Prag – evropska prijestolnica beskućnika

Prag ima najviše beskućnika u istočnoj i srednjoj Evropi, tvrdi britanski Guardian u nedavno objavljenoj reportaži. Točan broj nemoguće je ustvrditi, službene brojke govore o nekoliko hiljada, neslužbene oko 10.000. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021., u Češkoj je registrirano preko 24.000 beskućnika, dok prema neslužbenim podacima više od 50.000 ljudi nema krov nad glavom.

Ovi su podaci u velikom kontrastu s činjenicom da je Prag jedna od najbogatijih regija Evropske unije. Pretekao je Bruxelles, Pariz i Berlin. Prema podacima Eurostata iz 2022., glavni grad Češke na četvrtom je mjestu po BDP-u po glavi stanovnika među regijama EU. U vrijeme prije pandemije bio je na trećem. Treba, međutim, imati u vidu da se prijestolnica Češke izdvaja od ostatka zemlje, s više nego dvostruko većim BDP-om po glavi stanovnika.

Prag je sjedište velikih korporacija, turistička Mekka u koju se slijevaju milijuni turista godišnje; 2022. oko 6 milijuna, prije pandemije preko 8 milijuna turista.

Jaz u odnosu na druge regije iz godine u godinu je veći, kao što je veće i klasno raslojavanje. Svojim bogatstvom Prag privlači sve više domaćih i stranih beskućnika. Procjenjuje se da je od ukupnog broja ljudi na ulici 30 posto stranaca.

Neki stranci koji dolaze u Prag već imaju iskustva s beskućništvom, dolaze zbog dostupnih usluga raznih dobrotvornih centara, ali mnogi od njih – npr. iz Bugarske ili Rumunjske – u početku su došli za poslom. Nešto pođe po zlu, izgube posao i u trenu se nađu na ulici.

Beskućništvo je u porastu u cijeloj Evropi, s gotovo milijun ljudi bez krova nad glavom svake noći. Uzroci beskućništva u Češkoj uglavnom proizlaze iz nedostatka pristupačnog stambenog prostora, siromaštva, nezaposlenosti, ovisnosti, a pandemija COVID-19, rat u Ukrajini, energetska kriza, inflacija dodatno su pogoršale situaciju. Šetajući Pragom, glavom uzdignutom ka gotičkim tornjevima i baroknim zvonicima, turisti ponekad doslovce zapinju o tijela prosjaka i beskućnika.

„Zdravo, ja sam Karel i pokazat ću ti Prag, mjesta gdje sam osamdesetih i devedesetih godina zarađivao za život prostituirajući se. Dobio sam otkaz na poslu, izgubio sam stan, završio na ulici, drogirao se“, priča praški beskućnik novinaru Guardiana na početku video reportaže. Zanimljivo je da je Karel jedan od zaposlenika organizacije „Pragulic“, osnovane još 2012. Ona organizira nesvakidašnje gradske ture o beskućništvu u Pragu. Beskućnici su vodiči koji zainteresirane pojedince i skupine, domaće i strance upoznavaju s načinom života i svakodnevicom beskućnika. Osnivači tvrde da je cilj pomoć beskućnicima, te rušenje stereotipa o njima.

Reporter Guardiana susreo se i s osnivačicom organizacije „Pragulic“ Terezom Jurečkovom, koja je imala samo dvadeset tri godine kada je započela ovaj posao. Britanskom novinaru objašnjava da projekt nije poverty tourism, voajersko iskorištavanje beskućnika kako ga mnogi vide, već da zahvaljujući njemu ljudi bez doma dobiju ugovor i posao, koji im može pomoći da imaju bolji život, ili čak postupno izađu iz nezavidne situacije.

„Pragulic“ nudi i program „24 sata bez doma“ u kojem zainteresirani mogu sami iskusiti život na ulici. Sudionici u roku od 24 sata moraju pronaći hranu, novac i smještaj. Dok je osnovna ulaznica za obilazak mjesta uz vodiča beskućnika 14 eura, program „ 24 sata bez doma“ stoji od 90 do 140 eura, ovisno o specifičnim željama zainteresiranih.

Iako Vlada Češke poduzima određene korake za rješavanje beskućništva, poput Koncepcije prevencije i rješavanja problema beskućništva u Češkoj Republici do 2025., ne postoji cjelovit sustav koji bi učinkovito rješavao problem ljudi bez doma na način kako je to uobičajeno u drugim zemljama, poput skandinavskih koje su najuspješnije. Najveća pomoć beskućnicima dolazi od dobrotvornih i nevladinih organizacija, ali njihovi kapaciteti su nedovoljni s obzirom na razmjere problema s kojim su suočeni.

