebni jedno drugome. Šejlin zadatak je da ometa istragu i za ubistvo Delalića optužuje druge, a Bakir Izetbegović sa svojim advokatskim i pravosudnim vezama starim 20 godina, treba Ziki omogućiti da dobije najmanju moguću kaznu za 11 ubistava, pljačku Aerodroma i dilanje droge.

Prema mafijaškom scenariju, Turković treba dobiti toliku kaznu da bi imao pravo na žalbu, a poslije bi prešao u zatvor poluotvorenog tipa na Igmanu, odakle bi nastavio upravljati organizacijom i slušati pojedine političare.

U nemogućnosti da o Radončiću pronađe išta kompromitantno, tako navidjelo izlazi jasan scenarij – preko pojedinih Bakirovih novinara naruči laž protiv Radončića ili instruira Šejlinu lažnu odbranu i klevete, a onda se poziva na njih kao na navodne relevantne izvore.

Serijski ubica

Izetbegović se, zahvaljujući tome što je tokom rata upravljao sudbinama ljudi, toliko bio osilio da je to zastrašujuće. Nedžad Ugljen, visoki policijski zvaničnik, brutalno je i čak uz najavu ubijen. Razlog je bio to što se drznuo da se bavi zloupotrebom više stotina miliona KM ratnih donacija, gdje je, naravno, Bakir bio “glavni junak”. Pored toga, Ugljen se, prema nekim informacijama iz stranih krugova, zamjerio i iranskoj obavještajnoj službi, s kojom je Bakir i tada imao bliske veze.

Jozo Leutar se, potpuno pravdoljubivo i, nažalost, neoprezno, upustio u istu policijsku avanturu i AID ga je, također, likvidirao u centru Sarajeva.

Za Izetbegovića, koji je bio siva eminencija AID-a i paradržavne obavještajne službe, stajanje iza zločina već tada nije bila nikakva novost ili psihološki i moralni problem.

 

 

Garaplija i Herenda: Bivši AID-ovci otkrivaju naručioce političkih ubistava

Sarajevski komandant Mušan Topalović Caco počinio je brojne ratne zločine. On nije htio podnositi svoje ratne izvještaje Štabu Vrhovne komande niti Prvom korpusu nego direktno Bakiru. Još nije ispitano jesu li na Kazanima pojedinci ubijeni samo zato što su bili Srbi ili se radi o tome da su oni bili dio pravosudnog sistema koji je prije rata sankcionirao Mlade muslimane.

Slično kao i za Delalića, princip “mrtva usta ne govore” došao je glave i Mušanu Topaloviću Caci. U nekadašnjoj emisiji “60 minuta” potpuno je razotkriveno da se Topalović bio predao, ali je, prema političkom nalogu, likvidiran kako ne bi odao Bakira kao svog zaštitnika i nalogodavca!

Seferova porodica

U pokušaju da minimizira stalne prozivke Semira Halilovića da je Bakir Izetbegović stajao, praktično, iza ubistva njegove majke i daidže, Izetbegović pokušava da svoje ponašanje podmetne drugima. To ga, međutim, ne može dugoročno spasiti od davanja iskaza o tome šta zna ili šta je naređivao u slučaju pokušaja ubistva ratnog komandanta Sefera Halilovića kada su u stanu na Ciglanama, umjesto njega, ubijeni njegov šura i supruga, a dvoje djece potpuno slučajno je preživjelo tešku eksploziju.

Jedna od Halilovićevih grešaka bilo je, očigledno, to što se suprotstavio nepotrebnom uvozu vehabija i njihovim zločinima, a vrijeme će pokazati koliko su i kako oni svojim zlodjelima motiviranim vjerskom mržnjom, upoznavali svog neprikosnovenog šefa Bakira Izetbegovića.

