Anto Domazet: Demokracija bez ekonomske osnove je đavolski poklon

– Za poticaj ekonomskom oporavku BiH moguće rješenje je da se doprinosi i porezi na plaće smanje za trećinu – u Federaciji čine 73,9% na neto plaću – i tako učine rad jeftinijim, što će poslodavce potaći da otvaraju nova radna mjesta. Za gubitak javnih prihoda zbog tog smanjenja trebalo bi povećati stopu PDV-a sa sadašnjih 17% na oko 22%. Dakle, smanjenje oporezivanja rada izazvalo bi potrebu većeg oporezivanja potrošnje. To se sa ekonomskog stajališta može prihvatiti, ali sa socijalnog stajališta je upitno. Zato bi trebalo ići na uvođenje diferencirane stope PDV-a, izjavio je Anto Domazet, univerzitetski profesor i poslanik SDP-a u Parlamentu BiH.

(Vildana SELIMBEGOVIĆ – Oslobođenje)

IMA LI IZLAZA IZ KRIZE

Naravno da ima. Ekonomija nije sama sebi cilj, ona je sredstvo za bolji život građana. Ali, nevolja je u tome što ekonomija funkcionira u jedinstvu političkih odluka i tržišnih zakonitosti. Ako je političke odluke sputavaju, ekonomija ne daje rezultate. Važi i obrnuto u slučajevima dobrih politika. Općenito, BiH je zemlja nedovršene tranzicije i nema boljitka u ekonomiji bez dubokih društvenih i ekonomskih reformi. Postoje dva puta da se ekonomija uveća i postane efikasnija. Prvi je u povećanju razmjera ekonomije, drugi je u povećanju produktivnosti i efikasnosti postojećih ekonomskih kapaciteta.

DVA PUTA

Dovoljno je reći da se u 2013. godini u BiH stvara oko 26 milijardi KM bruto domaćeg proizvoda (BDP), što znači oko 6.840 KM po stanovniku. Taj BDP stvara oko 822 tisuće uposlenih (po anketi radne snage iz 2013. godine, dok je po registriranoj zaposlenosti to 690 tisuća), što znači produktivnost od 31.630 KM BDP-a po zaposlenom. To je samo 31,6% radno sposobnog stanovništva. Aktivno stanovništvo koje radi ili traži posao u našoj zemlji čini 1,133 milijuna ljudi ili svega 43,6% od ukupno radno sposobnog stanovništva od 2,6 milijuna ljudi. Dakle, 1,465 milijuna ljudi u BiH ili 65,4% radno sposobnog stanovništva je neaktivno, odnosno drugi ga izdržavaju, bilo da je riječ o ranom penzioniranju, raznim davanjima od države ili izdržavanju u okviru obitelji. To je dokaz o postojanju nezdravog klijentelističkog društva u kojem manjina radi ili je aktivna, a većina je izdržavana, odnosno neaktivna. U EU stopa aktivnosti stanovništva iznosi 71%, a 92,1% aktivnog stanovništva je zaposleno. Od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva ogromna većina od 66,8% ljudi radi, a manjina od 33,2% je izdržavana.

POGREŠNE POLITIKE

Ovakva nezdrava ekonomska struktura našeg društva rezultat je pogrešnih politika u protekla dva desetljeća koje su pod socijalnim beneficijama nudile privid osiguranja egzistencije, mimo rada. To se mora mijenjati, tim prije što se u javnosti stvara klima da nezaposlene treba i dalje zbrinjavati kroz umirovljenje i socijalne beneficije, čime bi se zaposlenim još više povećao teret izdržavanja neaktivnih. Samo bi zapošljavanje sto tisuća ljudi po zatečenoj produktivnosti značilo povećanje BDP-a od 3,2 milijarde KM godišnje. Treba stvoriti većinu produktivnih koji izdržavaju manjinu neaktivnih ili nezaposlenih – to je ekonomska osnova svakog zdravog društva. Radnik na čekanju, demobilizirani borac, radnik sa neuvezanim stažom – to su naši fenomeni koji stavljaju ljude u nedostojan socijalni položaj i koji se može popraviti najviše njihovim produktivnim radom, novim radnim mjestima.

