“Ako je nepravda Božija volja, tada je moja sudba biti protiv Boga”

Natpisi na stećcima

Mudrost bosanskih predaka

1135. ljeto;

A se lezi Sulduk a usice kam otac.
Boze, mir daj snu duse njegove, a Ti i ja poravnajmo ratcune. Vas ste troje u jednome, a ja sam sada sam, ali i sam ne bojim se vas troice.
Ako je nepravda Bozija volja, tada je moja sudba biti protiv Boga.
Clovjekov sine, ne privali ovi kam sina mojega, on je spomen, i nek takav i ostane, Bozije greske.
Za mir moje duse ne pitaj, ona svoje smirenje vise ne moze nac ni na ovom ni na onom svjetu.

Stećci i njihove nekropole su jedna od misterija bosanskohercegovačke historije. Najveće dileme se svode na pitanja njihovog porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima.

Najviše podataka za historičare daju natpisi koji karakterišu manji broj stećaka. Natpisi govore o različitim društvenim slojevima koji su sahranjivani ispod stećaka, a i različitim vjerskim pripadnostima. Time je opravdana postavka o stećcima kao nadgrobnim spomenicima stanovnika srednjovjekovne Bosne.

Najpoznatiji stećak na prostorima Bosne je Zgošćanski stećak nađen u okolini Kaknja. On nema natpis, a zbog izuzetne ukrašenosti neki istraživači, kao što je Đorđe Stratimirović, uzimaju da se radi o grobu Stjepana II Kotromanića. Zgošćanski stećak se sada nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Najpoznatija nekropola u Bosni i Hercegovini je Radimlja kod Stoca.
Stećci su danas najvažniji spomenički dokaz predosmanlijske Bosne, najupečatljiviji materijalni simbol vremena od 13. do kraja 15. stoljeća. ”

Međutim, time nipošto nije objašnjeno sve, pa čak ni djelić onoga što oni skrivaju. I dok bh arheologija ne bude dovoljno moćna da ih podrobno ispita i shvati, evo sami mali dio blaga koje oni skrivaju, samo mali dio natpisa i poruka naših dalekih predaka; vidjet ćete da su bili veoma misaoni ljudi čija su osjećanja ista kao i osjećanja savremenog čovjeka; da su ih brinula ista vječna i egzistencijalna pitanja koja brinu ljude oduvijek i na koja još niko nije mogao dati odgovor.

Na zapisu sa stećka iz mjesta Gornje Hrasno kod Stolca, koji datira iz 1258. godine, pominje se klesar sa imenom Dražeta. Zapis govori o čovjeku koji je imao puno mogućnosti, širok prozor ispred sebe, ali nije ostvario ništa jer je oklijevao. Zapis je sljedeći:

„A se leži Ljubljen u Vrhbosni rožden u Vrhbosni zakopan na svojini na plemenitoj.”
„Ja bjeh onaj tkoji cijel život na raskrsnicam stajah, razmišljah, oklijevah.”
„Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno raždaju nova i nova godišnja doba.”
„I u sobi gde bjeh bješe prozor, a iza prozora beskraj. Al ja uporno gledah u pod.”
„I mišljah mojom smerti sve će to konačno stati. Al nije i moja smert sve starša i sve tješnja je.”
„Kam mi usječe Dražeta a zapis upisa Husan ne da pokažu da bjeh već da me višlje neima. Ljeta Gospodnjeg 1258.”

A se lezi Toloje.

Ne prevrni mi ovi kam, ne prekidaj mi ovi san.
Mozda mi se sada zdesi ono sto zeljeh da mi se zdesi u zivotu.

Se znamenje Kneza Nenca, Velikoga Kneza Bosanskoga, a postavi je sin njegov Knez Muven, s Bozijom pomocju i svojih vjernih, a s nijednom inom pomocju, nego on sam.
Ti, koji procitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tami neima nista, do ponovo ti sam.
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono sto nije tcuo, okusti ono sto nije otkusio, bit tami gdji nije bio, aluvijek i svagdi samo sebe moze najti, ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovjece, tako da niesi proklet, ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta, kad bjese susa, pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.

A se lezi Sulduk a usice kam otac.
Boze, mir daj snu duse njegove, a Ti i ja poravnajmo ratcune. Vas ste troje u jednome, a ja sam sada sam, ali i sam ne bojim se vas troice.
Ako je nepravda Bozija volja, tada je moja sudba biti protiv Boga.
Clovjekov sine, ne privali ovi kam sina mojega, on je spomen, i nek takav i ostane, Bozije greske.
Za mir moje duse ne pitaj, ona svoje smirenje vise ne moze nac ni na ovom ni na onom svjetu.