Stotine tisuća Čeha se zbog stambene krize i vrtoglavog rasta troškova života nalaze u opasnosti od gubitka doma. Prema vladinim podacima stambena kriza pogađa 250.000 ljudi, brojka uključuje građane koji žive u neadekvatnim, prenapučenim ili nehigijenskim stanovima, što je tempirana bomba za blisku budućnost.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja dodatnih 1,3 milijuna ljudi u opasnosti je od gubitka kuće ili stana, troše nerazmjeran dio svojih prihoda za pokrivanje troškova stanovanja.

Alarmantan je podatak da su mjesečni troškovi stanovanja između 2021. i 2023. porasli do 45 posto. Kupovina vlastitog stana misija je samo za izabrane. Prosječni kvadratni metar stambenog prostora u Pragu trenutno košta oko 5000 eura, u 2022. je iznosio 6000.

Prvi put nakon više desetljeća, najaktivnija organizacija u borbi protiv beskućništva „Naděje“ (Nada) zabilježila je porast od 7 posto u broju svojih klijenata u 2021., nakon čega je uslijedio porast od 25 posto u 2022. Pandemija Covida povećala je broj ljudi koji su se preko noći našli na ulici.

Dok mnogi beskućnici doslovce žive na ulici, otprilike polovica koristi neku vrstu socijalnog smještaja i smještajnih usluga od strane dobrotvornih organizacija, spavaonica, prihvatilišta, dnevnih centara. Mnogi su, međutim, hospitalizirani, ili su štićenici domova za azil što njihovu prisutnost čini još manje opipljivom široj javnosti.

Dolazak nekoliko stotina hiljada ukrajinskih izbjeglica u Češku otkako je počela ruska agresija u februaru 2022. dodatno je opteretio socijalne službe i volontere te izazvao napetosti u nekim objektima. U nekim dnevnim centrima beskućnici se uznemire kad čuju ukrajinski jezik. Vide ih kao prijetnju i konkurenciju. Pribojavaju se da će se sredstva, koja su do sada bila namijenjena njima, preusmjeriti na rješavanje problema izbjeglica.

Problem beskućništva ima i rodnu dimenziju. Reporter Guardiana obišao je i centar za beskućnice „Jako doma“ (Kao kod kuće). Žene na ulici imaju specifične probleme, imaju menstruaciju, mogu zatrudnjeti, mnoge doživljavaju nasilje, posebno seksualno. Beskućnice su vrlo ranjiva skupina čije su se posebne potrebe dugo zanemarivale. Zbog strukturnih nejednakosti žene češće padaju u siromaštvo, izložene su zlostavljanju, a to povećava rizik da završe na ulici.

Socijalni radnici, aktivisti, volonteri, svi godinama ponavljaju da ne postoji državna strategija za rješavanje beskućništva. Ovi ljudi, inače jako slabo plaćeni, osim terenskih usluga omogućuju beskućnicima da povrate snagu i uz pomoć stručnjaka počnu rješavati svoju životnu situaciju. U nekim organizacijama, u dnevnim centrima i prihvatilištima gdje im se nudi hrana, higijena, pranje rublja, beskućnicima se nude i usluge stomatologa, ginekologa i psihologa, savjetovanje o dugovima, a u sklopu radne terapije otvaraju se kratkoročna radna mjesta.

Sljedeća poželjna razina – tzv. stanovanje uz podršku – koja bi beskućnicima omogućila integraciju u društvo, otežana je nedostatkom socijalnog stanovanja.

Finska i Danska uspješno smanjuju broj beskućnika zahvaljujući strategiji Housing first, stanovanje na prvom mjestu. U Finskoj trenutno bez krova nad glavom živi oko 3600 ljudi, a uz pomoć programa Housing First Finci se nadaju da će do 2027. potpuno riješiti problem beskućništva. U prijestolnici Helsinkiju žele stati na kraj beskućništvu već naredne godine.

U sklopu ovog programa stambena naselja u kojima su nekada živjeli studenti pretvaraju se u stanove u kojima su sada smješteni bivši beskućnici. Postoje, međutim, jasna pravila. U zajedničkim prostorijama ne smije su konzumirati alkohol i droga, zabranjeno je nasilje bilo koje vrste. Korisnici stanova moraju plaćati stanarinu. Na usluzi im je i sauna.