Samo tamo gdje to nije moguće, mora država djelovati socijalnim mjerama. Vlade koje promijene ovu bolesnu strukturu stanovništva zaslužit će da zlatnim slovima budu upisane u povijest Bosne i Hercegovine.

RADNA MJESTA

To je podijeljena uloga države, poslodavaca i onih koji traže posao. Ponuda radne snage je u velikoj neravnoteži sa tražnjom. Radna mjesta stvaraju privatni poduzetnički i javni sektor, ali kod nas je javna administracija najstabilniji generator radnih mjesta. Od ukupno izgubljenih 17 tisuća radnih mjesta u BiH u periodu 2008-2013. u industriji je izgubljeno 17 tisuća, u građevinarstvu 10,5 tisuća, ali su javna administracija i društvene djelatnosti povećale zaposlenost za oko 12 tisuća ljudi. Gubitak radnih mjesta predstavlja posljedice krize koje je najteže nadoknaditi. Čak ni ekonomski rast ne stvara garanciju za rast radnih mjesta, zato se politike moraju fokusirati na stvaranje radnih mjesta. Osnovu za to daju konkurentne i produktivne poslovne firme, njima treba radikalno poboljšanje uvjeta za poslovanje, jer bez ekonomskog rasta i radnih mjesta u našoj zemlji ni demokracija nema izgleda, odnosno demokracija bez ekonomske osnove za građane je đavolski poklon. Ali, ja mislim da demokratska društva ipak i ovaj problem mogu efikasnije rješavati, što potvrđuje i građanski pritisak u mnogim gradovima BiH.

DOMAĆE ZABLUDE

Od osporavanja utjecaja globalne krize na ekonomiju BiH, do vjerovanja da će sve samo od sebe doći na svoje mjesto i da ćemo nastaviti ekonomski rast iz pretkriznog perioda od 5-6% godišnje – sve su to bile zablude koje su nas stavljale u pasivan položaj gubljenja dragocjenog vremena za pokretanje reformi. Radi boljeg razumijevanja stanja treba istaći da je u ekonomija ušla u krizu na osnovi strategije rasta zasnovane na visokoj domaćoj potrošnji podržavanoj obilnim bankarskim kreditiranjem, koje je stvaralo visoku domaću tražnju velikim dijelom pokrivanu iz uvoza, povećavajući tako deficit tekućeg računa. Ekonomski pad i stagnacija do danas proizveli su pad javnih prihoda i deficite javne potrošnje, gubitak desetine hiljada radnih mjesta, rast vanjskog zaduživanja i bankrote hiljada malih i srednjih poduzeća. Ekonomski model za izlazak iz krize mora biti sasvim drugačiji: zasnovan na izvozu, na rastu proizvodnje robe i usluga za razmjenu (tradable goods).

NOVI MODEL

Oporavak u BiH je slab, ponajviše jer se on nastoji postići zadržavanjem istog modela rasta koji je zemlju uveo u krizu. Novi model rasta morao bi računati na temeljito izmijenjeno okruženje relevantno za konkurentnost BiH. Tu je važno istaći nesiguran oporavak u zemljama EU, teškoće u dostupnosti inozemnim izvorima akumulacije i percepcije visokog rizika za investiranje u BiH. Neke industrije mogu da se svojim  konkurentskim prednostima odlijepe od nepovoljnog okruženja. Mislimo tu na elektroenergetiku, metalni sektor, automobilski klaster, sektor prerade drveta, proizvodnju hrane i pića i turizam. Ključna točka u tom modelu je orijentacija na izvozom pokretan rast, za što je potrebno ojačati sektore koji sudjeluju u međunarodnoj razmjeni (tradable sector). Radi se o potrebi reindustrijalizacije za oporavak industrije koja je u kratkom periodu tranzicije doživjela tri vala destrukcije i o potrebi snažnijeg razvoja poljoprivrede. Tu smo na pitanju investicija, čiji bi udio u GDP-u trebalo sa 20% u 2009. godini podići na 25-30% i znatno poboljšati njihovu strukturu sa većim udjelom tehnologija i opreme. Uz nove industrijske, trgovinske, razvojne i politike naučnoistraživačkog rada prioritet za ekonomiju su investicije koje unapređuju tehnološki nivo i konkurentnost i stvaraju nova radna mjesta. U samom fokusu se moraju naći privatni izvori investicija domaćih i stranih investitora, javne investicije i investicije na bazi javno-privatnog partnerstva, te mjere za produktivno aktiviranje štednje domaćinstava putem tržišta novca i kapitala.

