Ako tešanjski biznismeni i dalje budu postavljali direktore iz porodice-propašće!

Zapanjujuća je reputacija koju je za samo tri godine steklo Udruženje privrednika “Biznis-centar”, Jelah – Tešanj. A “ono” je (samo) notorna nevladina organizacija. Ali, ovdje se ne radi o još jednoj “zvezdi granta” jer se finansira iz članarine, a i predsjednik joj je volonter. Sada se zapravo sa sigurnošću može reći da je ovo udruženje postalo autonoman (politički) faktor. Svi žele da budu partneri tešanjskom udruženju privrednika: država, banke, stranci – čak i policija (jer je ova udruga “konsultirana” i prilikom izbora šefa policije). Tako je poznavati predsjednika tešanjskih privrednika, postalo stvar prestiža. Čovjek je gotovo u rangu kakvog premijera ili predsjednika. Nije se zbog toga pravio važan, ali kada su ga potražili dekan i profesori sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu – počeo se malo kofrčiti.

Da podsjetimo na ono što je već postalo stvar opće kulture: Tešanj je, zajedno sa još nekoliko gradova u BiH, rijedak primjer razvijenog i dobro organiziranog biznisa. Najnovija statistika “Poslovnih novina” bilježi da u ovom gradu egzistira čak 14 od ‘top 100’ kompanija u BiH, “Financial Times” ga u svom izvještaju ističe kao izvrsnu zonu za investiranje u jugoistočnoj Europi, a tu (prema Forbesu) živi i najbogatiji čovjek u BiH. Impozantan je podatak da Tešanj sa svojim transportnim kapacitetima može opslužiti 100 vozova – dnevno! Tešanj je mjesto gdje Kinezi ne uspijevaju, jer nikada nisu mogli biti konkurentni lokalnim trgovcima. Ima još, ali o tome se uglavno već sve zna, jer je to (rekli smo) “opća kultura”. Ipak, uspješan biznis u Tešnju rezultat je poduzetničke sposobnosti a ne sistema, ranije su izjavili ekonomski eksperti. “Svi uspješni biznisi u BiH se, nažalost, mogu podvesti pod grešku u sistemu, prije nego pod plodove njegovog adekvatnog rada. Privatni sektor je prepušten sam sebi, a naši heroji su ljudi koji kreiraju vlastite biznise”, kaže dr. Aziz Šunje, profesor sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Tešanj i ostale “greške u sistemu” (Goražde, Gračanica i Gradačac) mogle bi biti i predmetom naučnog izučavanja. Sarajevski Ekonomski fakultet želio se na licu mjesta uvjeriti da li je tačno sve ono što se piše po medijima o tešanjskom poslovnom uspjehu. Valjda zato nije slučajno što je delegacija Ekonomskog fakulteta koja je prije nekoliko dana posjetila Tešanj bila u reprezentativnom sastavu: dekan, prof.dr. Kemal Kozarić (ex-guverner Centralne banke BiH), te profesori Aziz Šunje, Emir Kurtović i Elvir Čizmić.  Oni su u ime Fakulteta Udruzi privrednika “Biznis centar” Jelah-Tešanj ponudili Inicijalnu platformu za poslovnu saradnju.

Profesor Kozarić kaže da je fasciniran ljudima sa kojima je razgovarao u Tešnju, koji, kako kaže, nisu opterećeni nikakvim političkim niti bilo kakvim drugim predrasudama: “Tešanjsko Udruženju privrednika odlikuje vrhunska organizacija. Predsjednik tog Udruženja Senad Brka izvrsno je posložio stvari, jer je sastav višestranački i nema nepotrebnog nadmudrivanja koje odnosi energiju. Čak je i načelnik Općine Huskić vrlo inventivan i kooperativan i snažno opredijeljen prema razvoju poduzetništva”.

Predsjednik tešanjske privredne Udruge, Senad Brka, kaže da su poduzetnici i biznismeni sa područja Tešnja došli do nivoa kada se treba konsultirati ekonomska nauka. “Mi smo počašćeni činjenicom da ćemo potpisati Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa Ekonomskim fakultetom u Sarajevu – dakle, akademskom ustanovom potvrđenom od međunarodnih certifikatora sa globalnom reputacijom. Zadovoljstvo će nam biti da dostignuća ekonomske nauke implementiramo na terenu”, kaže Brka.

