Akademik Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu: Kršćanski istok i islamski zapad

– Pred nama je danas velika zadaća da se pripremimo na/za tumačenja islama u kontekstu nadolazećih ideologija Evropske unije. Kontekstualna tumačenja svake vjere su vrlo bitna, ona otupljuju oštrice grubih i rigidnih predstavljanja vjere. Kad je posrijedi naša vjera – islam, takva odgovorna i znalački profilirana tumačenja na ovim prostorima islamu će osigurati svježu kontekstualnost. Nadalje, bosanskohercegovački islam je, na jedan bezbolan način, izbjegao prakticiranje nekih šerijatski, inače, dopuštenih stvari, kaže, između ostalog, akademik Enes Karić u obimnom intervjuu objavljenom u aprilskom broju Diwana, magazina koji se publicira u Luxembourgu.

Oslobođenje

Islam u BiH

– Recimo, naši preci su vrlo elegantno izbjegli prakticiranje braka među srodnicima (u nas se nikada ne uzimaju djeca od dva brata ili od dvije sestre, ili djeca od sestre i brata; u BiH, pa i na Balkanu, takvo što je nezamislivo!). A tako nije u nekim arapskim islamskim sredinama, ili u drugim azijskim i afričkim tradicionalnim muslimanskim društvima. Pa i poligamija, koju šerijat dopušta kao jednu iznimnu mogućnost, u Bosni nije bila nikada prihvaćena od širokog sloja bosanskohercegovačkih muslimana. Sve to dovoljno govori o tome ko su bili naši pra-pra-pra-pra… preci. I govori o posebnostima, ali i punovažnosti, našeg življenja islama u BiH.

• Jeste li zadovoljni organizacijom IZ u BiH i aktivnostima njenog rukovodstva?
– U vezi s ovim pitanjem želim reći nekoliko stvari, u svojstvu običnog pripadnika Islamske zajednice. Prvo, novo rukovodstvo, novo liderstvo IZ u BiH je medijski smirilo Islamsku zajednicu. Osim medijske odmjerenosti, do sada je reisul-ulema Husein ef. Kavazović pokazao da zna odabrati srednji put u svome komuniciranju sa pripadnicima Islamske zajednice. Djelokrug Islamske zajednice nije ni u kojem slučaju istovjetan djelokrugu države, stoga me raduje postupno vraćanje Islamske zajednice svojim poslovima, tradicionalnim područjima svoga rada, ali me raduje i spremnost Islamske zajednice za mnoga inoviranja svoga rada. Naime, IZ u BiH može raditi i na novim projektima, socijalnim i “karitativnim”. Primjećujem spremnost reisul-uleme Kavazovića i nove administracije Islamske zajednice da rade na područjima otvaranja dječjih obdaništa, humanitarnih ustanova, staračkih domova, domova za nezbrinute i slabe, “vjersko-porodičnih” savjetovališta, fondacija za pomoć ugroženima, bolesnima, ekstremno siromašnima itd. Također, postoji i spremnost za realiziranje projekata “vjerskog turizma” u BiH, za uspostavu sistemskih fondacija za stipendiranje đaka i studenata. Drago mi je bilo kad sam čuo da administracija reisul-uleme Kavazovića želi provesti opsežnu reformu i izvršiti sinhronizaciju rada naših obrazovnih ustanova (medresa i islamskih fakulteta). Tu se može očekivati osnivanje jednog malog, vrlo pokretljivog i evropskom efikasnošću i metodologijom nadahnutog univerziteta…

• U kom smjeru se treba razvijati IZ u BiH, koja su strateška pitanja kojima se mora baviti?
–  Svaka tradicionalna vjerska zajednica je dužna očuvati tradicionalno prepoznatljivo obavljanje obreda, u slučaju Islamske zajednice, ona je dužna osigurati da se ti obredi vrše u skladu sa našim obrednim nasljeđem, k tome, vršenje obreda treba biti duhovno relaksiranje i okrepljivanje najvišeg ranga. S druge strane, Islamska zajednica u XXI stoljeću treba profilirati programe za pomoć onim svojim pripadnicima kojima je ona potrebna. K tome, kroz svoje obrazovne institucije Islamska zajednica je dužna da podari blagovremene i u današnjem jeziku razumljive interpretacije islama. Nedavno uspostavljeni Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka već daje početne rezultate, vjerujem da će i Institut za islamska istraživanja, čije se osnivanje najavljuje u nekoj formi, udovoljiti potrebi razumljivog, otvorenog, prijemčivog i vedrog tumačenja islama, kako za ove prostore zapadnog Balkana, tako i za evropske recepcije islama. Mislim da će šanse Islamske zajednice ostati velike ukoliko njezini mlađi kadrovi budu radili na intelektualnim i duhovnim planovima, i ukoliko budu pokazali otvorenost ne samo spram zahtjeva današnjeg vremena, već i spram obaveza prema svojoj tradiciji, pozvanju i nasljeđu.