Po Bakira posebno može biti teško svjedočenje i neustrašivost Edina Garaplije, bivšeg pripadnika AID-a, da se otkriju teški zločini “Ševa”, pa i Bakira Izetbegovića, koji je znao šta ta zločinačka organizacija pod kišobranom SDA radi. Pokušaj ubistva Nedžada Herende, koji je preživio i kao zaštićeni svjedok živi u inozemstvu, te njegovo svjedočenje i Garaplijin iskaz, uvod su, praktično, u još jednu optužnicu protiv Izetbegovića.

Ako se uistinu dokaže da momka i djevojku (Boško i Aida) prilikom prelaska mosta na Miljacki nisu ubili četnički snajperi nego pripadnici “Ševa”, Izetbegović će se suočiti i sa mogućom ličnom tužbom porodica ubijene mladosti.

Koliko je državna mafija, na čelu s njim, nekada bila moćna, razložno pokazuje upravo Garaplijino svjedočenje i sve ono što taj čovjek zna.

Semir Halilović javno je rekao da su nestale fotografije sa mjesta ubistva njegove majke i daidže, da je to nestalo u prostorijama tužilaštva, neki pripadnici “Ševa” misteriozno su nedavno umrli…

Kratko nabrajanje, gdje su izostavljena nerazjašnjena ubistva poput Juke Prazine i drugih, govori da je Izetbegović bio direktno involviran u najmanje desetak ubistava, a teški ratni zločini posebna su priča.

I zašto Bakir misli da će neko vjerovati lažima mafijašice Šejle, za koju mnogi tvrde da je organizirala pokušaj ubistva advokata Senada Krehe i javno prijetila njegovom kolegi Izetu Baždareviću, a ne, naprimjer, članovima časne porodice Ugljen, Leutar, Seferu Haliloviću ili iskazima bivših obavještajaca i svjedoka ubistava Edina Garaplije ili pokajnika kakav je bio član “Ševa” Herenda?

Zbog mlađih čitalaca, treba se podsjetiti pokušaja ubistva Harisa Silajdžića u Krajini, kada je samo zahvaljujući velikoj sreći izbjegao smrt i divljačko ubistvo letvom, jer je atentator promašio za dva-tri centimetra. Teško povrijeđeni Silajdžić medicinsku pomoć potražio je u Hrvatskoj, jer nije vjerovao državi u kojoj se vuku tajni konci. Iza pokušaja ubistva stajali su “simpatizeri” Stranke demokratske akcije, a mnogi su uvjereni da je to lično naložio Bakir, koji sada duboko nemoralno i podlo voli spominjati Silajdžića kao ugroženog od pojedinih medija.

Posebno se treba prisjetiti i AID-ovog i Bakirovog kampa “Pogorelica”, gdje su iranski instruktori obučavali AID-ove i Bakirove egzekutore kako da ubijaju političke rivale SDA, pa čak i akademika Muhameda Filipovića, što je nađeno i u zapisnicima. Pod velikim pritiskom Sjedinjenih Američkih Država, teroristički kamp na Pogorelici je ukinut, Alija Izetbegović se državnički mudro odrekao veza s Iranom, ali Bakir to nikada nije iskreno prihvatio.

 

 

Silajdžić: Izbjegao smrt Filipović: Planirana likvidacija

Zaboravni Bakir želi Radončiću podvaliti kriminalni milje, a svi znaju ko je bio poslijeratni šef i intimus raznim ćelama, jukama, cacama, gašijima koji su držali posmrtnu stražu njegovom ocu, zukama i brojnim kriminalcima širom BiH koje je štitio od pravne države. Iz tog kriminalnog blata, koji je Izetbegović, po šemi Marka Miloševića, uvezao s obavještajnom zajednicom sakrivenom u AID-u, on svoj primitivizam i veze o kojima pišu i američki publicisti, neuspješno želi podmetnuti svojim kritičarima.

Zato Bakirovo guranje njegovih zločina drugima ne prolazi baš lako kako je to zamišljala bošnjačka državna mafija.