REINDUSTRIJALIZACIJA

Neki dijelovi BH ekonomije to već postižu, pogledajte rezultate u izvozu industrije namještaja, koji raste u 2013. godini  74,6 % u odnosu na 2008. godinu i dostiže 824 mil. KM, izvozu mašina i elektrouređaja koji raste 10% i dostiže 708 mil. KM, izvozu odjeće i obuće koji raste 32,7% i dostiže 642 mil. KM, izvozu proizvoda od drveta, papira i celuloze koji raste 47% i dostiže 325 mil. KM i slično. Međutim, ključno pitanje za uspješnu reindustrijalizaciju je kreiranje i uspješno provođenje industrijskih politika. Vlada FBiH zabilježila je već sada određene rezultate u obnovi namjenske industrije i njenoj izvoznoj orijentaciji, ali tek bismo vidjeli prave rezultate kada bi industrijska politika još konzistentnije bila provođena.

ALUMINIJ, KAO PRIMJER

Uzmimo primjer Aluminija Mostar, koji danas  proizvodi oko 130.000 tona aluminija i pravi gubitke, koji se pripisuju disparitetu burzovnih cijena i cijena električne energije, pa se traže niže cijene energije kroz državna pomoć u obimu od 50-ak milijuna KM godišnje. Iz Aluminija se pitaju treba li BiH proizvodnja aluminija. Pa, ovakva kakva jeste, sa plitkim lancem vrijednosti i niskom dodanom vrijednošću i ne treba, ali životno treba u izmijenjenom konceptu. A taj koncept bi značio da izvoz primarnog aluminija treba smanjiti i namijeniti ga za preradu u proizvode više dodane vrijednosti u BiH za izvozno i domaće tržište, što se inače preporučuje i u studiji Ekonomskog fakulteta Split iz 2013. To bi značilo mogućnost otvoriti novih pedesetak fabrika za preradu aluminija, zaposliti 2.000-3.000 novih radnika i tako povećati i kompanijske i društvene efekte iz te industrije, u kojoj bi Aluminij bio pokretač klastera raznovrsnih tehnologija i eksportnog marketinga sa dodanom vrijednošću, koja bi vrlo brzo isključila potrebu državnih subvencija. Sa takvim konceptom bio bih prvi koji bi glasao za državnu pomoć Aluminiju. Napravimo studiju izvodljivosti tog poduhvata, pozovimo domaće i strane investitore da ulažu u preradu aluminija, garantirajmo svakoj od spomenutih fabrika po 1.000-1.500 tona aluminija za preradu, pa da pravimo u BiH vlastitu svojevrsnu Silikonsku dolinu. Radna mjesta u dodatnoj preradi aluminija generirala bi još desetak tisuća radnih mjesta u pratećim i industrijama za podršku. Tako se prave efekti u oblasti aktivnih industrijskih politika. Naravno, slični poduhvati u kreiranju programa razvoja mogu se poduzimati i u drugim industrijama, a treba da uključuju javne investicije u infrastrukturu industrije sa istraživačko-razvojnim centrima, tehnološkim parkovima, klasterima poduzeća i industrija, industrijskim zonama i drugim.