Finski projekt razlikuje se od sličnih programa u drugim zemljama, jer stanove povjerava i osobama koje zbog uvjeta potpune apstinencije ili drugih prepreka drugdje na njih ne bi imale pravo. Zbog toga, smatraju Finci, drugi programi često propadaju. U Finskoj, međutim, takva pravila i zabrane vrijede samo za zajedničke prostorije. U zgradama postoji tim: socijalni radnici, medicinske sestre, terapeuti, psiholozi i liječnici, koji danonoćno brinu o štićenicima koji boluju od ovisnosti.

Zanimljivo je da u naselju postoji i savjetnik za empatiju, što se smatra iznimnim u svijetu.

„Oni koji žive na ulici ne mogu si priuštiti osjećaje“, kaže savjetnica za empatiju, umjetnica Enni-Kukka Tuomala u izjavi za njemački Spiegel koji je nedavno objavio reportažu o finskom receptu za beskućništvo.

Toumala na svojim stranicama piše da je prva umjetnica takve vrste na svijetu, te da je njezina vizija transformacija empatije iz individualnog osjećaja u radikalnu i kolektivnu snagu za pozitivne društvene promjene kroz javne intervencije, instalacije, projekte i kreativne eksperimente za borbu protiv rastućeg globalnog deficita empatije.

Finska neprestano ulaže u izgradnju, kupnju i održavanje socijalnih stanova. Ukidanje beskućništva zajednička je stavka u programima i desnih i lijevih vlada. U posljednjih nekoliko godina stvoreno je više od 8000 stanova za beskućnike. Između 2019. i 2022., piše Der Spiegel, u Helsinkiju je broj ljudi bez krova nad glavom pao za 40 posto.

Guardianov izvještaj sugerira da će Češka ostati jedna od evropskih „supersila za beskućnike“ sve dok političari i javnost ozbiljno ne shvate problem i počnu ga sustavno rješavati. Svake zime u Pragu i drugim gradovima beskućnici umiru na ulicama od posljedica smrzavanja. U izrazito hladnim danima prihvatilišta pucaju po šavovima. Problem je što nema dovoljno kapaciteta za sve i što mnogi objekti zahtijevaju apsolutnu trezvenost ili ne prihvaćaju kućne ljubimce, obično pse.

Aktivisti i volonteri upozoravaju da beskućnike ne treba osuđivati, ne nagađati kako su dospjeli u takvu situaciju i optuživati ih da su za sve sami krivi. Kažu da se svatko može naći u teškoj životnoj situaciji, pogriješiti ili podleći slabosti. To je ljudski. Potrebno im je razumijevanje, podrška i pomoć umjesto osude. Čak i netko tko je cijeli život radio i plaćao socijalno i zdravstveno osiguranje, preko noći se može naći u situaciji da više nije u stanju plaćati račune. Iz siromaštva je u današnjim neoliberalnim društvima, neosjetljivim i nesolidarnim lak prelazak u beskućništvo.

Aktivisti ističu i da je puno skuplje i teže pomoći ljudima kad već žive na ulici nego spriječiti ih da izgube stan. Ministarstvo regionalnog razvoja trenutno priprema Zakon o stambenim potporama kako bi se u roku od jednog desetljeća smanjio broj ljudi u stambenoj krizi za najmanje 30 posto.

Predviđa se izdvajanje oko 60 milijuna eura godišnje za rješavanje problema beskućnika i strukturalnih stambenih potreba širom zemlje. O zakonu će se raspravljati u parlamentu sljedeće godine. Ako se izglasa, zakon bi stupio na snagu u drugoj polovici 2025.

U međuvremenu i u Pragu i u ostalim gradovima razne organizacije, solidarni i osviješteni pojedinci pomažu kako znaju i umiju. Jedna socijalna radnica, koja je nekad bila frizerka pored osnovnih usluga beskućnicama nudi i šišanje i farbanje kose. Direktor jedne dobrotvorne organizacije u Českym Budějovicama organizirao je s gradskom općinom da beskućnici mogu zaraditi čisteći grad za što dobivaju bonove za hranu.

Guardian u reportaži zaključuje da je Češka u središtu oluje problema koje i cijela Evropa osjeća, od posljedica neadekvatne stambene strategije i porasta životnih troškova do posljedica hvale vrijedne vladine predanosti potpori ukrajinskim izbjeglicama.

„No, je li Prag i žrtva vlastitog uspjeha, kojeg ostali iz regije vide kao uspješan ali sve nedostupniji grad, u kojem mnoge neprofitne organizacije pokušavaju začepiti rupu u uslugama koje češka vlada ne može ili ne želi riješiti?”

Peščanik.net