A se lezi Didodrag Gojak, na svojini, na plemenitoj u Zahumlju.
Zasto me mati rodi?
Jer, ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova, vislje vjetra no dobrih rijeci, vislje praznine no ljubavi, vislje lazi no istine, vislje uzimanja no davanja.
Jer, dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom, notci nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.
Zasto me mati ti rodi?
Da budnem zedan, da budnem gladan, umoran, tujzan,….i da me ti vode napojis, sirom i hljebom nahranis, cistom posteljom odmoris, osmijehom razveselis.
O mati, sve bi to bilo isto, a potpuno drugatcije, da to hotce da uradi Kosara. Alona to netce. Hotce, al drugomu. A ja hotcu samo nju.
I zbog toga zgiboh. Al, mati, nije to bilo zalud. Jer, kad ona budne i stara i ruzna i zla, i kad se za njom, mati, nitko ne budne okretao, a onaj njen Juroje je iz kutce istjera, i kad ne budne imala ni gdje ni kud, tad ce se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi.
Al ja tad, mati, iz neba nejcu doc. Ozgo tcu sve to samo glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad. Al` zbog toga budutceg trena, vridlo me i rodit.
Ti putnice, koji moju patnju sada znas, ne privali mi biljega, a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo stavio.
1167 godne, kad bjehu pune vlkova sume.

…. a kada kisi ti ne mores, a ja mohgu da razjumim kakvo je to i kolko je to razotcarenje za oblak kadar postane voda.
1174. ljeta po Gospodu, ako se ne zbunih v brojenju…

A sej lezi pocteni knez Rastudije Prvonjeg na svojoj zemji na plemenitoj. U to doba bjeh junakom, mil bratiji i gospodinu Kulinu. Najbolji muz u Dubravah bih.
Ondak kad sam mogao nisam htio, sada kada hotcu ne mogu ratsiriti krila. Takva mi kob. Nisam otcajavao onda netcu ni sada.
Al vidim da svi koji lete slete i da niko ne osta zauvijek u nebu sa svojom hrabrostcu, pa netcu ni ja dovijeka ispod ovog kamena sa svojijem strahom.
Pristupite i zalite me, al ne popirajte me nogami, jer tcete biti vi kako jesam ja, a ja netcu biti kakovi jeste vi.
Usijetce Veseoko Kukulamovic a pisa Gost
1203. oko Velike Gospojine.

A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne. Tugdje na njegovoj plemenitoj bastini uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djede djeda, lezi samo biljeg njegov, jer je on zagibo i zalegho u tudjoj zemlji, tamor gdji je i Sonce drugatcije i vjeter drugatciji i Bog i voda i vazduh i ljudi tudji i dusi mojoj strani.
Kulinu, matchu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ni zal.
I kadah bih bil, kakor vi jeste, opeta bih bil isti kakor ja bih.
Vi nikdar necte biti kakor ja, a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi.
Blagosloven ko procita i zmisli se, a lud koji privali.
Ljeta 1205, godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin.

A se lezi Stanac Godinov sin, na svojini, na plemenitoj, v Bosni.
Ne ubi me sedam rani od strijela, kopja i sjekre, ne prozdra me ni jena sumska zvijer, ne proguta me rijecni vir, ni oganj ni zima mi ne zmetose trag.
Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla.
Prosto joj bilo sve, al ja tcu naseg sina i dalje da sanjam, makar sada sam.
Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse zvijezde i Siparu gledam.
1209.ljeto v listopad mjesec lijep, al tujzan, jer nijma vislje onog tso bi, a nijma ni onog tso tce nekad opet bit.

A se lezi Dobri Gost Misljen, prave vjere Bosanske. Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti, koji prolazis, projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase. Zalud ti je taj posao. Nasi su dani izbrojani, nase notci potrosene, nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi, oni tce ti glave dojci, na putu kojim hodis.
I da znas, vise vrijedi crv koji se sad kretje, no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja. Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini, na plemenitoj zemji, a pisa Dabisa..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1303. GODINE

A se lezi Prijezda Viganj, na svojini, na plemenitoj ukraj Jajca.
Hodih, alne dojdoh. Gradih, alne zgradih. Sadih,alne znjeh. Govorih, alne iskazah. Voljeh, al`ne bijah voljen.
Sad odoh, a ne pise mi se za vratit. A stio bih, jer nist ne zavrsih.
Ne ticaj mi ovi kam, jerbo tce isti Bog na tvoje kostji stavit. Ni ti nisi zavrsil sve sto si zmislil.
1303 po vremenu Gospodina, a Stjepana Bana trinaesta v Bosni..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1327. GODINE