EKONOMIJA I SDPBiH

Socijaldemokrate optužuju da loše vode ekonomije u izlasku iz krize. To je jedna vrsta kritika upućenih i prema SDPBiH, a druga da robujemo neoliberalnom konceptu ekonomije. Htio bih iznijeti neka stajališta o tim kritikama. Socijalne pravde nema bez visoko produktivnog i kreativnog društva koje je sposobno da stvara nova i bolja radna mjesta i sve veće dohotke. Mala zemlja kao što smo mi u uvjetima globalizacije mora da izgradi vlastiti koncept razvoja i da razvije vlastite konkurentske prednosti i kapacitet stvaranja vrijednosti. Morate provoditi globalno orijentirane reforme na putu ka EU i NATO-u,  socijalne, penzijske, radne, poreske, obrazovne, zdravstvene, sigurnosne i mnoge druge reforme radi nas, ali i drugih sa kojima smo politički i ekonomski povezani. Te reforme imaju više ciljeva. Prvo, one omogućavaju našu integraciju u globalno i regionalno ekonomsko, političko, sigurnosno i socijalno okruženje, drugo, njima treba da otklonimo izvore socijalne nepravde u našem društvu, treće, njima treba postići efikasnost u korištenju javnog novca i podizanje kvaliteta javnih usluga za građane. Zalažemo se za humane radne odnose, dostojanstven položaj radnika i društvenu odgovornost kompanija prema radnicima, životnoj sredini, lokalnoj zajednici i nevladinim organizacijama. Borba protiv korupcije tu mora biti u fokusu, jer korupcija i kriminal osiromašuju društvene fondove za razvoj, socijalne programe i borbu protiv siromaštva, a s druge strane, stvaraju nezdravu atmosferu u poslovnom okruženju koja odvraća poduzetnike od investiranja u BiH. Mi kao Socijaldemokratska partija BiH ne vidimo BiH kao zemlju ljudi jednakih u siromaštvu, nego zemlju u kojoj ljudi na osnovi rada mogu pristojno da žive. Ako se efikasnost u ekonomiji kao uvjet za socijalnu pravdu i socijalnu državu poistovjećuje sa tržišnim fundamentalizmom, onda je to problem onih koji vulgariziraju i tržište i socijalnu državu.

ŠTA (NI)SMO URADILI

U ekonomskoj sferi povoljni rezultati se ispoljavaju u rastu BDP-a od 1,5% u 2013. i procjeni rasta od 2,8% za 2014, zatim u rastu industrijske proizvodnje u 2013. godini od 6,7% godišnje, te rastu izvoza od 6,6% i smanjenju uvoza od 0,5% u odnosu na prethodnu godinu, čime je trgovinski deficit smanjen za 8,3% u odnosu na prethodnu godinu i sveo se na 6,8 mld. KM.

Depoziti na štednji kod stanovništva su povećani za 9,1% sa nivoom od 8,4 mld. krajem 2013. godine. U oblasti zapošljavanja na kraju 2013. godine je broj zaposlenih povećan za 3 tisuće u odnosu na početak godine. I pored teškoća u funkcioniranju Vlada FBiH sa premijerom Nikšićem na čelu je postigla niz pozitivnih stvari, od kojih bih posebno istaknuo programe javnih investicija u elektroenergetici i gradnji autocesta na koridoru 5c, uz veliki napredak na aktivnostima vezanim za istraživanje nafte u FBiH u aranžmanu sa Shellom, jednom od vodećih globalnih naftnih kompanija. Ohrabruje inoviranje seta zakona o borbi protiv korupcije i aktivnost na primjeni zakona o reviziji privatizacije, kao i izradi nove strategije penzijske reforme koja će voditi ka usvajanju novog penzijskog zakona. Treba istaći i rezultate u restrukturiranju namjenske proizvodnje u FBiH koji su doveli do toga da se ta industrija pojavljuje kao rastući izvoznik i da primjenjuje nove modele vođenja poslova u suradnji sa američkim partnerima po načelu državna svojina – privatno upravljanje. Vlada FBiH stavila je mjere aktivnog zapošljavanja u fokus svojih aktivnosti u 2014. godini planirajući da  javnim sredstvima od 27 milijuna KM osigura prvo zaposlenje za oko 10 tisuća nezaposlenih. Sve ovo navodim kao ilustraciju da u kontekstu teške socijalno-ekonomske situacije ima nekih svijetlih otpornih točaka sa kojih je moguće djelovati na ubrzanju razvoja. Mi u SDP-u BiH smo svjesni svoje odgovornosti za stanje u zemlji i za nezadovoljstvo građana. Na tome treba graditi nove, mnogo odgovornije politike za djelovanje u parlamentima, vladama, javnim poduzećima i drugim institucijama, što uključuje i podizanje efikasnosti u radu sudsko-tužilačkih institucija.

