Arapović: Lokalni izbori se moraju održati 2016.

Arapović: Lokalni izbori se moraju održati 2016. a onda i 2018. sa Općim izborima

Adis Arapović, projekt menadžer Centra civilnih inicijativa (CCI), govori o izmjenama Izbornog zakona, te o potrebi da se izmjenama zakona uđe u prava rješenja, a ne u još veće probleme, prenosi novinska agencija Patria.

Koje su najneophodnije tehničke, a koje suštinske izmjene Izbornog zakona BiH?

-Suštinska izmjena jeste da Izborni zakon ne treba popravljati, već donijeti potpuno novi, prilagođen današnjem i budućem vremenu, te lekcijama naučenim u proteklih 15 godina primjene postojećeg. Novi Izborni zakon treba biti izrađen na drugačijim premisama, kako bi postao generator demokratizacije, a ne konfrontacije. Integirarajući osnovne izborne principe, poput jednakog i općeg biračkog prava, izborni suverenitet sa apstraktnih kolektiviteta transferirati ka političkom građaninu, što je duh presude ‘’Sejdić i Finci’’. Izborni zakon mora biti komplementaran s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, a to znači da ne može biti diskriminacije biračkog prava. Biračko pravo se do sada crpilo iz etničke i teritorijalne pripadnosti i birača i biranih, što je suprotno Ustavu BiH, kao i Konvenciji, jer se time derogira jednako, kako aktivno, tako i pasivno biračko pravo.

To je suštinska osobina koja mora biti korigirana. Legitimitet predstavljanja kolektiviteta mora biti unaprijeđen, gdje god se kolektiviteti predstavljaju. Ne smije biti kolizije između predstavničke i delegatske reprezentacije; ako biraju građani, onda su izabrani građani, ako biraju etničke grupe, onda su izabrani reprezenti etničkih grupa. Trebaju i mogu se uraditi i neke ključne tehničke korekcije: uvođenje elektronskog glasanja ili barem brojanja, čime bi se izborni inženjering i krađe svele na minimum, broj nevažećih listića anulirao, trgovina mjestima u biračkim odborima obesmislila, a rezultati izbora znali bi se sat nakon zatvaranja glasačkih mjesta; preciziranje i skraćivanje rokova za provedbu izbornih rezultata uz obavezno uvođenje mehanizma vanrednih izbora na svakom nivou pojedinačno, čime bi se za sva vremena osujetila ogromna politička neodgovornost vidljiva nakon svakih izbora, djelom derivirana iz samog Zakona.

Treba razmisliti o eventualnom podizanju izbornog praga na 4 posto, uz istovremene garantirane minimalne kvote u entitetskim parlamentima za tzv. manjinsko konstitutivno predstavljanje (Srba u FBiH, a Bošnjaka i Hrvata u RS), čime bi se stranke uozbiljile, a parlamenti stabilizirali. Uvesti dvokružne izbore za načelnike općina, članove Predsjedništva BiH i Predsjenika RS-a, jer je ovdje prosti većinski model derogirao legitimitet ovih izuzetno važnih pozicija. Osigurati mehanizme raspuštanja i opoziva svake predstavničke institucije, uključujući parlamente, predsjedništva, načelnike, te općinska vijeća/skupštine opština, što trenutno nije slučaj.

Jedna od potreba izmjene Izbornog zakona, ali i Ustava BiH, jeste implementacija presude “Sejdić – Finci”, koja je nakon neuspjelih pokušaja provođenja, stavljena u drugi plan. Smatrate li da će presuda nastaviti biti kamen spoticanja na putu BiH ka EU?

– Presuda se mora implementirati i to promjenom Ustava i Izbornog zakona BiH. Nema načina da se presuda opozove, zaboravi ili zaobiđe. Provedba presude je ultimativni interes BiH i njenih građana. EU će uskoro odlučiti da li će razmatrati ili prihvatiti aplikaciju BiH za kandidatski status prije ili nakon provođenja ove presude. Ukoliko BiH čak i dobije kandidatski status, presuda će neminovno biti prvi prioritet prije početka pregovora ili pak kroz otvaranje poglavlja 23 – Pravosuđe i osnovna prava, odnosno 24 – Pravda i slobode.

Dakle, provedba presude će vrlo brzo ponovo biti na dnevnom redu, a njen značaj pojačaće i drugi bliski predmeti: Pilav, Zornić, itd. Okolnosti u BiH su djelimično, ali ne i krucijalno promjenjene, pa će se koplja opet lomiti oko ovog pitanja. Ako se presuda provedne prije 2017. to će biti senzacionalni uspjeh, a sve poslije ove godine je opasno kasno.

U okviru izmjene Izbornog zakona, razmatraće se i mogućnost spajanja lokalnih i opštih izbora. Je li to dobro rješenje za BiH? Šta su argumenti za, a šta protiv ove ideje?

– Generalno mislim da je dobro da se lokalni i opći izbori održe u istoj godini, ali s minimalnim razmakom od 6 mjeseci. Dosadašnje naizmjenično održavanje izbora svake dvije godine pokazalo se lošim receptom, jer politički subjekti i javni diskurs, praktično ne izlaze iz izborne kampanje i političkih sukoba, a onda ne preostaje dovoljno energije i vremena izbornim pobjednicima da se posvete poslu, provedbi obećanja, provođenju reformi, a izbornim gubitnicima da se pregrupiraju, poprave i bolji od pozicije izađu na naredne izbore. Imali smo 15 godina stalne političke kakofonije, jer niko nije imao ni interes ni vrijeme za provođenje krupnijih reformi, pošto su im izbori nulti prioritet. S druge strane, Centralna izborna komisija i izborna administracija nemaju kapacitete da u jednom danu ili jednom vikendu provedu i jedne i druge izbore, što je tehnički, ali presudni element za njihovu polugodišnju distancu.

Važnije od ovoga jeste da je za demokratizaciju društva loše da se istog dana održavaju i generelani i lokalni izbori, jer bi generalna politička izborna kampanja u potpunosti nadvladala životna pitanja s lokalnog nivoa. Prljavi populizam i megalomanska demagogija generalnih izbora zamaglili bi utrku za rješevanje malih, ali životnih lokalnih problema i zadovoljavanje egzistencijalnih potreba građana.

Moj čvrsti stav jeste da se lokalani izbori, shodno neoborivim ustavnim odredbama, moraju održati 2016. godine, a onda ponovo 2018. zajedno s Općim izborima. Time se ne rizikuje s antiustavnim i nelegitimnim produžavanjem mandata trenutne lokalne vlasti, a istovremeno dobija saglasnost svih aktera za ovu važnu promjenu u izbornom sistemu, pišu vijesti.ba