A se lezi Dinko Vlkac, mladji od dvaest proletja, a berzi od jesenjeg vjetra.
Ubi me na nevjeru Semrad, lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek.
Bozje, Ti ak hos, i ak moz, oprosti im. J a nit molgu, nit hotju, nit njem, ni teb ni ojnom kog kam ovi pokriva.
Kam usijetce Vitaca, a biljeg upisa Miltos vojenom ruhkom, ali samo ono tsto mu ona rijetce.
Boze, ako ovud projdes i projtcitas Dinkov kam jos dulgo cemo se glijdati u otci. U godini Gospoda nasega 1327, kad u Bosni bjese Stjepan Kotromanic Ban..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1377. GODINE

….. ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio.
1377., kad Kralj nas bjese Tvrtko.

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1389. GODINE

A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske, od Kralja voljen, albez slobode, ko lovacki pas Kralju dodijeljen.
Zivjeh, alvodom ne zagasih zedj, nit plodovima zemlje ne utolih glad, jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu moju, kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti, al` za taj dan druktciji.
I stalno misljah na Tebe, Gospode, i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje, i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah, kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega.

I stalno te tcekah i nadah ti se stalno. AlTi se ne pojavi, niti mi se Ti obznani. Samo muk. I rodi se sumnja u dusi mojoj, sumnji nesklonoj, da i Ti negdje, ko ja ovdi, uzalud ne tcekas spasenje od mene. I s tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam, da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu, kad Tverdko bje Kralj od Bosne, Serbie, Dalmeise i Zapadnijeh Strana, a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1402. GODINE

A se lezi Linil, Gostja Hotjena najstarsi sin. Mlogo sam hotjeo, al sad vidjim da liscem u lisce skami nejma razlika izmedju lisca.
I dervo mojze bit ogromno ko hum, al listje mu pajda uz korijenje.
Kuda ijdes clovjece? Zar ti je vetja pamet u noghami no u glavji?!
Biljeg usjetce najstarsem bratju najmladji Borjen, a pisa dijak Sanko. V Vrhbosni ljeta Gospodina naseg 1402..

ZAPIS SA STEĆKA IZ 1405. GODINE

A se lezi Ljuben Dragota na svojini na plemenitoj.
Zmreh i ni mi zal. Tersko mi je tsto ne prejskotcih zijd vrejmena, tsto nejmadoh tri sin i tri tscerji pa da se usestostrujcen vrejmenu izrugujem.
Tog mi zal a ni zivljenja. Ne krejti u moj kam, jer ja nikgoh nejmam da ga obaljenog vrejti.
Ispod nisu samo moje kostji vetc moja zla sudba koja nejkog da zjasi vrejba.
1405. po Gospodu godne.

A se lezi Asta, Bogcina Zlousica ksci, a ne lezi mi se.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko, a ne dobio, ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne bi mi bilo zal, ni stid.
Namjernice, ne tici mi kam, nek oni koji netcine utcine tsto ja ne utcinih, jer ja tek sad znam kako dusu perze neispunjena davanja.
1422 ljeta, kad se radovase sretni, a ja zmreh.

A se leze Krksa i Kalija na svojini, na plemenitoj u Kljucu. Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.
A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada, gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.
I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.
Kad Krksa zmre, za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.
Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo.
Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.
1447 godine, kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š) Ostojic.

A se leži Milac Povržen od Gornjih strana na svojini na plemenitoj u Bosni.
Kad proljetje dojde po ko zna koji put i moje bi pomahnitale kosti negdi išle za mirisom nekih starih, tajnih i tuđih ljubavi. A i život mi takav bješe. U snovima bjeh ko planina, u mislima vitez, a u životu paž. Ne prevrni moj kamen, mogao bi vidjeti kako ćeš izgledati i ti.
Dvadesetog dana veljače 1165. godine Gospodnje.

Zapis is 1449.

A se leži i Kulduk iz Soli
Da mi se ispod biljega dići svaki bi mi novi dan bio po jedan pravi život.
April 1449. godine gospodnje.

Zapis iz 1192.

A se leži Ahmat Stuk na svojoj baštini na plemenitoj.
Nekt se znade da odtad otkad u polju se na me postavi taj biljeg, kojino usijetče mi brat, višlje ni putnici po zemji ni zvijezde po nebu ne mogu da zlutaju.
Mrtav postah putokaz.
1192. ljeta po Gospodu u mjesec sječanj kad bje mlogo hladnije živom no mltvom.