KORUPCIJA I KRIMINAL

U kontekstu protesta građana, pored zahtjeva za eliminacijom privilegija i  procesuiranjem korupcije i kriminala, te revizijom privatizacije, snažno je istaknut zahtjev za osiguranjem posla i otvaranjem novih radnih mjesta. Nezadovoljstvo naroda trebalo bi da pokrene nove načine razmišljanja o vrijednostima u našem društvu, ali i o tome kako ovo društvo da krene putem društvenog blagostanja. Dva ključna kriterija u tom djelovanju su snažno izbila u prvi plan: socijalna pravda i interes građana. Mi smo u SDP-u BiH, upravo na ovim osnovama i razvijali svoje političko djelovanje. Očigledno, nismo u mnogo čemu uspjeli da ta načela provedemo u praksu. U djelovanju političkih partija u BiH izuzetno je značajno stvaranje koalicija u vlasti i u tom području smo imali brojne teškoće. Ako smo odgovorni prema građanima, u svim našim odlukama i aktivnostima pitat ćemo se: je li to što radimo pravedno, je li to u interesu građana. Mnoge naše politike i aktivnosti će se u tom svjetlu drukčije kreirati i odlučnije implementirati.

Ekonomija ne smije biti u raljama politika i dužnost je svih da promjenama politika nagovijeste i bolje dane za ekonomiju.

ZAHTJEVI GRAĐANA

Ne samo da smo saslušali zahtjeve građana nego smo mi u Klubu SDP-a u Parlamentu BiH donijeli odluku da se odreknemo paušala, naknada za rad u komisijama, za odvojen život, posjete porodici i drugih naknada i sve to namijenimo za humanitarne svrhe. Prva uplata već je urađena u ovom mjesecu. Time smo pokazali da zakonsko reguliranje te materije, o kojem inače nema konsenzusa, ne mora biti prepreka da se jedan građanski zahtjev ispuni. Pozivamo i one koji pokreću zakonske izmjene plata i drugih naknada, a unaprijed znaju da do promjena neće doći, da urade sličan potez i da tako djelom pokažu koliko su uz opravdane zahtjeve građana.

PDV I POREZI

Imamo dobru situaciju da nam je PDV među najnižim u regiji i da ga nismo mijenjali od njegovog uvođenja 2006. Za poticaj ekonomskom oporavku moguće rješenje je da se doprinosi i porezi na plaće smanje za trećinu (u Federaciji BiH čine 73,9% na neto plaću) i tako učine rad jeftinijim, što će povećati njegovu tražnju, odnosno poslodavce potaći da otvaraju nova radna mjesta. Za gubitak javnih prihoda zbog tog smanjenja trebalo bi povećati stopu PDV-a sa sadašnjih 17% na oko 22%. Dakle, smanjenje oporezivanja rada izazvalo bi potrebu većeg oporezivanja potrošnje. To se sa ekonomskog stajališta može prihvatiti, ali sa socijalnog stajališta je upitno. Zato bi trebalo ići na uvođenje diferencirane stope PDV-a sa nižom stopom od 8%, na primjer, za esencijalne životne proizvode i usluge (kruh, mlijeko, lijekovi sa esencijalne liste, knjige, novine, naučni časopisi, komunalna voda, dječja hrana i odjeća i drugo). Mi u klubu SDP-a BiH u Parlamentu BiH imamo pripremljen zakon o uvođenju niže stope PDV-a, ali on nije mogao u parlamentarnu proceduru jer se postojećim stand by aranžmanom sa MMF-om onemogućava promjena postojećeg režima PDV-a. Zbog uvođenja ove stope osnovnu stopu PDV-a trebalo bi povećati na oko 24%. Rizici ove promjene sadržani su u pitanju: da li bi smanjenje poreza na rad izazvalo veću tražnju za radom, odnosno da li bi motiviralo poduzetnike na otvaranje novih radnih mjesta. Pitanje za čitaoce: da li bi ovo bila pravedna mjera, da li je ona u interesu građana?