“U Tešnju se u zraku osjeti poduzetnička klima”, primijetio je prof. dr. Aziz Šunje nakon posjete tom gradu. I on kaže da je tamošnja Udruga privrednika izvrstan servis za lokalne poduzetnike. “Osjeti se jak naboj i pozitivna energija kod poslovnih ljudi sa kojima smo razgovarali. Optimizam je realan, ali ima i opasnosti. Treba, naime, težiti da se odvoji vlasnička od menadžerske strukture. Jer, većina firmi u Tešnju je ustvari porodični biznis. To je u početku dobro, ali ako se i u drugoj generaciji traže menadžeri isključivo iz porodice, onda se desi pad. Samo četiri posto porodičnih biznisa preživi u četvrtoj generaciji. Tešanjska naftna kompanija HIFA je, recimo, izbjegla tu opasnost prerastanja iz porodičnog u korporativni biznis”, analizirao je tešanjski biznis profesor Šunje. “Kad mali postaju veliki, treba napraviti jedan drugi okvir”, dodao je.

Dakle: HIFA.

HIFA OIL, valjda (i) zato što je preboljela dječije bolesti, narasla je u firmu koja, pored ostalog, naftnim derivatima snabdijeva 10% austrijskog tržišta. Ponovićemo: naftna kompanija iz gradića u bosanskoj provinciji opslužuje desetinu tržišta Republike Austrije! Liči li vam ovo na priču o Davidu i Golijatu? Vlasnik te firme zove se Izudin Ahmetlić, čovjek sa Forbesove liste. Čuda se događaju, ali ne preko noći. Izudinov brat Hajrudin, suvlasnik grupacije HIFA, kaže da je došao u situaciju da se sada osjeća “kao da mu je svaki dan subota, a cijelih 15 godina mu je svaki dan bio kao ponedjeljak”. Ali, treba preći put od ponedjeljka do subote, a on nikako nije mali kako izgleda na prvi pogled.
U kojem grmu leži zec?

Tešanj nije imao (ne)sreću da ga je bivša socijalistička država počastila velikim privrednim sistemima. Zenica je imala Željezaru, Zavidovići “Krivaju”, Maglaj “Natron”, Bosanski Brod je imao Rafineriju… Radnici su tamo bili bezbrižni. Za njih je brinula država. Zaposle se, ožene se, dobiju od firme stan, kupe stojadina sa kojim ljeti odu 10 dana na more… Radno vrijeme je, naravno, od sedam do tri. “Onda idu pecat’ ribu”.

“Radnik u Tešnju nakon 15 sati nije išao pecat’ ribu”, kaže Haris Sejdić, suvlasnik kompanije “Koteks” koja proizvodi moto jakne za BMW i uniforme za NATO pakt. On kaže da je tešanjski poduzetnički duh, ustvari, stvoren iz nužde. “Prosječni tešanjski radnik nije dobijao stan od države. Nakon radnog vremena uvijek je nešto radio, čak su i srednjoškolci za vrijeme raspusta išli da rade na bauštel. Dakle, ovom čovjeku nije bilo teško da dodatno radi, da se upušta u nešto i da rizikuje. Kakvo more – kakvi bakrači! Takav poduzetnički duh nije postojao, recimo, u Zenici gdje su 10 godina nakon rata svi čekali da država nešto riješi. Na državu su čekali i u Zavidovićima, Maglaju i Bosanskom Brodu, ali ljudima tamo niko nije javio da smo već odavno u kapitalizmu, i to liberalnom. Tešanjski čovjek nije čekao od države ništa. Pa, nama se još sedamdesetih godina prošloga vijeka događalo da ljudi napuštaju siguran državni posao i odlaze u privatnike. Dobar primjer je Ahmo Halilović koji je (1974.) sa svojih 22 godine napustio siguran posao u državnoj firmi i otisnuo se u – taxiste. Danas je industrijalac, a njegova kompanija Euro Oniks vodeći je proizvođač dekorativnih PVC panela za ulazna vrata”, priča Haris Sejdić. On je posebno ponosan što je njegov “Koteks” ovih dana proizveo i šljem koji je prošao sve balističke testove.

Valentin Inzko, visoki predstavnik, još prošle godine je savjetovao tešanjskim biznismenima da se udruže i da sami prave auto put.

Iznad Tešnja je nebo. Tu je granica.
“Iznad Tešnja sunce sija…”

Piše: Hajrudin Redžović
Tekst nastao u saradnji sa Omega produkcijom

Buka