Zapis iz 1417.

A se leži Hlapac Tihmilić.
In ovaj kamen svojim ruhkama usjekoh sebi za života da in mltav vijekovma mohgu jedn dulg san iz života da sanjam.
In da je blagosloven tko tće projti in proklet koji prevaliti.
1417. po Gospodu u lipanj.

Zapis iz 1334.

…a ljubiti sam znao na sedamnaest natčina.
I sada sam ja ja, grizem kamen iznutra. 1387. ljeta po Gopodu
Ne prevrni moga biljega jer tće sve tšto je nada post iluzija i trepnja.
Po Gospodu 1334. Ljeta.

Zapis iz 1288.

A se leži Klut od Dolnjih strana sin.
Legoh, jer se zmorih. Nisam vjerovo, al sad znam da nikdar nije isti človek onaj kojino sajdi dlvo i onaj kojino se u sjeni dlveta odmara.
Dulgo sadih dlveta i ni mi tohga žal. Žal mi je što stajdoh.
Sujza koju pusti ona koju voljoh terža mi je no ovi kam koji na me ona stavi.
I da se ne zboravi ko bjeh zapis mi ona stavi da sam cjel svoj vjek sajdio dlveta, a da se odmaram u sjeni ovi kami.
v drugi vtorak v kolovozu 1288. godine.

Zapis iz 1317.

A se leži starac Radin, koji na zemlji Bosni bješe pravi sin, sada na svojini na plemenitoj u Vrhbosni.
V ime i otca i sina i svetoga Duha tražio si u sebi dublje no što tvoja dubina bješe i šire no što tvoja širina bi.
U sve si u školjci duše svoje dirnuo, sve osmotrio, al ni Njega ni sebe nikada nisi dotaknuo.
Kako si sada, dok ležiš nepomičan, suvišan u proljetnoj kiši, jer spoznah da iznad i ispod zemlje vrijeme drugačiji smisao ima i druge puteve kojima teče. Držao si se rala, jer ti to tako rečeno bješe, i druge si savjetovao da ga se čvrsto drže, al’ sad ti je toga žal, jer voljeo bi da si se držao jarbola, jedra i vjetra i dotakao neki nedotaknuti žal.
Blaga ti bila ispod tvoga kama starče Radine vječna tama.
Dubok je predubok tvoj san, al još dublja je java.
Napisa Prehten, sin njegov, onaj što jedriti ode… 1317. ljeta vzalud čekajući da se Gospod ponovo javi.

Zapis iz 1313.

A se lezi dobri junak Krac Obodan na svojoj zemlji na plemenitoj bastini tu u Bosni gdje ni zemlja kostima nije pretvrda ni vjecna notc tako dulga kao tsto to drugdje jest.
Ovi kam je, svojeglavi brate, kutca u koju moz utc al iz nje nemres izc.
A i vislje kud bi?
Da te tak starog djetca tvoje djetce ponovo pameti utce, a najstarsi sin da ti odmjeri od sake do lakta, ko tsto nekoc ti odmjeri otcu nasemu.
Dobro je dok sve imade svoje vrijeme i svoj tok.
I neka se ne ponovi ono kad su mora potcela da oticu rijekama.
Zelim ti dobar san dusi brate Obodane i jos puno unuka da ti kam zapisavaju ko tsto si ti zapisavo kam djeda nasega, pa ti od te i take radosti kosti do Neba vristale.
Govorase brat Ozrko, a pisa tsto tcu Ivanis.
1313. ljeta u mjesecu rujnu.

Zapis iz 1345.

U davno u slavno doba legoh tujdi na svojini na plemenitoj ja Prehten Kuklec v Bosni.
Kam mi usiče Ljubljen Miotoš, a zapis ureza dijak Hlapac.
Ja im srebrom platih za ruhke i znoj a Bog će im platiti za dobro djelo.
Ovaj biljeg su vrata na koja izađoh da se višlje ne vretim, al nigdi ne odoh.
I sad sam tuder, sve vidim, sve čujem, samo me se ništa ne dotiče.
Tko mi biljeg obali i kostji razgasi Bog mu dal kostjima njehgovim istju sudbu, život pun lošljih ljudi i zlu ženu da ga žulji ko sjupalj zub. u lijepom mjesecu legoh u svibnju u godini Gospodnjoj 1345.