Ekonomski kriminal

Posebna dimenzija Izetbegovićevog djelovanja su sistemska korupcija i finansijski kriminal. Tu spadaju otimanje arapskih donacija u zlatu i dijamantima, njihovo skladištenje po Turskoj i drugdje i ratno-poslijeratna saradnja s iranskom obavještajnom službom, koja mu je trebala poslužiti kao paralelni sistem nakon ukidanja AID-a.

Ovo je samo dio istine na savjesti “malog sina velikog oca”, koji je u istom intervjuu samohvalisavo i potpuno lažno, ali posljedično samooptužujuće, ustvrdio da je on maltene stvorio Aliju Izetbegovića, a ne da je bilo obrnuto.

Za njega je i Alija često najbližim prijateljima razočarano znao reći da mu “sin, nažalost, nije velike pameti”. Zato se Alija bojao kako će na kraju završiti njegov sin i poslije svjedočenja pojedinih diplomata da je unaprijed tražio Bakirovu zaštitu od mogućih procesuiranja. Alija je bio uvjeren da Bakirom upravljaju neki loši ljudi i Sebija, a ne obrnuto. Čini se da je mudrom i iskusnom Aliji vrijeme dalo za pravo, jer Bakir ostaje neraskidivo vezan s više loših ekipa.

Prosto je nevjerovatno koliko se Bakir Izetbegović, prema informacijama iz njegovog najbližeg kruga, emotivno uznemirio kada je pročitao informaciju da će Ministarstvo sigurnosti BiH tražiti da se dvojica iranskih diplomata vrate u svoju zemlju, jer su se bavili nedozvoljenim aktivnostima.

Da bi diskreditirao Radončića kao predlagača mjera, Izetbegović je, kao čovjek za kojeg se tvrdi da je, praktično, šef iranske obavještajne službe za Balkan, pokušao probati naručiti cijelu seriju tekstova protiv Radončića ili dati osobne izjave protiv njega.

 

Teheranski koncept

 

No, osim propale novinarke i mafijašice Šejle Jugo-Turković, drugi nisu pokazivali entuzijazam za sluganstvo prema Izetbegoviću i njegovo služenje teheranskom režimu.

Politički suicidni susret s Ahmedinedžadom s razlogom je naljutio kompletnu zapadnu diplomatiju, a njegovi tajni susreti priča su za sebe.

Uglavnom, Radončić, kao proevropski orijentirani političar i potpuno realiziran čovjek na više polja, očito ne želi dozvoliti da BiH, uz pomoć Izetbegovića i manjeg dijela SDA, i dalje bude nosač aviona u srcu Evrope za retrogradnu ideologiju teheranskog režima.

Time je Izetbegović doveden u poziciju da se, zbog svojih proiranskih uvjerenja, sam razotkriva u kontradržavnom djelovanju protiv BiH.

 

 

Fotografija objavljena u ‘Slobodnoj Bosni’: Aziz i Muhamed Ali Gaši na počasnoj straži Aliji Izetbegoviću

To je suština sukoba Izetbegović –  Radončić. Uz važnu naznaku da se Radončić već 15 godina čvrsto suprotstavlja korupciji i nepotizmu, odnosno već spomenutom pokušaju uspostavljanja vlasti pet porodica nad Bošnjacima, gdje bi političke stranke i demokratija bile obična maska za feudalni sistem vladanja s mindera. Na kraju, Bakirova opsjednutost Radončićem i politički strah od njega dodatno su pojačani na izborima 2010. godine. Tada je Radončić glatko pobijedio Izetbegovića, ali mu je izbornom prevarom poništeno čak 75.000 dobivenih glasova, što je od Izetbegovića napravilo lažnog oficijelnog pobjednika. Spoznaja da je Radončić mnogo popularniji u bošnjačkom korpusu od njega uoči 2014. godine, samozvanom princu izaziva nesanicu.

Strah od poglavlja 23. i 24.

Zašto Izetbegović ima potrebu da javno spominje Radončića, koji ga, s druge strane, u prvom licu potpuno ignorira, odgovor treba tražiti u neminovnom zahtjevu Evropske unije u borbi protiv sistemske korupcije.

