Piše: Adnan Demić
Šta je razlog odlaska mladih iz BiH i kako zaustaviti taj trend?
Često čujemo da su “mladi ljudi najveći kapital Bosne i Hercegovine“. Vrijedni ulaganja, više izdvajanja, u zemlji apsurda zapostavljeni, daleko od centara moći i odlučivanja, iz naše zemlje od kraja rata do danas nemilice odlaze. Peroni na stanicama i aerodromi svakog dana ispunjeni su mladima s kartom u jednom pravcu i razočarenjem zbog malih ili nikakvih mogućnosti, nejednake šanse i drugih anomalija bh. društva. Takva slika upozorenje je nosiocima vlasti na svim nivoima, ali i privredi ako je već svaki mladi čovjek bogatstvo bh. društva. Jedan od problema je i pad nataliteta u zemlji. Procjena Ujedinjenih nacija je da će Bosna i Hercegovina, ako se zadrži ovaj trend, za 50 godina imati tek oko milion ipo stanovnika. Gledajući današnju strukturu stanovništva već sad možemo konstativati da je Bosna i Hercegovina – zemlja staraca.
Unija za održivi povratak BiH raspolaže podacima da godišnje od kraja rata našu zemlju napušta onoliko stanovništva koliko broje manje općine i gradovi. Preciznijim podacima barataju od 2013. kada su se počeli baviti ovom problematikom.
– Ustanovili smo da je od tada do 2021. Bosnu i Hercegovinu napustilo 484.996 građana. Tokom prošle godine iz Posavskog i Zapadno-hercegovačkog kantona otišlo je po oko 15 hiljada stanovnika, a iz Doboja i manjih općina oko tog grada – oko 8000 građana. Od 2013. do danas iz Bosne i Hercegovine otišlo je oko šest 600.000 građana, kaže predsjednica Unije Mirhunisa Zukić.
Unija za održivi povratak bila je aktivna, radeći na spriječavanju ili ublažavanju broja odlazaka iz zemlje. Neki od projekata predviđali su približavanju struke tržištu rada, a u Uniji su pozdravili i sve takve i slične projekte koje su provodile međunarodne institucije.
Potpuni podaci koliko je u 2023. bilo odlazaka trbuhom za kruhom ne postoje, jer se oni rade na kraju godine. Aktivistima na terenu je jasno da je broj odlazaka u porastu nakon pogoršanja političke situacije u zemlji.
– Teško je nešto procijeniti kada je godina na sredini. Danas je u zemlji prisutno dosta dijaspore što dodatno usložnjava izradu prave statistike. Postoji i manji broj ljudi koji bi se vratio ili onih koji nisu načisto šta će i kako dalje, dodaje Zukić.
Posebno žali zbog loše političke klime u zemlji, koja tjera ljude.
– Smatram da je ta klima presudna u 90 posto slučajeva ako govorimo o odlascima iz zemlje. Nedavno smo bili u Odžaku i Orašju i razgovorali s ljudima i na ovu temu. Kažu da ne mogu slušati retoriku koja je prisutna. Posebno im smeta to što politički predstavnici govore i u njihovo ime, dok se oni s tom retorikom apsolutno ne slažu. Nedostaje nam radne snage. Tragamo za 150 hiljada ljudi. Mnogi se plaše rata, jer se i o tom priča. Povratnici se ne osjećaju sigurnim, jer postoje incidenti u povratničkim naseljima. Mali grantovi se dijele, ali sa tri hiljade maraka se ne može pokrenuti ozbiljan biznis, smatra Zukić.
U Udruženju “Link“ koje okuplja veliki broj poduzetnika upozoravaju godinama na pogubne politike koje prazne prostor Bosne i Hercegovine i upravo privrednike ostavljaju bez radne snage. Sistemski rad vlasti mogao je zadržati stotine hiljada mladih koji su napustili Bosnu i Hercegovinu i danas hljeb zarađuju diljem svijeta, smatra predsjednik Udruženja, Tomislav Majić.
– Rješenja su jednostavna. Nudimo ih godinama, ali ih vlasti ne prihvataju. I to se poslije svima odbije o glavu. Još 2013. godine, dakle prije deceniju sam u jednom intervjuu predvidio “korak po korak“ šta će se po tom pitanju desiti tokom deset godina – dakle do danas. Sjećam se da je tadašnji gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić izjavio da nije potrebno obnavljati zgradu Treće osnovne škole za svrhu koju je imala do devastacije, jer kako je rekao “opada broj djece“. Zato me ne bi iznenadilo da nas vlasti planski raseljavaju. Oni bi se tako vječno održali na vlasti i imali one koji ih slušaju i aplaudiraju. A omladina… Ne mare oni za mladima. Mladost ne trpi ovakvu političku klimu i odnose koji vladaju. Nekad pomislim da više nije ni do novca. Plate su porasle, ali politička nestabilnost i problemi te prirode rastjeraše ljude. Znate kako je – kada 30 posto mladih ode i kažu da nisu pogriješili, onda i oni koji su i danas tu pomisle da bi i oni išli. Teško je sad sve to zaustaviti, upozorava Majić.