Va ime Boga Dobroga Dobri Bostjani digose ovi kam svoijem plemenitim ratnicim sto legose daleko od doma svojega da im biljeg bude na bastini u Bosni.
Kosti s bojnih polja im raznijese zvijeri, a tugu u zivima zalijeci vrijeme. Iz plasta njihove slave svake godine sve vise kopiladi izlazi. Odakle li samo dolaze?
Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami licni porazi.
Da je blagoslovena ruka koja sijece i pise, a prokleta koja prevali. 1449. u kolovoz.

Zapis iz 1322.

A se lezi na svoijoj na plemenitoj bastini Sermorad Ozrkov i duhgo mi ti je lejzati.
Kad mimo mohga kama projdes, ako ti se zelja javi da se Bogu za mir morje dujse pomolis ti se tad za svoju dujsu pomol, a za moju nejmoj.
Za mir moje dujse ti samo spohmeni ime Grubacino i moja tce dujsa do sljedetceg proletja da treperi i moj dobri duh da je sanja.
A ahko izgovoris ime njejzino nehka ti Bog da puno dobrih ljudi na tvom putu ma kud iso.
V sedamnesti dan v ozujak godne 1322. po Gospodu.

Zapis iz 1209.

A se lezim rad na svojini plemenitoj. Ime mi Vlk ot Humske zemje sin. Ono tsto tcu ti rejti ti privati al nejmoj mi vjerovati.
Tij si ti, ja sam ja pa nam ni istine ne moraju biti iste. Kad budnes ko ja svedi svoj ratcun tko tsto svedoh ja svoj.
Ne najdaj se da tce biti vjetcno ono tsto tce tek dojti, al ni ne zali za onijem tsto je projslo.
Vetcina ljudi ima malo znanje a velka otcekivanja. Oni tce zato uvijek optuzivati jutce za ono tsto tce im se dejsiti sijutra. Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube.
Kasnje tce ti kostji ko sada moje mirno snivati ispod terzka kamena. Ne prevali mi biljega mojega, pusti ga da stoji kako stoji. Ako me ne razumijes sada ti mozda me razumjedne tvojega sina neki sin.
V proklet dan legoh v godini 1209.

ZAPISI BEZ DATUMA I IMENA

Postoji još mnogo zapisa na kojima je vrijeme izbrisalo i ime i datum, ali su rečenice čitke i britke. Nešto od toga donosimo i ovdje. Čovjeka se posebno doimlje rečenica da ”Nebo postoji da bi ti, misleći da ćeš skočiti u vječnost, lakše skočio u ništa”, ali i mnoge druge:

…… greske koje dugo tcinih sad zivotom svojim zovem.

…..Probao sam jednom davno, k’o dijete, divlju jabuku i to me stalno kroz zivot pratilo. Dobri Boze, zasto i u smrti isto je.

Oni koji nemaju sta da kazu obicno govore. Oni koji znaju istinu sute, a ……

Mi … … smrznute sjene koje cutke cekaju neko proljetce koje nikako da dojde.

Nije mi dosadno, jer nikad nisam sam. Skupljam ehoe tujdih neizgovorenih rijetci i …. a …. sklapam svoje svjetove.

…. u ovoj beskrajnoj sutnji ja slutim prisustvo i nagovjestaje tvojih, ne Bozijih koraka. Ako je to jos i Bozija kazna ja se toj kazni svojim ludim srdcem radujem.
…. i ovdje se k’o na zemlji bajno sanja samo sto se iz sna ne budi. A ako …..

Vjetcnoj tisini zvuk nije otkrovenje vetc k’o kravi trava, samo dnevna hrana.

…. jer Nebo postoji da bi ti misletci da ces skotciti u vjetcnost lakse skotcio u nista.
…. ti ne mres ni sebe da smjeris ……
….vjerovao si svojim rijetcima ne otcima i sad ti je zal. A ja bih tako volio da sam bio ti.
…. sve tastina je …… … nasukaces svoju dusu na svoje kosti.
…. nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh medju zvijezde i ……
Neispunjeni sni peku k’o prave rane od sjekre.
… ako ikako mozes ne dolazi. Ovdje si stalno sam. ….

….. i ne znas koliko si izgubivsi dobio.

….. ovdje se glasovi odljepljuju iz rijeci i niko nikoga nista ne razumije.
vec sam na drugoj strani, prepoznajem hodnike, andjele, …. volim te, al’ ti disi, disi, samo disi.
…… a nase vrijeme ce opet doci.
A se lezi dobri gost Misljen prave vjere bosanske.

Izvor: kameni-spavac.online