• Kako ocjenjujete današnji odnos Evrope prema evropskim muslimanima, dakle onim muslimanima koji žive po zemljama Evrope?
– Evropa (poglavito zapadna Evropa) je neposredno nakon 1945. godine (i sloma fašizma) prihvatila na hiljade muslimana. Muslimanska emigracija je bila, prije svega, ekonomska. Zapadna Evropa je bila u ekonomskom (ali i demokratskom) usponu, muslimani su kasnije, sve od sedamdesetih godina XX stoljeća, u tom dijelu svijeta prisutni u milionima. Općenito uzevši, položaj muslimana u zapadnoj Evropi je daleko bolji od položaja muslimana u mnogim muslimanskim zemljama, pa i kad se tiče prakticiranja islama kao vjere. Učestvovao sam na jednom predavanju na Univerzitetu Paderborn (u sjevernoj Vestfaliji), pita me jedan arapski student o položaju muslimana u Evropi itd. Prije negoli sam mu dao neku vrstu svoga odgovora, pitao sam ga: Da li biste vi voljeli da vi ili vaši roditelji imaju egipatsku ili njemačku penziju?! Naravno, odgovorio je da bi više volio da ima njemačku penziju. Dakako, vjerska scena muslimanskih (ekonomskih) migranata u Evropi je posebna priča. Džamije i mikromuslimanske zajednice po Evropi su uglavnom djelo entuzijasta, a ne nekog “panevropskog islamskog sistema”. Muslimani u Evropi su razjedinjeni, štetno razjedinjeni. Proveo sam u Minhenu cijelu akademsku 2008-2009. godinu, tamo Bošnjaci imaju, ako se dobro sjećam, četiri džemata, razjedinjeni su, samoisparcelizirani. Niko me ne može uvjeriti u to da ih je Njemačka razjedinila.

• Kakav je taj odnos prema Bošnjacima, muslimanskom evropskom narodu koji ima svoju državu i koji je politički faktor u njoj?
– Uzmemo  li  u  obzir  period 1992-1995.  godine, imamo  razloge za mnoge  frustracije,  pa  i  gnjev  i  prezir ne samo prema Evropi nego i Zapadu u cjelini. Stalno smo tada osjećali (i javno govorili) kako nama Zapad neće da pomogne, neće da intervenira, zato što smo mi muslimani. Da, bilo je zapadnih političara koji su tako mislili i opstruirali intervenciju. Ali, bilo je i mnogih drugih koji  su  nam  stalno  pomagali, bez njihove pomoći mi bismo naprosto skapali. Kad ovo kažem, imam u vidu moje življenje, kao i življenje nas tri stotine hiljada u opkoljenom Sarajevu. To iskustvo mene obavezuje.

Bošnjačke frustracije

Također, potrebno je da se sjetimo i proste činjenice da je, recimo, Njemačka primila pola miliona izbjeglica iz BiH, većina su bili Bošnjaci. I mnoge druge evropske zemlje primile su značajne “kvote” bosanskohercegovačkih izbjegličkih nesretnih ljudi iz reda svih bh. naroda. Osim naših bošnjačkih frustracija, potrebno je pogledati i šanse koje smo dobili evropskim i zapadnim priznanjem Bosne i Hercegovine kao suverene države. Jesmo li mi, Bošnjaci, uvijek radili za dobrobit svoje države, ma kakva ona bila i ma kako da je ustavno nasađena?! Mislim da nismo. Gotovo da je posve stradao politički i kulturni dijalog sa bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima. Također, nema više nikakvog zrelog unutarbošnjačkog dijaloga, nema zrele političke klime. Što je još žalosnije, sve radimo da te klime uopće ne bude! Sve do 2006. godine mi smo se uljuljkivali u jednoj teškoj zabludi o tome kako smo mi Bošnjaci (ili bosanskohercegovački muslimani) mezimčad međunarodne zajednice. Stvari su poslije došle na naplatu. I, evo, vidimo ovih dana i sve ove strašne posljedice. Palimo državne zgrade, palimo svoju državnu zastavu, mislimo da ćemo fesādom ukloniti fesād. Teško li onome ko tako misli i snuje.

• U kojoj mjeri je Evropa danas ekskluzivno kršćanska, zašto nije podjednako i judaistička i islamska?
– U jednom intervjuu za Svjetlo riječi prije dvije godine rekao sam otprilike i ovo: Današnja Evropa nema samo jedan identitet. Današnja  Evropa ima više identiteta. Naravno, jedan od njenih veoma snažnih identiteta je svakako i kršćanski. I u tome da današnja Evropa ima snažan kršćanski identitet ne vidim ništa sumnjivo, niti sporno. Muslimani to treba da poštuju. Ali, preko današnje Evrope se, kulturalno, prostire i judaistički zapad, pa također i islamski zapad. Jednako tako, Bliski i Srednji istok imaju svoje mnogolike kršćanske identitete. Ima jedan snažan i veoma prisutan kršćanski istok. Drugo je pitanje koliko se taj kršćanski istok iz evropske i američke samodopadnosti i moći priznaje i poznaje. Mislim da mi trebamo izučavati današnje evropske identitete. Evropa je sve od 1945. godine, napose zapadna Evropa, postigla veoma kvalitetan i prosperitetan mir. Milioni muslimana u toj i takvoj Evropi uživaju u miru. Mislim da takvo što treba pozitivno cijeniti.

Razmjena dobara

– Postojala je snažna kulturna razmjena  između “islamske” i “evropske” strane. U Evropi se i danas izdaju rječnici arabizama, turcizama i perzijanizama  –  sve te “tuđice” prisutne su u svakodnevnoj komunikaciji u mnogim evropskim jezicima. Uzmite za primjer riječ “džep”, ona je arapska (džejb). I danas je prisutna u hrvatskom, srpskom, bosanskom… Isto je i sa turskom riječju “boja”, svi je koristimo na Balkanu, i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, i Crnogorci… Cijela Srbija danas govori “sabaile”, što je mješavina arapskog i turskog da se označi “rano”, ili ono što se treba uraditi “sprva dana”. Ovakvih primjera je na hiljade. O kulturnim i naučnim prožimanjima napisane su brojne knjige i studije.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close