Ukazao je i na pogrešnu percepciju bh. privrede i privrednika koji, kako je rekao, grade državu i uspijevaju je kako-tako održati, bez obzira na pogubne odluke donosilaca najvažnijih odluka. Mladi moraju ostati, u budućnosti se mora više izvoziti, a fondovi se moraju adekvatno puniti.
– Rješenje je da se počnu slušati privrednici. Realni sektor… Poduzetnici. To je najbolji sloj društva, bez obzira na mišljenje koje vlada – a to je da je riječ o lopovima, tajkunima, prevarantima… Poduzetnici grade ovu državu, a političari je ruše. Ova država može imati budućnost i napredovati, ali se moraju početi slušati poduzetnici. I mediji moraju mijenjati politike. Više priče o ekonomiji u javnom prostoru, više sporta, a manje politike. Svi smo sukrivci za negativnu sliku o BiH koja postoji. Aktualne vlasti vide da mogu vladati u takvom okruženju i sve koriste za lične ciljeve. Potrebno je konačno im se suprostaviti, ali na ozbiljan način. Visoko obrazovani ljudi moraju okrenuti priču. Moramo se manje baviti time ko je Bošnjak, ko Hrvat, a ko Srbin… Hajde da stvorimo uslove za normalan život. Ovdje samo slušamo ko je koga udario po prstima. Ti koji udaraju po prstima nisu nimalo doprinijeli poboljšanju uslova življenja u zemlji, ističe Majić.
I saznanja Linka govore da je od 2013. do danas iz Bosne i Hercegovine otišlo oko 600.000 ljudi. I to je tek dio iseljenika od 1992. kada je u Bosni i Hercegovini popisano više od četiri miliona građana.
– Sa 4.200.000 stanovnika smo pali na oko 2.500.000. Dakle, broj stanovnika se za 30 godina skoro prepolovio. Populacija koja nam se vraća su uglavnom penzioneri sa inostranim penzijama koje u poznim godinama troše u domovini. Njihova djeca će se teško vratiti. Moramo praviti strategije za povratak mladih koji su otišli u posljednjoj deceniji. Oni nisu otišli zbog radoznalosti, već zbog loših plata, loše političke situacije u zemlji, zbog korupcije, zbog lošeg obrazovnog sistema. Moramo dobro razmisliti o tome. A timove koji će na tome raditi ne smiju predvoditi ljudi od 70 ili 80 godina. Takvi ne znaju šta je potrebno omladini. Direktno smo komunicirali sa mladim ljudima i sa ugroženima koji su ostali bez poslova. Ljudi imaju ideje, ali nemaju realnu pomoć i podršku. Moraju se popraviti uslovi poslovanja. Država mora manje uzimati sebi. Mislim da je red da se pojeftine naši proizvodi. Ista je danas stopa carine i PDV-a na vozila koja koštaju 30 hiljada i 300 hiljada maraka. U Norveškoj je suprotno. A hajde da od njih učimo, a ne da izmišljamo toplu vodu. Nažalost, nema brzih rješenja. Sve institucije bi se trebale pozabaviti ovom problematikom. Imamo najnoviji primjer – prijem 140 graničnih policajaca od kojih 40 nije prošlo ljekarske preglede. Birale ih stranke koje vladaju. Koje više stranke? Biraju nam najlošije kadrove 30 godina. Iste greške ponavljamo. Moramo se mijenjati, poručio je Majić.
Kantonalne i lokalne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine aktivno rade na iznalaženju rješenja koja bi rezultirala ostankom mladih u zemlji, međutim stručnjaci tvrde da je za to potrebno suštinski raditi, a ne usvajati strategije koje su dosad uglavnom mrtvo slovo na papiru. Posljednji kanton u nizu koji će uskoro dobiti Strategiju razvoja za mlade je Hercegovačko-neretvanski. Istu u budućim mjesecima želi usvojiti Grad Mostar. Prijedlog Strategije u HNK-a sadrži set mjera koje bi značajno poboljšale status mladih u Kantonu. Podstiče se stalno unaprijeđenje kvaliteta života i uvjeta za razvoj potencijala mladih. Strategija detektira i najčešće probleme sa kojim se susreću mladi u Hercegovini.
– Situacija kakvu imamo danas ako govorimo o porodičnim budžetima je neodrživa. Studenti, recimo, u potpunosti plaćaju studije. Kroz Strategiju nastojimo otvoriti prostor da već od naredne budžetske godine imamo sredstva za upisnine koje bi kroz četiri godine dosegle nivo koji ciljamo, a to je da studenti koji studeiraju na javnim univerzitetima imaju besplatan studij. Neophodni su i novi Zakon o srednjoškolskom obrazovanju, znatno više radnih mjesta, otvaranje strukovnih škola i mogućnost prekvalifikacija. Imamo puno nelogičnosti na tržištu rada. S jedne strane puno nezaposlenih, a s druge strane manjak radne snage koju moramo nadomještati drugim metodama, upozorava zamjenik predsjedavajućeg Skupštine HNK-a Tomislav Martinović.
Strategija će se baviti i nezaposlenošću. Prioritet u akcionom planu je podrška Kantona za stambeno zbrinjavanje mladih, a kao mjera je navedeno i oslobađanje od obavezne uplate poreza na prvu nekretninu. Prije svega je, ipak, bolji poslovni ambijent.
InfoRadar