Poglavlja 23. i 24. o tim obavezama na redu su odmah nakon provođenja presude “Sejdić – Finci”. Sljedeći korupcijski primjeri razlog su zašto se Izetbegović toga užasno plaši:

•  Zato što je “Al-Shiddiju” omogućio da, umjesto 30.000, napravi 80.000 kvadratnih metara poslovnog prostora, čime je oštetio državu i počinio teško krivično djelo namještanja poslova bez tendera.

•  Zato što šuti o zloupotrebi novca namijenjenog za gradnju Gazi Husrev-begove biblioteke, koji je korišten za gradnju privatnih vila na Poljinama.

• Zato što je, zahvaljujući njegovom potpisu, srušen spomenik kulture Semizova kuća i što je rezidenciju za sebe izgradio državnim novcem, i to kao direktor Zavoda za izgradnju KS pa ju je, pod pritiskom javnosti, morao prodati po više puta nižoj cijeni od tržišne.

•  Zato što krije da je u hotel “Bristol” njegov Zavod za izgradnju KS prethodno uložio četiri miliona KM za navodnu adaptaciju, a isti je onda “Al-Shiddi” kupio za samo pet miliona KM (cijela lokacija i objekt koštaju najmanje 20 miliona KM).

• Zato što nikada nije objasnio javnosti koliko je njegov zet Jasminko Akšamija, putem IPSA Instituta u kojem je većinski suvlasnik, izvukao novca iz “BH Telecoma”.

• Zato što krije svoju umiješanost u “Telecomovu” kupovinu OKI-jeve zgrade, odnosno kriminal težak 34 miliona KM.

• Zato što je iz Opće bolnice otjerao Bakira Nakaša i na njegovo mjesto, uprkos oštrom protivljenju građana, doveo nekompetentnu suprugu Sebiju.

•  Zato što javnosti nikada nije otkrio ko je Seki poklonio 100.000 eura vrijedan nakit i koliko se plaća zakup sefa u banci u kojem se to godinama čuva.

• Zato što nikada nije objasnio malverzacije s arhitektom Sejom Gološem, inače pripadnikom “Ševa”.

 

•  Zato što nikada nije dozvolio procesuiranje koje je radio Federalni MUP i zašto je žrtvovan Munir Alibabić, koji ima najdeblji dosje u BiH o Bakirovom kriminalu.

Posebno pitanje Bakirove odgovornosti u sistemskoj korupciji su pljačkaška privatizacija, Brankovićevi poslovi sa SCT-om te poslovi građevinsko-urbanističke mafije.

Glavni krivac za nezaposlenost i glad

Kada je nakon rata trebalo obnavljati zemlju, umjesto toga, tadašnja vlast radila je upravo drugačije, i to po Bakirovom nalogu. Umjesto ekonomijom, Bakirova grupa bavila se likvidacijama i političkim uklanjanjem sposobnih Bošnjaka ili potencijalnih rivala, neovisno o tome jesu li bili u SDA ili izvan nje, a kako bi ostvarili svoju predratnu ideju da Bošnjacima vlada pet porodica.

Umjesto gradnje, uslijedili su prljava poratna privatizacija, nezaposlenost mjerena najgorom stopom u Evropi, stotine hiljada siromašnih penzionera i teške unutarnacionalne podjele, gdje je Bakirova interesna i ideološka grupa trebala određivati ko je dobar, a ko loš Bošnjak te ko je dobar, a ko loš musliman.

Izvanredan rezultat SBB-a te sada i politička klima koju je napravio Radončić kao ministar sigurnosti – da ljudi bez straha govore o političkim ubistvima i sistemskoj korupciji – Izetbegovića će, s njegovih 20 godina javne i tajne vlasti, samo dodatno staviti u prvi plan odgovornosti za činjenicu da su Bošnjaci danas ekonomski najmanje razvijen i najsiromašniji narod na Starom kontinentu.

avaz