MOŽE LI JEDNO OD RJEŠENJA BITI SMANJIVANJE POREZA REALNOM SEKTORU

Nikako ne podržavam uređivanje fiskalnog sistema prema vrstama industrija. Svi moraju biti jednaki i osiguravati prosječnu društvenu efikasnost i kapacitet za plaćanje poreza. Međutim, ono što mislim da se mora promijeniti, to je smanjenje javne potrošnje za administraciju, jer ona troši oko 3,3 mld. KM ili 29% svih prihoda vlasti na nivou BiH. Također, socijalna davanja koja iznose 4,4 mld. KM treba da budu predmetom strukturalnih reformi, kako bi se osiguralo da se tim sredstvima postižu daleko veći učinci. U poreskoj politici, inače, treba pokazati veću socijalnu senzibilnost kroz progresivno oporezivanje visokih dohodaka, oporezivanje nekorištene i luksuzne imovine i oštrije trošarine za luksuznu robu.

DOMAĆE I(LI) STRANE INVESTICIJE

Izlaz je u rastu investicija, ali i poboljšanju njihove strukture. Za našu strategiju reindustrijalizacije bitne su investicije u opremu, tehnologiju i istraživanje i razvoj i te investicije treba poticati bez obzira na veličinu ulaganja. Potrebni su nam svi investitori, i domaći i strani, i mali i veliki. Specifičnost stranih investitora je u tome što oni, osim kapitala, nude i tehnologiju, znanja i know-how i uključivanje u marketing mreže globalnih i regionalnih kompanija. Da bismo imali prave spilover efekte, trebaju nam strane investicije u industriju i nove tehnologije koje će za rezultat imati prvenstveno rast izvozne konkurentnosti BiH. Mi se nalazimo u teškoj situaciji u pogledu privlačenja tih investicija. Naime, oko 75% stranih investicija u BiH došlo je putem prodaje državnog kapitala ili dokapitalizacije državnih poduzeća. U dogledno vrijeme nema atraktivnih državnih firmi koje su predmet privatizacije. Zato je nužan preokret ka greenfield investicijama, tj. izgradnji novih kapaciteta, koje će biti generator izvoza. A za to se moraju razviti nove politike i novi oblici promocije stranih direktnih investicija. Elektroenergetika, drvna, metalna, prehrambena, industrija dijelova za motorna vozila, turizam i projekti javno-privatnog partnerstva mogli bi predstavljati privlačne oblasti za takve investicije.

JE LI BiH PREZADUŽENA

Nije ako ostvaruje ekonomski rast. Sadašnja zaduženost iznosi oko 17,4 mld. KM, od čega 7,4 mld. KM vanjski, a 10 milijardi KM unutarnji dug, što čini 67% BDP. To je visok nivo duga u uvjetima ekonomske stagnacije. Treba istaći da oko 2 mld. KM vanjskog duga čini dug iz vremena SRBiH i otplaćuje se a da potencijali koji su izgrađeni ne doprinose ekonomskom rastu. U upravljanju dugom važno je osigurati brži ekonomski rast i izvoz, te provesti reforme koje će voditi smanjenju javne potrošnje u oblasti administracije, roba i usluga. BiH mora nastaviti zaduživanje za razvoj i ono ima smisla kada generira ekonomski rast.

Zaduživanje za pokriće deficita javne potrošnje, kao što je slučaj kroz stand by aranžman sa MMF-om iz 2009. i 2012. godine, ima smisla ako se njime podržavaju reforme koje će otkloniti uzroke deficita. Reforme se prihvaćaju, ali se od njih i strahuje. Dobro bi bilo okončati aranžman sa MMF-om na predviđeni način, bez iskakanja iz stvorenih obaveza, jer bi to održalo kredibilitet vlasti u BiH u vođenju reformi. Odnos sa MMF-om nije samo pitanje kredita, to je i pitanje kreditnog rejtinga BiH, koji, iako nizak, može biti još niži. Kada se uhvatite u kolo, treba igrati u njemu do kraja ili u kolo ne ulaziti.